Je li cjepivo lijek?
Cjepivo/vakcina. Lijek. Jesu li su to dva različita ili odvojena pojma?
Katkad se zna postaviti pitanje jesu li cjepiva uopće lijek. Odgovor je DA, naravno da jesu.
No, odakle takva pitanja?
No, odakle takva pitanja?
Ljudi lijekove doživljavaju kao intervenciju, tvar koju ćemo koristiti za liječenje bolesti ili simptoma. Uzet ćemo lijek ibuprofen kod povišene tjelesne temperature. Bakterijsku infekciju izliječiti antibiotikom.
No, definicija lijeka uključuje i prevenciju. Stoga su cjepiva lijek jer se koriste preventivna mjera kako bismo spriječili infekciju ili otrovanje organizma toksinima bakterije, kao kod tetanusa.
No, definicija lijeka uključuje i prevenciju. Stoga su cjepiva lijek jer se koriste preventivna mjera kako bismo spriječili infekciju ili otrovanje organizma toksinima bakterije, kao kod tetanusa.
Prevencija lijekom
Je li je praksa prevencije rijetkost? Nimalo. Slavna acetil-salicilna kiselina (Aspirin, Andol) u većoj dozi će biti antipiretik, lijek koji smanjuje povišenu tjelesnu temperaturu. U manjoj dozi od 75-100 mg koristit će se u prevenciji bolesti poput srčanog i moždanog udara. Lijekovi protiv povišenog krvnog tlaka ga doista i smanjuju, ali smanjuju rizik odnosno preventiva su, primjerice, moždanom udaru.
Ponekad se cjepiva mogu koristiti nakon što je potencijalno nastala infekcija. Primjerice, cjepiva protiv tetanusa mogu se dati nakon nastanka ozljede koja predstavlja rizik od bolesti. Ako majka ima hepatitis B, cijepljenje djeteta odmah po rođenju može spriječiti infekciju.
Cjepiva jesu lijekovi po samoj definiciji.
Naravno, cjepiva imaju svoje specifičnosti. Koje su sličnosti i razlike u odnosu na “druge” lijekove? Izraz “drugi” je izmišljen s moje strane i predstavlja one koji se većini ljudi zamisle kad se kaže lijek, pogotovo one koje srećete u klasičnim ljekarnama.
Način davanja lijeka
Cjepiva se uglavnom daju ljudima u obliku injekcija. Postoje i cjepiva koja se daju oralnim putem poput cjepiva protiv rotavirusa.
Velik broj “drugih” lijekova daju se oralnim putem. No brojni lijekovi koji nisu cjepiva daju se u obliku injekcija. Sjetite se najpoznatijeg, inzulina. Neki antibiotici se tako primjenjuju, antikoagulansi poput heparina i njegovih derivata.
Neke od njih ljudi i sami primjenjuju. Bolnice imaju veći broj takvih lijekova. Neki lijekovi se primjenjuju direktno u krvotok, a cjepiva se nikada ne daju na taj način. Cjepiva dakle nisu niti približno jedini lijekovi koji se primjenjuju u obliku injekcija.
Sastav
I cjepiva i lijekovi koji nisu cjepiva sadrže glavne aktivne tvari koje su najbitnije za djelovanje. Osim njih, obje grupe lijekova sadrže pomoćne tvari (ekscipijense) koji daju stabilnost lijeku, omogućuju administraciju (davanje) i pomažu djelovanje aktivne tvari.
Razlike na molekularnoj razini
Vrlo velik postotak današnjih lijekova su male organske molekule. Organska molekula prije svega znači da su ugljikovi spojevi s kojim su vezani drugi atomi poput vodika, kisika, dušika, sumpora i drugih. Uobičajeno lijekovi prosječno sadrže od desetak ugljikovih atoma (aspirin ih sadrži 9) pa sve do 40 i više ugljikovih atoma (antibiotik azitromicin ih sadrži 38).
Zato ih i zove male organske molekule. Postoje i druge kemijske klase lijekova.
Cjepiva isto sadrže male organske molekule, ali njihova glavna aktivna tvar su ili proteini (cjepivo protiv virusa hepatitsa B, tetanusa) ili veliki šećeri (polisaharide) kao u primjeru polisaharidnog cjepiva protiv pneumokoka.
