Difterija je bakterijska infekcija koju uzrokuje Corynebacterium diphtheriae. Prije uvođenja rutinskih cijepljenja ova bolest bila je među glavnim uzročnicima smrti dojenčadi. Tijekom bolesti stvara se debeli sloj naslaga na stražnjoj stijenci ždrijela, zbog čega se razvijaju teškoće u disanju, paraliza, zastoj srca pa čak i smrt. Komplikacije difterije uključuju i potencijalno smrtonosne srčane i neurološke poremećaje. Difterija se mora žurno liječiti kako bi se smanjio rizik od komplikacija i smrti.
Liječenje se uglavnom oslanja na davanje antitoksina difterije intravenskim ili intramuskularnim putem. Također se koriste i antibiotici za suzbijanje rasta bakterija, no oni nemaju nikakvog učinka na simptome prouzrokovane toksinima.
Cijepljenjem se postiže individualna zaštita od difterijskog toksina, ali bakterija ostaje nedirnuta. U područjima u kojima se prestalo cijepiti, kao što je bio slučaj u nekim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, devedesetih godina dolazi do epidemija s više desetaka tisuća oboljelih. Iz toga je jasno da obustava cijepljenja protiv difterije ne dolazi u obzir.
Difterija se može očitovati samo gustim sluzavo-gnojnim iscjetkom iz nosa, a sistemski simptomi su minimalni. Takvi ljudi su glavni prenosioci infekcije. Difterija se najčešće očituje vrućicom, slabošću, na tonzilama nastaju nekoliko milimetara debele prljavo sive naslage koje se mogu proširiti po čitavom ždrijelu, a nekad čak i u bronhe. Njihovim odstranjenjem dolazi do krvarenja. Čest uzrok smrti je gušenje nekrotičnim naslagama. Kožna difterija se javlja kao kronična rana koja ne cijeli. Takvi bolesnici nemaju sistemske znakove bolesti i značajan su rezervoar infekcije. Toksini difterije mogu uzrokovati miokarditis i neuritis (u 20-ak % oboljelih).
Smrtnost je oko 12%, a većinom je uzrokovana gušenjem ili miokarditisom.
Na temelju kliničke slike, a potrvđuje se brisom grla. Iz krvi se može dokazati prisutnost toksina.
Difterični antitoksin neutralizira cirkulirajući toksin koji još nije ušao u stanice. Antibiotici se daju da bi spriječili daljnje stvaranje toksina, širenje lokalne infekcije i prijenos bolesti na kontakte. Daje se i simptomatska terapija.
Cijepljenje difteričnim toksoidom. Prema kalendaru obaveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj se protiv difterije cijepi 3 puta u prvoj godini života, zatim u drugoj i četvrtoj godini. Nakon toga cijepi se u školskoj dobi- u prvom i osmom razredu osnovne škole, te u završnom razredu srednje škole.