Je li cjepivo lijek?

Cjepivo/vakcina. Lijek. Jesu li su to dva različita ili odvojena pojma?
Katkad se zna postaviti pitanje jesu li cjepiva uopće lijek. Odgovor je DA, naravno da jesu. 
No, odakle takva pitanja? 
Ljudi lijekove doživljavaju kao intervenciju, tvar koju ćemo koristiti za liječenje bolesti ili simptoma. Uzet ćemo lijek ibuprofen kod povišene tjelesne temperature. Bakterijsku infekciju izliječiti antibiotikom. 
No, definicija lijeka uključuje i prevenciju. Stoga su cjepiva lijek jer se koriste preventivna mjera kako bismo spriječili infekciju ili otrovanje organizma toksinima bakterije, kao kod tetanusa.

 

Prevencija lijekom
Je li je praksa prevencije rijetkost? Nimalo. Slavna acetil-salicilna kiselina (Aspirin, Andol) u većoj dozi će biti antipiretik, lijek koji smanjuje povišenu tjelesnu temperaturu. U manjoj dozi od 75-100 mg koristit će se u prevenciji bolesti poput srčanog i moždanog udara. Lijekovi protiv povišenog krvnog tlaka ga doista i smanjuju, ali smanjuju rizik odnosno preventiva su, primjerice, moždanom udaru.
 
Ponekad se cjepiva mogu koristiti nakon što je potencijalno nastala infekcija. Primjerice, cjepiva protiv tetanusa mogu se dati nakon nastanka ozljede koja predstavlja rizik od bolesti. Ako majka ima hepatitis B, cijepljenje djeteta odmah po rođenju može spriječiti infekciju.
Cjepiva jesu lijekovi po samoj definiciji.
 
Naravno, cjepiva imaju svoje specifičnosti. Koje su sličnosti i razlike u odnosu na “druge” lijekove? Izraz “drugi” je izmišljen s moje strane i predstavlja one koji se većini ljudi zamisle kad se kaže lijek, pogotovo one koje srećete u klasičnim ljekarnama.
 
Način davanja lijeka
 
Cjepiva se uglavnom daju ljudima u obliku injekcija. Postoje i cjepiva koja se daju oralnim putem poput cjepiva protiv rotavirusa.
Velik broj “drugih” lijekova daju se oralnim putem. No brojni lijekovi koji nisu cjepiva daju se u obliku injekcija. Sjetite se najpoznatijeg, inzulina. Neki antibiotici se tako primjenjuju, antikoagulansi poput heparina i njegovih derivata. 
Neke od njih ljudi i sami primjenjuju. Bolnice imaju veći broj takvih lijekova. Neki lijekovi se primjenjuju direktno u krvotok, a cjepiva se nikada ne daju na taj način. Cjepiva dakle nisu niti približno jedini lijekovi koji se primjenjuju u obliku injekcija.
 
Sastav
 
I cjepiva i lijekovi koji nisu cjepiva sadrže glavne aktivne tvari koje su najbitnije za djelovanje. Osim njih, obje grupe lijekova sadrže pomoćne tvari (ekscipijense) koji daju stabilnost lijeku, omogućuju administraciju (davanje) i pomažu djelovanje aktivne tvari.
 
Razlike na molekularnoj razini
 
Vrlo velik postotak današnjih lijekova su male organske molekule. Organska molekula prije svega znači da su ugljikovi spojevi s kojim su vezani drugi atomi poput vodika, kisika, dušika, sumpora i drugih. Uobičajeno lijekovi prosječno sadrže od desetak ugljikovih atoma (aspirin ih sadrži 9) pa sve do 40 i više ugljikovih atoma (antibiotik azitromicin ih sadrži 38). 
Zato ih i zove male organske molekule. Postoje i druge kemijske klase lijekova.
Cjepiva isto sadrže male organske molekule, ali njihova glavna aktivna tvar su ili proteini (cjepivo protiv virusa hepatitsa B, tetanusa) ili veliki šećeri (polisaharide) kao u primjeru polisaharidnog cjepiva protiv pneumokoka. 
Uz to, cjepiva mogu sadržavati žive atenuirane mikroorganizme koji stvaraju imunost ali ne izazivaju bolest (ospice, rubeola, BCG). To je velika razlika u odnosu na lijekove koje uobičajeno srećemo u ljekarnama. No, cjepiva nisu jedini lijekovi koji sadrže “velike” molekule. Inzulin je peptid, molekula malog proteina. 
Terapijska protutijela poput, kako ih ljudi često nazivaju, “bioloških terapija” su također proteini nastali kao i rekombinantna cjepiva genetskim inženjeringom. Zajedno se s cijepivima nazivaju se i “biologicals”. 
Živi mikroorganizmi jesu unikatnost lijekova, no korištenje živih mikroorganizama nije novost u medicini. Svima poznati probiotici su uglavnom živi mikroorganizmi i vremenom će neki postati i lijekovi ako žele biti ozbiljan sudionik u medicini.
 
