HPV i cijepljenje

HPV i cijepljenje

Humani papiloma virus (HPV) je obitelj od preko 179 virusa koji se prenose kožnim ili spolnim kontaktom. Oni su sveprisutni – oko 85% osoba dobit će ih tijekom života, uključujući gotovo sve spolno aktivne odrasle osobe.
 
  • Kod većine, virus će biti brzo uklonjen. No kod nekih se virus zadržava, uzrokujući promjene u stanicama koje, ako se ne kontroliraju, u konačnici mogu postati rak. HPV infekcija čini 5% svih karcinoma u svijetu – uključujući rak vrata maternice, rak anusa, rak penisa, rak glave i vrata te niz drugih neugodnih stanja poput genitalnih bradavica.
  • Procjenjuje se da HPV uzrokuje gotovo 36 000 slučajeva raka kod muškaraca i žena godišnje u SAD -u. Cijepljenjem se može spriječiti 33.000 tih karcinoma.
 
Učinkovitost
  • Trenutni dokazi ukazuju na to da sva 3 licencirana cjepiva protiv HPV -a – dvovalentna, četverovalentna i 9-valentna – imaju izvrsne profile imunogenosti, sigurnosti i učinkovitosti.
  • Iako Cervarix i Gardasil sprječavaju infekciju samo s dva visokorizična HPV tipa, HPV16 i HPV18, ova dva tipa uzrokuju oko 70% karcinoma grlića maternice i još veći postotak nekih drugih karcinoma uzrokovanih HPV-om. Osim toga, otkriveno je da Cervarix pruža značajnu zaštitu od nekoliko dodatnih tipova HPV-a koji izazivaju rak, fenomen koji se naziva unakrsna zaštita.
  • Učinkovitost cjepiva protiv HPV-a je impresivna- studija FUTURE II pratila je više od 2000 žena cijepljenih protiv HPV-a (Gardasil) i među njima nije pronađen NI jedan slučaj raka vrata maternice u razdoblju od 12 godina. Kliničko ispitivanje Gardasila kod muškaraca pokazalo je da može spriječiti promjene analnih stanica uzrokovane infekcijom.
  • Kliničko ispitivanje Cervarixa u Costa Rici otkrilo je da je čak i jedna doza cjepiva uzrokovala da tijelo proizvodi približno devet puta više antitijela protiv HPV-a nego što tijelo proizvodi kao odgovor na prirodnu infekciju, a te razine protutijela zadržale su se tijekom 11 godina.
  • Ispitivanja koja su dovela do odobrenja Gardasila 9 pokazala su da je gotovo 100% učinkovit u sprječavanju infekcija vrata maternice, vulve i rodnice te predraka uzrokovanih sa sedam tipova HPV-a koji uzrokuju rak (16, 18, 31, 33, 45, 52, i 58).
  • Do danas je utvrđeno da zaštita od infekcija ciljanim tipovima HPV -a traje najmanje 10 godina s Gardasilom , do 11 godina s Cervarixom i najmanje 6 godina s Gardasilom 9.
 
Teške nuspojave HPV cjepiva?
  • Od prvog odobrenja 2006. provedena su praćenja tri cjepiva s više od 160 studija u nekoliko zemalja. Utvrđeno je da HPV cjepiva imaju povoljan sigurnosni profil, bez potvrđenih signala o klinički ozbiljnim nuspojavama.
  • Američki Institute of Medicine proveo je detaljnu evaluaciju brojnih težih nuspojava – Akutni diseminirani encefalomijelitis, transverzni mijelitis, Multipla skleroza Guillain-Barrc sindrom, pankreatitis, tromboembolijski događaji… koji su se povezivali sa HPV cjepivima (napose Gardasil i Cervarix) te pronašao da postoje nedostatni dokazi za zaključiti da su ta stanja uzročno povezana sa cjepivom
  • Rezultati postlicencijskog praćenja ~ 839 000 primijenjenih doza od strane CDC-a, i pregledni rad VAERS izvješća o nuspojavama u razdoblju od 3 godine, tijekom kojeg je distribuirano ~ 28 milijuna doza u SAD-u, nisu identificirali nikakve neobične ili neočekivane sigurnosne probleme.
  • Jedino stanje za koje je navedeno da postoji povezanost je anafilaksija. No, znamo da je to, iako opasno stanje, jako rijetko (1,7 na milijun), lječivo i nije smrtonosno. Također, sinkopa je nerijetko prijavljena. To stanje nije uzrokovano cjepivom već je reakcija na bol, strah i anksioznost, a i sama dobna skupina u kojoj je cjepivo namijenjeno češće sklona tim reakcijama.
  • S obzirom na autoimune bolesti koje se redovito povezuju sa svakim cjepivima, provedene su velike studije na više od 3 milijuna osoba iz Danske i Švedske za 45 autoimunih i neuroloških stanja te na gotovo 200000 osoba iz SAD-a za procjenu incidencije 16 autoimunih stanja koja nisu iznjedrila nikakve sigurnosne signale te nema dokaza da ih HPV cjepiva uzrokuju.
 
