Hoće li COVID cjepiva uzrokovati nastanak raka? (1. dio)

Gotovo neizbježna posljedica dolaska cjepiva protiv COVID-a je njihovo povezivanje sa svim mogućim štetnim ishodima, a rak je tu stalni gost. Krenimo redom.

U genomu od 3 milijarde slova, čak i sa mehanizmima kontrole kopiranja tih slova naš alat koji kopira DNA kako bi se stanica podijelila pravi pogreške otprilike jednom na svakih 10^4 – 10^5 slova. Dakle, svaki put kad se stanica replicira, javlja se najmanje 100.000 do 1.000.000 pogrešaka našeg alata.

Od tih pogrešaka, na kraju dana, procjenjuje se da nastane oko 20 000 potencijalno mutagenih oštećenja/dan po stanici.

I to bi se dogodilo da živite u apsolutnoj izolaciji i da ne dišete i ne jedete. Kada bi uzeli zbirno efekte reaktivnih radikala koji nastaju metabolizmom u prisustvu kisika, UV zraka svaki put kada izađete na sunce, čašice alkohola… svaki dan se u naših oko 37 bilijuna stanica dogodi još višestruko više mutacija. Od trenutka kad se oplođena jajna stanica krene prvu put podijeliti, nastaje prvi set mutacija.

Zašto već onda svatko od nas nema po par karcinoma?

Da je popravak DNA savršen i da se nikada ne akumuliraju mutacije, ne bi bilo genetske varijacije — a ta varijacija služi kao sirovina za evoluciju. Uspješni organizmi su razvili alate za popravak svoje DNA učinkovito, ali ne previše učinkovito, ostavljajući dovoljno genetske varijabilnosti za nastavak evolucije.

Ipak, organizam je fino podešena mašinerija koja stvara poligon sa sigurnosnim preprekama kako ne bi nešto pošlo po zlu ako nastane i neka zeznutija, nepovoljna mutacija.

Naš imuni sustav koji nam je ključ izlaska iz pandemije ne bi bio takav kakav je da nema DNA oštećenja i posljedičnih mutacija.

a) Rekombinacijski procesi – nasumično sparivanje dijelova gena, uvođenje dvolančanih lomova u svaki taj dio, brisanje dijela DNK i ljepljenje dijelova zajedno, definira se kao V(D )J rekombinacija, koja doprinosi iznenađujućoj raznolikosti naših antitijela zbog koje koji su sposobni prepoznati gotovo sve vrste antigena raznih patogena bez da ih prethodno ‘vide’.

b) Nakon što se cijepite, drugim procesom koji uključuje mutacije (somatska hipermutacija) također razvijate antitijela koja se sve čvršće i bolje vežu za virusni dio (npr.spike) i omogućavaju vašim antitijelima da nauče bolje vezati razne varijante virusa tj. da kontinuirano evoluiraju. Cijepljena osoba će tako spremna dočekati čak i izmijenjene varijante virusa.

Gledajući sve stvari, navike i rutinske pogrješke kopiranja koje se svakodnevno, tisućama puta događaju u našim stanicama, a koje imaju sposobnost izazvati oštećenje DNA i mutacije, vjerovati da bi proizvod bez ikakve potrebe za interakcijom sa našom DNA, koji sam po sebi ne ‘operira’ da proizvede učinak (već to radi imuni sustav), koji ulazi u ograničen broj mišićnih stanica, ulazi u limfni sustav i putuje do jetre kao konačnog prebivališta u dozi 3x/pola godine ima jedinstvenu i značajnu sposobnost izazivanja raka je više nego blesavo.

No, hajmo zamisliti da će cjepivo ipak nekim čudom oštetiti DNA. Je li to kraj? Cjepivo – oštećenje DNA – mutacija – stanica raka – umnažanje – tumor?

Not so fast.

Oštećenje DNA?

