Boje su u nama… doslovno
Boje. Valne duljine i sposobnost ljudskog oka da ih razlikuje, bez te sposobnosti ne bismo vidjeli dugu niti plavo nebo. Boje nas mogu učiniti znatiželjnima a boja jedne grupe cjepiva odvest će nas na put molekularne kuharice za delicije koje jedu stanice životinja i, naravno, stanice nas ljudi. Zašto su neka cjepiva poput MPR / MMR / MoPaRu cjepiva, onim protiv ospica (morbila), rubeole i zaušnjaka (parotitisa), obojena? Trebam li se plašiti toga što se skriva ispod te boje? Ne, ali zaronimo dublje u naizgled kratki odgovor.
Virusi su neobična bića. Neke od njihovih aspekata u cjepivu već smo upoznali. Jedna od njihovih temeljnih karakteristika je nemogućnost „samostalnog“ umnožavanja. Trebaju domaćina. Zbog toga mali dio virusa koji postoji na planeti može izazvati bolesti jer su odabrali ljudske stanice za razmnožavanje. Odabrali su nas kao vrstu.
To ih čini različitim od bakterija koje su daleko samostalnije. Mikrobiolozi su uspješno uzgajali bakterije već od XIX. stoljeća. Znatan dio opasnih bakterija snaći će se s različitim hranjivim materijalima koje i mi konzumiramo. Virusi su predstavljali veliku enigmu jer nisu mogli rasti na podlogama za bakterije. Put nije bio lak. 1884. francuski mikrobiolog Charles Chamberland izumio je filter kroz kojeg nisu mogle proći bakterije već samo virusi, a ruski znanstvenik Dmitri Ivanovsky 1892. godine filterima će izolirati virus mozaične bolesti duhana iz biljke. No, tek 1913. godine Edna Steinhardt uzgojit će virus kravljih boginja (vaccinia virus) u stanicama izoliranim i uzgojenim iz svinjskog oka. U doba prije antibiotika i znanja kojeg danas posjedujemo, to je bio herojski poduhvat.
Cilj je bio jasan – kako uzgojiti virus legendarnog Jennerovog cjepiva kako bismo ga dobili baš za proizvodnju tog cjepiva protiv velikih boginja.Dvadesetih i tridesetih godina uzgojit ćemo niz virusa poput virusa gripe, ali prava eksplozija započinje tek nakon drugog svjetskog rata. Od pedesetih godina stvorili smo cijeli niz staničnih linija koje su nam mogle poslužiti za izolaciju i uzgoj virusa. O tim staničnim linijama koje služe za proizvodnju dijela virusnih cjepiva postoje strahovi koje smo već dotaknuli i o kojima ćemo još pisati. Stanice na kojima uzgajamo viruse MRP/MMR cjepiva, poput WI-38 i MRC-5 te stanice pilećih embrionalnih stanica, zahtijevaju sve što i mi sami zahtijevamo – šećere za dobivanje energije, ione metala koji su dio strukture mnogih proteina, aminokiseline za izgradnju proteina, vitamine te niz drugih nutrijenata. Postoje dva glavna medija koji se koriste i koji su uvijek i navedeni u sažetku opisa svojstava lijeka dostupnim preko interneta. To su medij 199 i MEM (Minimum Essential Medium, Eagle).
Stanice koje će nam poslužiti za uzgoj sojeva virusa cjepiva rastu u tim medijima uz dodatak fetalnog telećeg seruma. Kako i oko tog fetalnog seruma postoje senzacionalistički strahovi, i njega ćemo objasniti u nekoj od budućih objava.Kada umnožimo dovoljno stanica za proizvodnju virusa cjepiva, tada se stanice „inficiraju“ (inokuliraju) atenuiranim virusnim sojem u mediju bez fetalnog telećeg seruma.
Virus će raditi ono što radi cijelu evolucijsku povijest – iskoristit će biokemiju stanice da se umnoži u velikom broju kopija. Virusi će izaći iz stanica u medij, a mi ćemo ih jednostavno uzeti u vrlo kontroliranim uvjetima. To se naziva žetva virusa.
Analitičkim metodama propisanim u Europskoj farmakopeji odredit ćemo njihov broj i staviti upravo broj koji zahtijeva farmakopeja, uz dodatak stabilizatora virusa poput manitola i sorbitola. Cjepiva će se liofilizirati, što znači da će se smrznuti i osušiti na niskoj temperaturi i vrlo niskom tlaku. Na taj način ostaje samo „prašak“, smjesa medija, virusa i stabilizatora.
Čemu služi proces liofilizacije? On omogućuje dužu stabilnost virusa u cjepivu, u otopini bi bili manje stabilni. Poetski rečeno, ostaju zamrznuti u vremenu. Liječnik/ica ili medicinska sestra/tehničar će otopiti cjepivo u vodi za injekcije prije korištenja cjepiva i u tom procesu otapanja virusi “ožive” i spremni su obaviti svoju zadaću imunizacije. Dio tog medija, uz stabilizatore virusa, završit će u cjepivu. Ponovit ćemo pitanje, trebam li se bojati sastojaka tih medija? Zapamtimo, funkcija medija je da oponaša ljudsku plazmu, odnosno dio krvi bez stanica koji služi da donosi hranjive materije stanicama. Tipičan sadržaj medija možete naći na slikama u prilogu. Analizirajmo njihov sadržaj.
