Doza čini otrov

24. veljače 2019.7. travnja 2019. dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm. formaldehid u cjepivu, manitol, neomicin, otrovi u cjepivu, toksikolologija

Smijem li biti dosadni stari profesor s jednim odlomkom iz povijesti medicine? Ispričavam se na tome. Samo postavljam jedno pitanje – jesmo li naučili? Odgovor svatko od vas treba naći – sam/a.

Znači li vam nešto Abu Bakr Mohammad Ibn Zakariya al-Razi? Možda i ne. Jedan od očeva moderne medicine, Iranac koji je živio na prijelazu iz devetog u deseto stoljeće. Prvi je opisao ospice (morbile) ali je stvorio nešto daleko veće – razumijevanje koncepta liječenja lijekovima iz okoliša ili onih koje stvara čovjek, zovemo ga jatrokemija. Al-Razi ostavio je jatrokemijom veliki utjecaj na medicinu današnjice. Utjecao je i na slavnog Paracelzusa (1493-1541).

Paracelzus je još jedan od velikana medicine i prirodnih znanosti. Koristio je razne anorganske soli u liječenju, „strane tvari“, već spomenutu jatrokemiju . Nastala je velika prekretnica, lom u medicini iz svijeta stare Grčke i Rima i autora Galena u novi svijet kakav danas poznajemo.

Suvremenici su zbog toga Paracelzusa optuživali za trovanje pacijenata. Odgovorio im je rečenicom koja će ostati upamćena u povijesti medicine. Dosis sola facit venenum. Samo doza čini otrov. Ta rečenica nije samo temelj farmakologije, odnosno lijekova, već se širi u sve, čak i prehranu odnosno nutricionizam.

Jesmo li doista naučili dubinu i mudrost izjave kako samo doza čini otrov?

Prethodna priča o formaldehidu nadam se da je dijelom osvijestila odgovor na ovo pitanje. Internetom se širi(la) panična objava jednog američkog kiropraktičara. „Cjepivo sadrži 10 mikrograma neomicina, 0,6 mikrograma streptomicina, 5 mg ureje, 116 mikrograma kalij klorida (koji se koristi u smrtonosnoj injekciji za zaustavljanje rada srca i disanja).“ To je samo dio impresivnog spiska. „Manitol u cjepivima može izazvati oštećenje bubrega.“ „Neomicin i streptomicin mogu izazvati gluhoću.“ Ovakve izjave su zavodljive i takve podatke doista možete naći na internetu. Što bi Paracelzus rekao na to?

U letalnim (smrtonosnim) injekcijama daje se ukupna doza od 7,5 grama kalij klorida, krenuvši najprije sa 750mg u prvom dijelu doze. Navedeni kiropraktičar navodi dozu od 0,00016 grama po jednoj dozi cjepiva.

Gluhoća izazvana neomicinom?

Doista, u jednoj studiji iz davnih šezdesetih godina, polovica djece od 2-7 godina starosti na terapiji imalo je oštećen sluh nakon liječenja neomicinom. U dozi od 0,5-1 gram na 10kg tjelesne težine. Neomicina najviše ima u cjepivu protiv bjesnoće, do 0,15mg, odnosno 0,00015 grama. Druga cjepiva ga sadrže manje, prosječno cjepivo protiv zaušnjaka, rubeole i ospica 0,025mg odnosno 0,000025g. Kod drugih je broj nula povelik. Temeljem studija i uz sve uračunate korektivne faktore rizika, ADI (prihvatljivi dnevni unos) neomicina iznosi do 0,06 miligrama na dan na deset kilograma tjelesne težine. ADI znači – prihvatljivi unos SVAKI dan. Mislim da ne treba podsjećati da se nitko ne cijepi svaki dan u godini.

Manitol je opasan za bubrege?

Manitol je lijek koji se i koristi kod određenih oblika oštećenja bubrega. Koja doza? Tipično 50-100 grama dnevno. Neka cjepiva u prosjeku ga sadrže nekoliko miligrama.

Sve je lijek ili otrov. 4 grama na kilogram fruktoze ubit će 50% štakora, prilično otporne vrste. Fruktoza čini oko polovicu mase meda. Gledamo li na njega kao potencijalno otrovnu tvar? Pijenje čaja u trajanju od nekoliko danas, spravljenog od 50 grama korijena sladića, može za neke ljude biti vrlo otrovna doza. Mentofuran u čaju paprene metvice, uvijek prisutan, je otrovna tvar. Nadam se da vam je jasno da su brojni toksikolozi za puno toga što unosimo stvorili procjenu rizika. Količina mentofurana u čaju paprene metvice, srećom, takva je da je prosječan čaj metvice dobrodošao gost vašeg doma. Netko je to procijenio i sa znanstvenog, a ne samo tradicionalnog aspekta.

Toksikologija je zanimljiva koliko i teška znanost. Poznajemo u njoj pojam akutne toksičnosti, efekta kada jednom unesemo neku tvar u svoj organizam. Poznajemo i pojam kronične toksičnosti, problema da neku tvar unosimo potencijalno dugi niz godina u organizam. Takav problem uvijek proučavamo kod lijekova, ali i biljaka, minerala, vitamina i hrane koji se koriste dugo vrijeme. Cjepiva, za razliku od takvih tvari, daju se vrlo rijetko. Vrlo često zaboravljamo tu činjenicu. Da i dajemo cjepivo protiv zaušnjaka, ospica i rubeole svaki dan kroz dosta dana, ne bismo dosegnuli mogućnost, primjerice, negativnog djelovanja neomicina. A ne dajemo.

Davno prije al-Razija koristili smo nama strane tvari za liječenje, on je samo stvorio pojam.

Paracelzus nas je naučio kako samo doza čini otrov. Bilo je to prije 500 godina.

Jesmo li naučili mudrost te izjave?

Sljedeći put kada naiđete na izjave oko štetnosti neke tvari i van konteksta cjepiva, sjetite se Paracelzusa i pitajte se: u kojoj dozi? Koliko dugo se daje da bi pokazalo neželjeno ili toksično djelovanje? Netko drugi na ovom svijetu se pitao o tome puno puta, prije vas.

Literatura:

Mannitol. Tenny S, Thorell W. StatPearls . Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2018
Aminoglycoside-induced ototoxicity. Selimoglu E. Curr Pharm Des. 2007;13(1):119-26.
WHO Food Additives Series: 51 Neomycin

 5/5

Broj pregleda: 4.459

Podijelite dalje