A virus from hell
A virus from hell
Put je prošao dobro, najzad ste stigli na destinaciju i raspakovali se. Sutradan ste se raspitali i od mještana saznali koja je plaža najpogodnija za vašeg dvogodišnjaka. Uputili ste se tamo i zaista se niste razočarali, sitan pijesak, prostran plićak, toplo more… uživanje za cijelu porodicu. Dijete se čitav dan igralo u plićaku, brčkalo, kopalo pijesak, ništa mu nije smetalo što su oko njega stotine drugih kupača što odraslih, što djece. Ma, savršen provod. Uveče ste izašli da prošetate, kupili po parče pice da pojedete usput, pa ste dali i malom da i on gricne, jer nije u redu da mu uskratite takvu slast, a i nije više beba, može sve da jede.
Ujutro ste ustali orni za novi dan na plaži, ali nakon doručka dijete je obilno povratilo sve što je pojelo. Hm, možda ipak nije trebalo da mu date da jede picu sinoć, mislite u sebi, prejako je to za njega maloga. Umili ste ga, dali mu da popije malo vode i nastavili da se spremate za plažu. Smiriće se želudac, danas lakša hrana i biće sve ok. Međutim, nakon petnaestak minuta, opet je povratio, pa nakon desetak opet, pa onda opet, pa opet… Tako je počela vaša višednevna borba sa rotavirusom (slika 1.), najčešćim uzročnikom teških gastrointestinalnih infekcija kod djece.
Bolest najčešće počinje naglo, iz punog zdravlja, povraćanjem. Inicijalna mučnina i povraćanje su toliko jaki, da dijete nerijetko u toku prvih nekoliko sati povrati i 10 do 15 puta. U početku izbacuje hranu koju je prethodno pojelo, a nakon nekoliko napada obilnijeg povraćanja, nastavlja se izbacivanje oskudnog bjeličastog ili žućkastog (žučnog) sadržaja.
Infekcija je gotovo uvijek praćena povišenom temperaturom što pogoršava opšte stanje djeteta i otežava ishranu i rehidraciju. Nakon dva do tri dana mučenja sa temperaturom, povraćanjem i prolivom, vaše dijete izgleda kao sijenka samog sebe, blijedo, iscrpljeno, pospano, nezainteresovano za bilo kakvu aktivnost i igru.
Osnovu terapije ove bolesti čini oralna rehidracija, odnosno nadoknada izgubljene vode i elektrolita specijalizovanim rastvorima koji sadrže glukozu, natrijum, kalijum i bikarbonate u optimalnoj koncentraciji. Prvih sati bolesti, kada obično postoji izražena mučnina djeci treba davati rastvor za rehidraciju malo po malo, po gutljaj, dva na nekoliko minuta, a kasnije, kada se nagon na povraćanje smanji, mogu se unositi veće porcije tečnosti. Bebama koje sisaju tada treba ponuditi kraće a češće podoje a bebama na formuli manje obroke, ali bez forsiranja. Dijareja obično potraje četiri do pet dana i sve to vrijeme treba sprovoditi oralnu rehidraciju rastvorima elektrolita da bi se pokrili tekući gubici.
Bolest je izuzetno zarazna, jedan gram stolice sadrži više desetina milijardi infektivnih virusnih čestica (2) dok je infektivna doza rotavirusa jako mala, tj. dovoljno je da dijete unese 500 do 1000 virusnih čestica da bi se zarazilo. Glavno mjesto rasijavanja ove infekcije ljeti su plaže, a zimi vrtići. Dakle, da biste ljeti zaobišli rotavirus, najvažnije je da se klonite prenatrpanih plaža, jer jedno jedino zaraženo dijete koje se igra u plićaku može da zarazi cijelu plažu. Pošto je rotavirusna infekcija tipična fekalno-oralna infekcija (prenosi se preko vode, hrane i predmeta kontaminiranih infektivnim fekalnim materijalom) dobro pranje ruku, naročito nakon presvlačenja djeteta koje ima dijareju, osnovna je mjera prevencije širenja infekcije u domaćinstvima i vrtićima. S obzirom na broj virusa koji se izbacuju stolicom, računajte da će vam na rukama, nakon kontakta sa ukakanom pelenom, ako ste ih samo jednom protrljali vodom i sapunom, ostati milioni infektivnih čestica kojima ćete kontaminirati sve što dotaknete nakon toga.
U razvijenim zemljama, roditeljima je na raspolaganju još jedna, izuzetno efikasna preventivna mjera, a to je vakcinacija protiv rotavirusa (3). Postoje dvije registrovane rotavirusne vakcine, Rotarix koja se daje u dvije doze u razmaku od dva mjeseca i RotaTeq, u tri doze. Najveća mana ovih vakcina je što se vakcinacija ne može odlagati jer se sve doze moraju primiti prije navršenih osam mjeseci. Obje vakcine su vrlo efikasne, u 70 odsto vakcinisanih u potpunosti preveniraju simptomatsku infekciju, a kod 90 odsto onih koji ipak obole, sprečavaju teži oblik bolesti.