To je za stanicu svakodnevni problem. DNK mutacije se neizbježno nakupljaju tijekom života zbog replikacije DNK i načina života. Zato tu ima više rješenja, neki od njih su:
popravak izrezivanjem baza (BER); • popravak izrezivanjem nukleotida; • homologna rekombinacija (HR); • nehomologno spajanje krajeva (NHEJ).

Ako ovo slučajno ne uspije i nastane mutirana stanica, ona se može početi nekontrolirano dijeliti i stvori klon. Je li sad dovoljno da nastane rak?

Ne. Iako su klonovi razvili mutacije za neke od obilježja raka (neosjetljivost na neke signala ili izbjegavanje smrti) to nije dostatno. Podaci iz studija pokazuju da osobe s identificiranim mutantnim klonovima u npr. genima povezanim s hematološkim karcinomima apsolutni rizik za karcinom je samo ~1% godišnje, što ukazuje da u velikoj većini slučajeva klonovi nikada ne dovode do maligniteta.

Tumor supresori još su jedna bitna linija obrane od raka na svakom koraku njegova razvoja i njihove mutacije su povezane rakom. ALI, uočena prisutnost mutacija povezanih s rakom u ranoj životnoj dobi ukazuje da te mutacije mogu postojati, a da se nikada ne pretvore u rak – to nije dakle dostatan korak. Tumor supresor TP53, čuvar genoma, koji se smatra najvažnijim genom za supresiju raka, često je mutiran u ljudskim normalnim tkivima.

Od raznih daljnih slojeva zaštite, ne bih htio posebno ne izdvojiti imuni sustav. Dapače, postoje jake indicije da je primarna funkcija imunološkog sustava upravo sprječavanje raka.

Imunološki sustav ima tri primarne uloge u prevenciji raka:

• Imunološki sustav može zaštititi domaćina od raka izazvanih virusom eliminacijom ili suzbijanjem virusnih infekcija.
• Pravodobna eliminacija patogena i brzo rješavanje upale mogu spriječiti uspostavljanje upalnog okruženja pogodnog za nastanak zloćudnosti.
• Imunološki sustav može specifično identificirati i eliminirati stanice raka bilo preko molekula koje nastaju u stanju stresa ili preko specifičnih oznaka na njihovoj površini.

– Suvremene metode omogućile su identifikaciju preko 2000 oznaka na stanicama raka koje su prepoznate antitijelima

– Već i tijekom rane faze raka, mlade T stanice će biti aktivirane u limfnim čvorovima, nakon čega slijedi njihova popratna aktivacija i migracija u okoliš raka

– Stanice ubojice (NK) su također izuzetno potentne u ubijanju zloćudnih stanica. Prepoznaju ih tako da izražavaju specijalni receptor (bravu) kojim mogu prepoznati ključ koji se pojačano izražava na stresiranim zloćudnim stanicama, a slabo na normalnim.


Dakle i više nego razvidno je da ako neka stanica odluči krenuti putem da postane zloćudna jer je npr. oštećena cjepivom, ona mora proći gomilu prepreka, a na svakoj je čeka horda zaštitara koja ju napada iz više smjerova.

Primjerice, rak će ostati velik svega par mm osim ako si ne napravi nove krvne žile, a ako želi metastazirati, serija novih prepreka je tu, čineći cijeli proces neefikasnim za te stanice – višestruke runde dodatnih mutacija i adaptacija moraju se dogoditi, a protiv kojih djeluju dodatni zaštitari.

U sljedećem dijelu, detaljnije ćemo specifično vidjeti mogu li COVID cjepiva inicirati nastanak raka…

Autor: Antonio Periš, mag.lab.med.

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32031242/
https://www.nature.com/…/dna-replication-and-causes-of…/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2993855/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6169832/…
https://www.cell.com/…/fulltext/S2405-8033(19)30146-3
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6169832/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1857231/
https://www.frontiersin.org/…/fimmu.2014.00197/full…