Infektivni endokarditis i cijepljenje
Endokarditis je upalna bolest koja zahvaća endotel srca tj. epitelnog sloja koji oblaže srčane šupljine i krvne žile i obično se manifestira stvaranjem vegetacija (nakupine fibrina i trombocita) na srčanim zaliscima koje su idealan supstrat za kolonizaciju slobodno-cirkulirajućim bakterijama iili gljivicama u krvi, a neliječena bolest završava fatalno. Potrebno je napomenuti kako se endokarditis rijetko javlja u osoba sa neoštećenim endotelom tj. rijedak je kod djece i mladih (izuzev iv. narkomana), a pojavnost mu značajno raste s godinama kako dolazi do degenerativnih i drugih promjena na srčanim zaliscima.
Dijeli se na:
1. Akutni
2. Subakutni
3. Endokarditis umjetnih zalistaka
4. Endokarditis intravenskih narkomana
Endokarditis se javlja u 3-7 slučajeva na 100 000 osoba, najčešći uzročnici su gram-pozitivne bakterije (streptokoki i stafilokoki) te gljivice. Oko 55% slučajeva endokarditisa prirodnih zalistaka je uzrokovano streptokokima, 30% stafilokokima dok ostatak otpada na druge bakterije i gljivice.
Češće su zahvaćene strukture „lijevog srca“ izuzev u bolesti intravenoznih narkomana koje češće zahvaćaju „desno srce“ tj. trikuspidni zalistak. Kod njih je najčešći uzrok infekcije stafilokok. Također je bitno za napomenuti kako su streptokoki normalni „stanovnici“ usne i nosne šupljine, dok stafilokoke često nalazimo na koži zdravih individua.
Bolest se dijagnosticira kombinacijom kliničkog pregleda, općih laboratorijskih te mikrobioloških nalaza kao i ultrazvukom srca koji je vrlo važan instrument za definitivnu potvrdu infektivnog endokarditisa (Dukeovi kriteriji).
Liječenju se pristupa na dva načina:
Konzervativno – ciljana antibiotska terapija prema uzročniku, a obično je dugotrajna i traje 4-8 tjedana tj. do potpunog nestanka bakteriemije i vegetacija, laboratorijski i ultrazvučno potvrđenih.
Kirurški – kod kompliciranih slučajeva
Antibiotska profilaksa u slučaju stomatoloških i kirurških zahvata se preporuča kod svih bolesnika s predilekcijskim stanjima poput npr. reumatske bolesti srca tj. značajnih srčanih grešaka bilo koje etiologije, nazočnosti umjetnih zalistaka itd.
Kako nas u ovom osvrtu prvenstveno zanima mogućnost prevencije endokarditisa cijepljenjem, posebno ću se osvrnuti na uzročnike čiju pojavu kao uzročnika IE možemo prevenirati kako obveznim, tako i elektivnim cijepljenjem.
Uvidom u kalendar obveznog cijepljenja u RH od uzročnika IE su obuhvaćeni Pneumokok i H. influenzae (potonji je odgovoran za manje od 2% svih slučajeva IE).
Prema Laurence i sur. pneumokokni IE obuhvaća 3-7% ukupnog broja IE kod djece u USA, dok prema Egea i sur. je srednja životna dob oboljelih 51 godina, a 20,7% bolesnika je bilo mlađe od 15 godina. Smrtnost je, unatoč liječenju, izrazito visoka i iznosi 20-24%.
Kako je u RH cijepljenje protiv pneumokoka obvezno od 1. siječnja 2019. godine, potrebno je za sve necijepljene osobe s predilekcijskim faktorima razmotriti cijepljenje, osobito što se pneumokok može naći u brisu nosa 20-60% zdrave školske djece.
Davor Vojnović, dr. med. specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije
Literatura:
https://repozitorij.sfzg.unizg.hr/islandora/object/sfzg%3A438/datastream/PDF/view
Harrison’s Principles Of Internal Midicine 20th edition
Braunwald’s Heart Disease 11th edition