Doza čini otrov

Smijem li biti dosadni stari profesor s jednim odlomkom iz povijesti medicine? Ispričavam se na tome. Samo postavljam jedno pitanje – jesmo li naučili? Odgovor svatko od vas treba naći – sam/a.

Znači li vam nešto Abu Bakr Mohammad Ibn Zakariya al-Razi? Možda i ne. Jedan od očeva moderne medicine, Iranac koji je živio na prijelazu iz devetog u deseto stoljeće. Prvi je opisao ospice (morbile) ali je stvorio nešto daleko veće – razumijevanje koncepta liječenja lijekovima iz okoliša ili onih koje stvara čovjek, zovemo ga jatrokemija. Al-Razi ostavio je jatrokemijom veliki utjecaj na medicinu današnjice. Utjecao je i na slavnog Paracelzusa (1493-1541).

Paracelzus je još jedan od velikana medicine i prirodnih znanosti. Koristio je razne anorganske soli u liječenju, „strane tvari“, već spomenutu jatrokemiju . Nastala je velika prekretnica, lom u medicini iz svijeta stare Grčke i Rima i autora Galena u novi svijet kakav danas poznajemo.

Suvremenici su zbog toga Paracelzusa optuživali za trovanje pacijenata. Odgovorio im je rečenicom koja će ostati upamćena u povijesti medicine. Dosis sola facit venenum. Samo doza čini otrov. Ta rečenica nije samo temelj farmakologije, odnosno lijekova, već se širi u sve, čak i prehranu odnosno nutricionizam.
 
Jesmo li doista naučili dubinu i mudrost izjave kako samo doza čini otrov?
 
Prethodna priča o formaldehidu nadam se da je dijelom osvijestila odgovor na ovo pitanje. Internetom se širi(la) panična objava jednog američkog kiropraktičara. „Cjepivo sadrži 10 mikrograma neomicina, 0,6 mikrograma streptomicina, 5 mg ureje, 116 mikrograma kalij klorida (koji se koristi u smrtonosnoj injekciji za zaustavljanje rada srca i disanja).“ To je samo dio impresivnog spiska. „Manitol u cjepivima može izazvati oštećenje bubrega.“ „Neomicin i streptomicin mogu izazvati gluhoću.“ Ovakve izjave su zavodljive i takve podatke doista možete naći na internetu. Što bi Paracelzus rekao na to?
U letalnim (smrtonosnim) injekcijama daje se ukupna doza od 7,5 grama kalij klorida, krenuvši najprije sa 750mg u prvom dijelu doze. Navedeni kiropraktičar navodi dozu od 0,00016 grama po jednoj dozi cjepiva.
 
 

Gluhoća izazvana neomicinom? 

Doista, u jednoj studiji iz davnih šezdesetih godina, polovica djece od 2-7 godina starosti na terapiji imalo je oštećen sluh nakon liječenja neomicinom. U dozi od 0,5-1 gram na 10kg tjelesne težine. Neomicina najviše ima u cjepivu protiv bjesnoće, do 0,15mg, odnosno 0,00015 grama. Druga cjepiva ga sadrže manje, prosječno cjepivo protiv zaušnjaka, rubeole i ospica 0,025mg odnosno 0,000025g. Kod drugih je broj nula povelik. Temeljem studija i uz sve uračunate korektivne faktore rizika, ADI (prihvatljivi dnevni unos) neomicina iznosi do 0,06 miligrama na dan na deset kilograma tjelesne težine. ADI znači – prihvatljivi unos SVAKI dan. Mislim da ne treba podsjećati da se nitko ne cijepi svaki dan u godini.

Manitol je opasan za bubrege?

Manitol je lijek koji se i koristi kod određenih oblika oštećenja bubrega. Koja doza? Tipično 50-100 grama dnevno. Neka cjepiva u prosjeku ga sadrže nekoliko miligrama.

Sve je lijek ili otrov. 4 grama na kilogram fruktoze ubit će 50% štakora, prilično otporne vrste. Fruktoza čini oko polovicu mase meda. Gledamo li na njega kao potencijalno otrovnu tvar? Pijenje čaja u trajanju od nekoliko danas, spravljenog od 50 grama korijena sladića, može za neke ljude biti vrlo otrovna doza. Mentofuran u čaju paprene metvice, uvijek prisutan, je otrovna tvar. Nadam se da vam je jasno da su brojni toksikolozi za puno toga što unosimo stvorili procjenu rizika. Količina mentofurana u čaju paprene metvice, srećom, takva je da je prosječan čaj metvice dobrodošao gost vašeg doma. Netko je to procijenio i sa znanstvenog, a ne samo tradicionalnog aspekta.

Toksikologija je zanimljiva koliko i teška znanost. Poznajemo u njoj pojam akutne toksičnosti, efekta kada jednom unesemo neku tvar u svoj organizam. Poznajemo i pojam kronične toksičnosti, problema da neku tvar unosimo potencijalno dugi niz godina u organizam. Takav problem uvijek proučavamo kod lijekova, ali i biljaka, minerala, vitamina i hrane koji se koriste dugo vrijeme. Cjepiva, za razliku od takvih tvari, daju se vrlo rijetko. Vrlo često zaboravljamo tu činjenicu. Da i dajemo cjepivo protiv zaušnjaka, ospica i rubeole svaki dan kroz dosta dana, ne bismo dosegnuli mogućnost, primjerice, negativnog djelovanja neomicina. A ne dajemo.

Davno prije al-Razija koristili smo nama strane tvari za liječenje, on je samo stvorio pojam.

Paracelzus nas je naučio kako samo doza čini otrov. Bilo je to prije 500 godina.

Jesmo li naučili mudrost te izjave?

 
Sljedeći put kada naiđete na izjave oko štetnosti neke tvari i van konteksta cjepiva, sjetite se Paracelzusa i pitajte se: u kojoj dozi? Koliko dugo se daje da bi pokazalo neželjeno ili toksično djelovanje? Netko drugi na ovom svijetu se pitao o tome puno puta, prije vas.
Literatura:
  1. Mannitol. Tenny S, Thorell W. StatPearls . Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2018
  2. Aminoglycoside-induced ototoxicity. Selimoglu E. Curr Pharm Des. 2007;13(1):119-26.
  3. WHO Food Additives Series: 51 Neomycin
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/