Promiskuitet cijepljenih mladih osoba?
  • Mnogi protivnici HPV cjepiva zagovaraju apstinenciju umjesto cijepljenja jer je teorija da će mlade osobe, zaštićene cjepivom, bez straha od raka, postati promiskuitetnije. Ipak, dosadašnji dokazi jasno ukazuju na to da programi apstinencije jednostavno ne funkcioniraju, te da tinejdžeri podvrgnuti ovom pristupu počinju spolnu aktivnost u istoj fazi kao i ostali vršnjaci.
  • Tinejdžeri koji primaju cjepivo protiv HPV -a skloni su biti daleko svjesniji seksualnog zdravlja od svojih necijepljenih vršnjaka i potpuno svjesni činjenice da cjepivo nije panaceja. Pokazano je također da cijepljenje protiv HPV -a u preporučenoj dobi nije bilo povezano s povećanjem stope ishoda povezanih sa seksualnom aktivnošću (neplanirana trudnoća, spolno prenosiva bolest).
 
Primarna ovarijska insuficijencija (POI)
  • Ova cjepiva su često povezivana sa primarnom insuficijencijom jajnika (POI), definirano kao disfunkcija folikula jajnika, simptomi menopauze i smanjena plodnost prije 40. godine života. Ovo stanje je izuzetno rijetko, nosi određenu genetsku predispoziciju, a velikom većinom je idopatsko stanje, što znači da ne znamo sve uzroke. Ovo je idealna meta za antivaksere, jer ako ne znamo uzrok, sigurno je cjepivo.
Ipak, kod tih pojedinačni slučajeva koji su pokušali dati dokaze da je cjepivo uzrok (objavljeni su kao prikazi slučajeva što je najniža razina dokaza u medicini) ima puno limitacija:
 
  1. podatci su prikupljeni sa VAERS-a koji i sam izričito navodi da bilo tko može unijeti prijavu nuspojave i da se podatci ne smiju koristiti za dokazivanje uzročnosti.
  2. Nisu dati drugi dokazi osim vremena početka simptoma nakon cjepiva koji bi podržali uzročno -posljedičnu povezanost. Interval između prve doze i početka simptoma bio je između 8 mjeseci i 24 mjeseca što daje velik prostor drugim uzročnim faktorima.
  3. Nije bilo dokaza da su ti slučajevi imali neobičan oblik POI koji uključuje autoimuni proces kako su autori rekli.
  4. Također, autori nisu dosljedno ocjenjivali pacijente s POI-om uz preporučenu ocjenu Američkog koledža opstetričara i ginekologa (ACOG) i drugih organizacija koja uključuje kariotip, antiadrenalna antitjela i Fragile X premutaciju.
  • Toksični učinci na jajnike povezani su s polisorbatom 80, koji se koristi kao pomoćna tvar u cjepivu. Međutim, to nije potkrjepljeno dokazima.
Studija na životinjama, koju citiraju kao dokaz, ispitivale su toksičnost polisorbata 80 na neonatalnim štakorima (više od 4 dana) sa dozama ekvivalentnim 550–5500 puta veće od cjelokupne izloženosti polisorbatu ljudskog djeteta u dobi od 12 godina.
 
  • U retrospektivnoj kohortnoj studiji zasnovanoj na populaciji na gotovo 200 000 mladih žena nije primijećen značajan povišen rizik od primarne insuficijencije jajnika nakon adolescencije.
  • Javno dostupni izvještaji o podacima o POI iz pasivnog nadzora iz Australije, Europe i SAD –a su ohrabrujući te nema dokaza o uzročnoj vezi između cijepljenja protiv HPV -a i POI –ija.
  • U najvećoj do sada objavljenoj studiji cijepljenja protiv HPV-a i primarne insuficijencije jajnika, na 996300 danskih djevojaka i žena koja je detektirala ukupno 144 slučaja tijekom praćenja, nije pronađena povezanost sa primarnom insuficijencijom jajnika.
 