Srećom, u mjestu u kome ste smješteni, radi pedijatar s višegodišnjim iskustvom u liječenju djece oboljele od rotavirusne infekcije, pa vam je dao nekoliko dobrih savjeta koji su vam pomogli da uspješno prebrodite ovu tešku infekciju svog djeteta:
• Apsolutno najvažnija stvar tokom rotavirusne infekcije jeste oralna rehidracija. U početku, dok postoji jaka mučnina, dajte djetetu da pije rastvor za rehidraciju često ali u malim porcijama, po gutljaj, dva na četiri do pet minuta. Ako dijete ponovo povrati, to nije razlog da odustanete, napravite 10 minuta pauze, pa nastavite. Inicijalno povraćanje obično traje nekoliko sati, a zatim se prorijeđuje i prestaje.
• Nakon prvih pet do šest sati, kad se povraćanje prorijedi ili prestane, bebi ponudite male a češće podoje ili manje porcije adaptiranog mlijeka ako ne sisa, a starijem djetetu možete ponuditi blagu supu jer je lako svarljiva, a i nadoknađuje tečnost. Pazite da supa ne bude preslana (treba da bude sasvim blago posoljena) jer višak natrijuma može pogoršati dijareju i doprinijeti elektrolitskom dizbalansu organizma. Iz istog razloga, industrijske instant supe se nikako ne preporučuju (što je u suprotnosti sa narodnim vjerovanjem da su one najbolja hrana) jer su sve preslane i suviše koncentrovane.
• Roditelji se mahom najviše brinu zbog toga što dijete neće ništa da jede. Ne brinite, djeca imaju metaboličku rezervu (osim ako nisu ekstremno neuhranjena) i nekoliko dana mogu bez posljedica da ne unose hranu, ali ne mogu da ne unose tečnost, fokus mora biti na oralnoj rehidraciji. Ne tjerajte dijete da jede, ponudite mu hranu i pustite ga da samo odluči koliko će pojesti, ako ga natjerate da pojede više nego što toleriše, povratiće i tu će izgubiti više vode i elektrolita nego što je prethodno unijelo. Sjetite se samo kako je vama bilo posljednji put kad ste imali mučninu i povraćanje i pomislite kako biste se osjećali da vas je neko tada natjerao da jedete.
• Kad povraćanje prestane, dajte djetetu veće porcije rastvora za rehidraciju odjednom, važno je da popije što više da bi se nastavila nadoknada gubitaka dijarejom. Neki roditelji nastavljaju djeci da daju tečnost na kašičicu danima nakon što se povraćanje zaustavilo, što iz straha da opet ne povrate, što zbog toga što im je neko u apoteci rekao da „se rastvor za rehidraciju smije davati samo po malo, a nikako mnogo odjednom“.
• Takođe, ima roditelja koji djeci uskraćuju tečnost i hranu zbog straha da to pogoršava proliv („čim nešto pojede ili popije odmah to pokaki“). To je vrlo opasna zabluda, jer vodi pravo u dehidraciju i elektrolitski dizbalans. Svaki unos hrane i tečnosti u želudac, nervnim i hormonskim mehanizmima pojačava pokrete crijeva, jer je neophodno da se crijevni sadržaj stalno pokreće unapred, kako bi se napravilo mjesta za novi unos. Ako su crijeva prepuna tečnog sadržaja, ovo pokretanje automatski dovodi do pražnjenje odnosno dijareje, a to mnoge roditelje uplaši. Međutim, dijete je tim prolivom samo izbacilo napolje tečni sadržaj iz crijeva koji je već bio u njima, ta vode i ti elektroliti su za organizam već izgubljeni, a proliv je samo vidljiva manifestacija tog gubitka. Zato, dajte djetetu stalno da pije vodu i rastvor za rehidraciju i dajte mu da jede koliko hoće, bez obzira što nakon unosa hrane i tečnosti dobije dijareju, jer treba nadoknaditi sve te gubitke.
• Povraćanje ne bi trebalo da potraje duže od par dana, odnosno nakon prvog dana bolesti trebalo bi da se dešava samo sporadično, naročito ako pretjerate u svojoj ambiciji da nahranite dijete. Uporno povraćanje koje traje danima, ili učestalo povraćanje koje se javi nakon nekoliko dana proliva treba da probudi sumnju na elektrolitski dizbalans (naročito na nedostatak kalijuma) i mora biti alarm koji će vas navesti da dijete odmah odvedete ljekaru.
• Pokušajte da procijenite koliko vaše dijete mokri (to je težak zadatak kad postoje učestale tečne stolice, a dijete još koristi pelene). Ipak, ako nije imalo proliv čitav dan, a pelena je sve vrijeme suva, to je razlog da se hitno javite ljekaru jer je vrlo vjerovatno ozbiljno dehidrirano.
Prateći sve ove savjete, pomogli ste svom dvogodišnjaku da uspješno prebrodi teške trenutke, povraćanje je odavno prestalo, stolice su se učvrstile, apetit se vratio, kao i njegova volja za igrom i istraživanjem svijeta. Ostalo vam je još nekoliko dana ljetovanja pa ste pitali pedijatra možete li s djetetom ponovo na plažu, a on vam je odgovorio: „može ako su se stolice, apetit i unos tečnosti u potpunosti normalizovali par dana. I naravno, nadam se da ste naučili lekciju, s malim djetetom se ne ide na prenatrpane plaže (slika 2.), jer rotavirus ima više sojeva i može da se preleži više puta u životu, a i nije jedini gastrointestinalni virus koji vas vrijeba na plaži“. Naoružani ovim znanjem, sledeće godine ste na more pošli u predsezoni i odlučili ste tako da radite sve dok dijete ne ojača, tj. barem dok ne krene u školu.
Literatura:
5/5