Kvaliteta, proizvodnja i skladištenje
 
I cjepiva i lijekovi koji nisu cjepiva ima slična pravila, od kontrole kvalitete ulaznih tvari do ispitivanje konačnog proizvoda. No, postoje posebna pravila proizvodnje poput pažnje na sterilnost i većeg obima ispitivanja cjepiva poput ispitivanja sterilnosti, sigurnosti svakog lota (šarža, batch) i odsustva nepoželjnih bakterijskih produkata. 
Znatan dio oralnih lijekova manje je kompliciran za proizvodnju i ispitivanje. Većina cjepiva čuva se na hladnom između 4 i 8 °C i ne smije se smrznuti ili držati u toplijim uvjetima. Znatan dio drugih lijekova ne zahtijeva takve uvjete, ali manji dio lijekova da. Takva pohrana zahtijeva dosta logističkog napora i u transportu.
 
Broj proizvođača
 
Za lijekove – male organske molekule obično postoji veći broj proizvođača. Broj proizvođača cjepiva je daleko manji. 
Cjepiva su vrlo zahtjevna za proizvodnju i tek manji broj tvrtki ima dovoljno znanja i kapaciteta proizvoditi ih. Samo manji broj zemalja u svijetu proizvodi cjepiva. 
Nekoć su cjepiva proizvodili manji zavodi po Europi, ali vremenom nisu mogli, znanstveno ili kapacitetima i uvjetima proizvodnje i kontrole, zadovoljiti sve uvjete i pratiti korak s vremenom. 
To je i razlog zašto, primjerice, na našim prostorima postoje samo dva proizvođača za cjepivo protiv ospica (morbila), parotitisa (zaušnjaka) i rubeole.
 
Mehanizam djelovanja
 
Cjepiva nisu jedini lijekovi koji utječu na imunološki sustav. Posebnost je cjepiva što kao lijekovi služe za stvaranje specifičnog imunološkog odgovora i to (uglavnom) ne nalazimo u drugim klasama lijekova.
No, neki novi onkološki lijekovi za liječenje tumora su cjepiva. BCG cjepivo koristi se u liječenju nekih vrsta tumora mokraćnog mjehura. 
Postoje nova moderna cjepiva protiv tumora a neki su novi lijekovi direktno inspirirani cjepivima i potiču imunološki sustav da specifično napada tumor.
 
Primjena i doziranje
 
Većina lijekova koristi se ciljano po tzv. indikaciji odnosno bolesti ili tegobi: kada nastane povišena tjelesna temperatura, povišen krvni tlak, primjerice. Samo određen broj ljudi ima određene bolesti. Cjepiva su namijenjena širokoj populaciji jer bilo tko može nastradati od infektivnih bolesti od kojih nas štite. 
Zbog toga se nekim cjepivima cijepi većina populacije osim kod onih osoba gdje je to kontraindicirano. Neka cjepiva su za specifičnu populaciju povećanog rizika, kao cjepivo protiv bjesnoće kod ljudi povećanog rizika susretanja s potencijalno zaraženim životinjama. 
Neka cjepiva daju se točno određenim dobnim skupinama kao cjepivo protiv rotavirusa koja se daju do 24 (Rotarix) ili 32 tjedna starosti (Rotateq).
 
Određeni broj lijekova koristi se u dužoj ili kroničnoj terapiji poput lijekova protiv astme, povišenog krvnog i očnog tlaka i kolesterola u krvi. Studije sigurnosti su zahtjevne jer se neke nuspojave ili neželjeni efekti jave tek nakon višemjesečne kontinuirane terapije. 
Dio lijekova se uzima kroz određeni vremenski interval poput antibiotika. Karakteristika cjepiva je nekontinuirano davanje. Ona se daju jednom i njihova primjena se nakon određenog vremenskog razmaka primijene koji može biti od nekoliko tjedana do više godina i čovjek će ih primiti samo nekoliko puta u životu.
 
U kontekstu straha od sastojaka cjepiva to treba imati na umu.
 
Velika većina lijekova koji su male organske molekule se doziraju ne samo prema stanju i potrebi, već i prema tjelesnoj težini. Njihovo djelovanje ovisi o koncentraciji u krvi ili pojedinim tkivima, a parametri koji utječu su i tjelesna težina ili neki drugi parametri poput površine tijela.
Mnogi postavljaju pitanje zašto se cjepiva ne “računaju” po masi djeteta ili odrasle osobe. Toga se pogotovo boje kada dijete ima manju tjelesnu težinu od prosjeka svoje dobi. 
Kod cjepiva efikasnost nije odraz točno određenog raspona koncentracije u krvi ili tkivima, a doze tvari u cjepivima određene su kliničkim studijama efikasnosti. 
Poneka cjepiva, poput cjepiva protiv virusa hepatitisa B Engerix, imaju dvije varijante. Dječja doza ima duplo manju razinu antigena. 
S druge strane, neka cjepiva protiv tetanusa paradoksalno mogu sadržavati i manju dozu za veću djecu i odraslu populaciju. Nazvali smo takvo cjepivo – cjepivo sa smanjenom razinom antigena (aktivne tvari – toksoida tetanusa). 
 
Zašto? Jer takva populacija snažnije imunološki reagira na toksoid tetanusa u odnosu na manju djecu.
 
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/