HPV cjepivou ne uzrokuje neplodnost niti probleme u trudnoći
  • Cijepljenje protiv HPV-a ne dovodi do neplodnosi I također je povezano s poboljšanom plodnošću među podskupom žena s anamnezom spolno prenosivih bolesti što je upravo najvjerojatnije rezultat zaštitite od HPV infekcije koja je povezana sa nižim stopama trudnoće u žena.
  • U drugoj studiji podaci iz američke Nacionalne ankete za razdoblje 2013.-2016. analizirani su kako bi se procijenila vjerojatnost neplodnosti među ženama u dobi od 20 do 33 godine(n = 1.114). NIJE BILO DOKAZA O POVEĆANOJ NEPLODNOSTI MEĐU ŽENAMA KOJE SU PRIMILE CJEPIVO PROTIV HPV –A
  • Iako cjepivo protiv HPV -a nije službeno preporučeno u trudnoći, od njegova uvođenja milijuni doza cjepiva protiv HPV -a primijenjeni su globalno, a do nenamjerne primjene cjepiva protiv HPV -a tijekom trudnoće dolazi jer su glavni primatelji cjepiva plodne mlade žene.
  • Bonde i suradnici pretraživali su relevantnu literaturu objavljenu u posljednjih 10 godina na temu trudnoće. Niti jedno od relevantnih istraživanja nije otkrilo značajno povećanu stopu spontanog pobačaja u ukupnim analizama. Nije bilo naznaka drugih nuspojava povezanih s cjepivom protiv HPV-a u trudnoći ili neposredno nakon začeća
  • Ako cjepivo protiv HPV -a ima neki utjecaj na plodnost, natalitet bi se u zemljama koje ga koriste trebao promijeniti. Na primjer, Australija, koja ima najveću pokrivenost cijepljenjem protiv HPV-a u svijetu, započela je program cijepljenja 2007. godine; stopa cijepljenja protiv HPV -a žena u dobi od 18 do 26 godina iznosila je 31% -33% u 2007. godini. Ukupna stopa fertiliteta u Australiji bila je najviša 2008., a nije se mijenjala od 2007. Nekoliko zemalja ima stopu cijepljenja protiv HPV -a> 70%, poput Italije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva (UK) . Cijepljenje protiv HPV -a uvedeno je 2008. u Španjolskoj i Italiji, te 2009. u Velikoj Britaniji. Ukupne stope fertiliteta u tim zemljama ostale su nepromijenjene od 2006. do 2016. godine.
 
Mitovi o neplodnosti
  • Već sam ranije objašnjavao kada sam govorio o covid cjepivu zašto su tvrdnje o neplodnosti apsolutno neutemeljene i zašto ih treba uzeti sa zrnom soli. U svakoj stanici u tijelu ima barem 20 000 proteina, a svi su sačinjeni od svega 20 aminokiselina. Određena preklapanja stoga se uvijek mogu pronaći. Da su ta preklapanja dovoljna, svaka infekcija u životu i cjepivo koji donose antigene kao proteine u tijelo potakle bi masivan autoimuni odgovor i tešku bolest. Naravno, to nije tako. Imune stanice koje reagiraju na vlastito su ubijene tijekom razvoja.
  • Veliki mit koji stoji uz HPV cjepivo je da, pošto sprječava HPV, sigurno djeluje na reproduktivni sustav i čini štetu tamo. No to nije istina, jer da je, cjepivo bi moglo djelovati terapeutski na lezije, no to nije kako cjepivo radi.
  • Dodatno, sam reproduktivni sustav je imunoprivilegirano mjesto. Ako biste transplantirali strano tkivo na ta mjesta, tijelo ih ne bi odbacilo čak i bez pomoći imunosupresiva. Da bi uspješna trudnoća nastupila, imunološki sustav žene ne smije reagirati na antigene sperme i nadalje tolerirati prisutnost fetusa 40 tjedana. Da imunološki sustav ovdje prekomjerno reagira, bio bi to prilično veliki problem za opstanak naše vrste. Slično, kod muškaraca postoji barijera testis – krv (analogno krvno-moždanoj barijeri) koja pomaže održavati taj dio posebno zaštićenim.
Literatura:
5/5
Podijelite dalje

Antonio Periš

Antonio Periš rođen je u Osijeku 4.2.1996. Prirodoslovnu gimnaziju Ruđera Boškovića upisuje 2011. gdje u četvrtom razredu ostvaruje prvi rezultat na županijskom natjecanju iz biologije. Nakon položene mature upisuje Medicinski fakultet Osijek te 2020. postaje magistar medicinske dijagnostike. Tijekom studija dobitnik je više vrsta stipendija: STEM (u više navrata), stipendije grada Osijeka te Osječko baranjske županije. Na fakultetu se bavio znanstvenim radom te radom u kulturi stanica. U dva navrata je bio dobitnik Rektorove nagrade za izniman uspjeh tijekom studiranja. U slobodno vrijeme piše članke o cijepljenju te članke iz područja laboratorijske medicine za portal fitness.com.hr. Više godina se natjecateljski bavio karateom u kojem ima zvanje smeđe-crnog pojasa.