Anorganske soli su prva grupa i u njima se nalaze najvažniji metali koji omogućuju normalnu fiziologiju stanice, natrij, kalij te anorganski spojevi sulfati, fosfati i kloridi bez kojih nema života. Ono doista ne predstavljaju problem premda smo već pričali oko fascinantne manipulacije proglašavanja fosfata – deterdžentima.
Oni se nalaze i u ljudskoj krvi. Druga grupa su aminokiseline. One su potrebne za izgradnju proteina te niz fizioloških procesa koje u članku ove veličine ne možemo obraditi. Sve te aminokiseline se nalaze se i u ljudskom krvotoku a dobivamo ih ili hranom ili biosintetkim procesima u organima poput jetre. Fascinantno, čak su se i aminokiseline našle na optuženičkoj klupi, pogotovo glutamat i glutamin koji, navodno, djeluju negativno na živčani sustav. To jednostavno nije istina.
Glutamat, podsjetimo se, je dio naše normalne fiziologije. Primjerice, medij 199 sadrži 67 miligrama po litri glutamata i imajući na umu mali volumen cjepiva koji se dodaje, glutamat iz cjepiva ne može promijeniti razinu glutamata u krvi – njegova doza je 67 mikrograma po mililitru a mediji čine tek dio sastojaka cjepiva. Podsjetimo se da 1 dcl majčinog mlijeka može sadržavati preko 150 miligrama glutamata i kako se vrlo efikasno apsorbira. Logika povezivanja glutamata iz cjepiva počiva na manipulaciji – glutamat je i neurotransmiter, prijenosnik signala među stanicama pojedinih regija mozga, njegove razine mogu biti promijenjene u nizu procesa, od trauma mozga, sportskih aktivnosti do autizma, ali to je posljedica procesa u mozgu a ne dostupnosti glutamata u krvi.
Treća grupa su vitamini ili fiziološki bitne tvari, poput inozitola. Sve te tvari nalaze se normalno u našem krvotoku i dobivamo ih iz hrane. Općenito oko njih ne postoje veći strahovi i do sada nismo susretali manipulacije strahovima od njih. Druge nutritivna tvari, poput primjerice adenozina, hipoksantina, timina, uracila i deoksiriboze su gradivne jedinice DNK i RNK i nalaze se također u tkivima i krvotoku. Bez njih, logično, niti nema rasta stanica. Kolesterol je neophodan za funkciju stanične membrane i druge fiziološke procese. Bitno je za zapamtiti, sve te tvari nalaze se u iznimno niskim dozama usporedimo li s našom fiziologijom. Strah postoji od Tween (polisorbat) emulgatora, a kako se on nalazi u sastavu i nekih drugih cjepiva, odmah da naglasimo u vrlo maloj količini, njega ćemo obraditi u zasebnom članku.
Priču smo započeli s bojama. Boja u MMR/MPR cjepivu potječe od fenol-crvenog drugog imena fenol-sulfoftalein i fenolsko crvenilo. Čemu on služi? Fenol crveno smo kao boju još davno koristili za određivanje volumena ljudske plazme i krvi, a počeli smo ga davno koristiti kao indikator kiselosti medija za uzgoj stanica. Crvena boja je vizualni znak da je pH (kiselost) medija optimalna a žuta boja upućuje na pad pH (povećanje kiselosti) što znači da stanicama jednostavno treba dodati novi medij.
U cjepivima poput MMR/MPR potječe upravo iz MEM i medija 199 i sama boja se nalazi u vrlo maloj razini u cjepivima. Fenol-crveno NE valja brkati s fenolom jer fenol i fenol-crveno nisu isti spoj. Fenol doista jest toksičan u velikoj dozi pa su neke stranice zbunjivale ljude koristeći podatke toksičnosti fenola i plašeći time ljude. To je zlonamjerno. Fenol-crveno je detaljno toksikološki ispitana boja. Vrlo se brzo izlučuje iz organizma putem bubrega i dijelom i putem žuči i ne predstavlja zdravstveni rizik u cjepivu. Zašto sama boja može varirati od vrlo blijede i jedva zamjetne, od ružičaste do blago narančaste? Jer ta boja ovisi o količini medija žetve virusa koja završi u cjepivu. Ove promjene se vrlo jasno uvijek navode u informacijama o pojedinom cjepivu.
Sloj po sloj treba demistificirati strahove kojima internet bruji.
Boja cjepiva poput MMR / MPR neka vas podsjeti na medij u kojem uzgajamo stanice u kojima ćemo umnožiti virusne sojeve u cjepivima. Mediji su ništa drugo do hranjive otopine čija je namjena oduvijek bila da dijelom imitira hranjivi sastav krvi. Oči smo dobili da percipiramo svijet oko nas. Da učimo.
Koristimo naše oči za učenje, ispod jedne obične boje cjepiva otkrili smo svijet kojeg nismo bili svjesni.