Cjepivo protiv… biljke?

Kad sam bio dijete na plažu su se nosili stripovi i „ljubići“, a danas se nose mobiteli. Tako se i mi u grupi katkad moramo tematski prilagoditi sezoni kiselih krastavaca. Cijela priča je nastala zbog jedne fotografije na putu za plažu.

Naviknuli smo se na cjepiva protiv bakterija i virusa koji izazivaju bolesti. Naviknuli smo se i na protutijela koja danas naveliko koristimo u liječenju, čak i povišenog kolesterola. No, tko je vidio cjepivo protiv – biljke? Kako je to moguće? Moguće je.

Prvi je uvjet da je ta biljka toliko otrovna da predstavlja realnu opasnost po ljudski život u malim količinama. No, rijetko bi se kada odlučili spravljati cjepivo protiv otrovne biljke, puno ju je jednostavnije naučiti izbjegavati. Tu se susrećemo s drugim problemom a to su ljudi. No, krenimo iz početka.

Skočac, ricinusRicinus communis L. Euphorbiaceae je samonikla biljka juga Mediterana, Bliskog Istoka i Indije. Iz sjemenki se dobiva ulje koje i danas ima niz primjena u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji a prva ga je u kozmetici, navodno, koristila Kleopatra. Vjerujemo da je ona samo naslijedila to znanje od predaka koji nisu bili toliko slavni kao ona. Undecilenska kiselina, masna kiselina s neparnim brojem ugljikovih atoma, koristi se kao sredstvo protiv gljivica. 

Kemijski obrađeno ricinusovo ulje koristi se čak i u nekim injekcijskim oblicima lijekova. Ricinus ima i svoju tamnu stranu. To je otrov ricin. Ricin je proteinkoji pripada obitelji lektina. Lektini su proteini koji vežu šećere i zanimljivi su kako u prirodi tako i u eksperimentalnoj biologiji i farmakologiji. Ako se unese oralnim putem fatalna doza je oko 1 mg/kg. U injekcijskom obliku ili inhalacijom u pluća smrtonosna doza je i do tisuću puta manja i mjeri se u mikrogramima.

Zašto je ricin otrovan? 

On koči stvaranje proteina u stanicama. Stvaranje proteina je esencijalno za život stanice. Podsjetimo se kako toksin uzročnika difterije, Corynebacterium diphteriae, radi isti zločesti posao – koči stvaranje proteina. Cijepljenjem protiv bakterije stvaramo imunološku obranu upravo protiv toksina te bakterije. Što je difterija, a kako izgleda proces nastanka cjepiva protiv difterije. Trovanja ricinom se mogu desiti konzumiranjem plodova ricinusa i za ozbiljno, po život opasno trovanje dovoljno je pojesti samo nekoliko sjemenki. 

Kako je ricin protein, njega teško apsorbiramo i djeluje toksično na stanice probavnog sustava. Javljaju se peckanje, mučnina, povraćanje krvi i krvave stolice, grčevi i bol. Masovni proljev može izazvati tzv. hipovolemijski šok zbog gubitka tekuće te zakazivanje organa. Čak i uz simptomatsku terapiju, pacijent/pacijentica će se oporavljati danima i tjednima.

Ricinus je rado uzgajana ukrasna vrtna biljka i mnogi znaju da je otrovna. Stoga su sama trovanja rijetka. Zbog čega bi netko radio uopće cjepivo protiv biljke? Ricin je bojni otrov. Ima par prednosti pred razvikanim otrovom antraksa. Premda je antraks daleko toksičniji od ricina, ricin se lako uklanja iz okoliša jer je nestabilan, što je bitno u područjima promjene kontrole teritorija. 

Male terorističke skupine ga daleko lakše mogu izolirati od antraksa za kojeg je potrebna kompleksnija tehnologija. Pročišćeni ricin je daleko opasniji od sjemenki i ako se udahne može izazvati smrt zbog oštećenja pluća. Opisano je više slučajeva slanja ricina političarima i slavnim osobama, a koristio se i u špijunskim ratovima. Stoga su posebne vojne jedinice i špijunske službe te neki diplomati najčešći kandidati za imunizaciju protiv ricina. Logično je da to nikada neće biti cjepivo za široku populaciju.

Razvoj cjepiva protiv ricina je bio moguć zbog činjenice što je ricin protein. Ricin se sastoji od dva glavna dijela, RTA i RTB, a cjepivo je nastalo rekombinantnom DNK tehnologijom RTA dijela. RTA dio je zadužen za toksični učinak – on je enzimski aktivan i ta je aktivnost bitna za kočenje sinteze proteina. Uz to, RTA izaziva krvarenje kod trovanja ricinom. 

Znanstvenici su uveli dvije mutacije u RTA dio ricina. Jedna mutacija je onemogućila enzimski toksični učinak, a drugom su onemogućili djelovanje na izazivanje kravarenja. Stoga takav rekombinantni protein više nije toksičan, ali izaziva nastanak protutijela u ljudima koja će biti spremna neutralizirati ricin. Postoji i drugi pristup gdje je RTA skraćen mutacijom, nije više toksičan ali isto tako potiče imunološki odgovor. Podsjetite se priče o rekombinantnim cjepivima ako niste sigurno u taj pojam. 

Samo cjepivo sadrži i aluminijeve spojeve kao adjuvans. Na taj način može se spriječiti trovanje ricinusom i ricinom jer protutijelo efikasno neutralizira ricin i prije ulaska u stanicu. Tvrtka Soligenix koja radi na njegovom razvoju stvorila je i vrlo zanimljiv oblik cjepiva. Ona ga je stabilizirala da izdrži povišene temperature tropskih područja. 

To je uspjela posebnom tehnologijom liofilizacije. Adjuvantirana cjepiva (primjerice s aluminijevim spojevima) se inače teško liofiliziraju jer mu se u tom postupku mijenja struktura. Zbog toga takva cjepiva (kao „6 u 1“ i „5 u 1“) uvijek nalaze tekuća. No, zato se moraju čuvati na hladnom. Tehnologija ove tvrtke omogućuje da izdrži povišenu, a ne samo sobnu temperaturu. Ono je ispitano u fazi I kliničkih istraživanja i zanimat će nas i faza II. 

Imat ćemo najneobičnije cjepivo protiv – biljnog bojnog otrova. I, srećom, poznavat ćemo ga samo kao pojam. Osim ako niste špijun/ka.

Reference za više detalja:
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28722977/
Expert Rev Vaccines. 2016 Sep; 15(9): 1213–1222.
5/5
Podijelite dalje

dr.sc. Stribor Marković mag.pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/