Uz to, cjepiva mogu sadržavati žive atenuirane mikroorganizme koji stvaraju imunost ali ne izazivaju bolest (ospice, rubeola, BCG). To je velika razlika u odnosu na lijekove koje uobičajeno srećemo u ljekarnama. No, cjepiva nisu jedini lijekovi koji sadrže “velike” molekule. Inzulin je peptid, molekula malog proteina.
Terapijska protutijela poput, kako ih ljudi često nazivaju, “bioloških terapija” su također proteini nastali kao i rekombinantna cjepiva genetskim inženjeringom. Zajedno se s cijepivima nazivaju se i “biologicals”.
Živi mikroorganizmi jesu unikatnost lijekova, no korištenje živih mikroorganizama nije novost u medicini. Svima poznati probiotici su uglavnom živi mikroorganizmi i vremenom će neki postati i lijekovi ako žele biti ozbiljan sudionik u medicini.
Kvaliteta, proizvodnja i skladištenje
I cjepiva i lijekovi koji nisu cjepiva ima slična pravila, od kontrole kvalitete ulaznih tvari do ispitivanje konačnog proizvoda. No, postoje posebna pravila proizvodnje poput pažnje na sterilnost i većeg obima ispitivanja cjepiva poput ispitivanja sterilnosti, sigurnosti svakog lota (šarža, batch) i odsustva nepoželjnih bakterijskih produkata.
Znatan dio oralnih lijekova manje je kompliciran za proizvodnju i ispitivanje. Većina cjepiva čuva se na hladnom između 4 i 8 °C i ne smije se smrznuti ili držati u toplijim uvjetima. Znatan dio drugih lijekova ne zahtijeva takve uvjete, ali manji dio lijekova da. Takva pohrana zahtijeva dosta logističkog napora i u transportu.
Broj proizvođača
Za lijekove – male organske molekule obično postoji veći broj proizvođača. Broj proizvođača cjepiva je daleko manji.
Cjepiva su vrlo zahtjevna za proizvodnju i tek manji broj tvrtki ima dovoljno znanja i kapaciteta proizvoditi ih. Samo manji broj zemalja u svijetu proizvodi cjepiva.
Nekoć su cjepiva proizvodili manji zavodi po Europi, ali vremenom nisu mogli, znanstveno ili kapacitetima i uvjetima proizvodnje i kontrole, zadovoljiti sve uvjete i pratiti korak s vremenom.
To je i razlog zašto, primjerice, na našim prostorima postoje samo dva proizvođača za cjepivo protiv ospica (morbila), parotitisa (zaušnjaka) i rubeole.
Mehanizam djelovanja
Cjepiva nisu jedini lijekovi koji utječu na imunološki sustav. Posebnost je cjepiva što kao lijekovi služe za stvaranje specifičnog imunološkog odgovora i to (uglavnom) ne nalazimo u drugim klasama lijekova.
No, neki novi onkološki lijekovi za liječenje tumora su cjepiva. BCG cjepivo koristi se u liječenju nekih vrsta tumora mokraćnog mjehura.
Postoje nova moderna cjepiva protiv tumora a neki su novi lijekovi direktno inspirirani cjepivima i potiču imunološki sustav da specifično napada tumor.
Primjena i doziranje
Većina lijekova koristi se ciljano po tzv. indikaciji odnosno bolesti ili tegobi: kada nastane povišena tjelesna temperatura, povišen krvni tlak, primjerice. Samo određen broj ljudi ima određene bolesti. Cjepiva su namijenjena širokoj populaciji jer bilo tko može nastradati od infektivnih bolesti od kojih nas štite.
Zbog toga se nekim cjepivima cijepi većina populacije osim kod onih osoba gdje je to kontraindicirano. Neka cjepiva su za specifičnu populaciju povećanog rizika, kao cjepivo protiv bjesnoće kod ljudi povećanog rizika susretanja s potencijalno zaraženim životinjama.
Neka cjepiva daju se točno određenim dobnim skupinama kao cjepivo protiv rotavirusa koja se daju do 24 (Rotarix) ili 32 tjedna starosti (Rotateq).
Određeni broj lijekova koristi se u dužoj ili kroničnoj terapiji poput lijekova protiv astme, povišenog krvnog i očnog tlaka i kolesterola u krvi. Studije sigurnosti su zahtjevne jer se neke nuspojave ili neželjeni efekti jave tek nakon višemjesečne kontinuirane terapije.
Dio lijekova se uzima kroz određeni vremenski interval poput antibiotika. Karakteristika cjepiva je nekontinuirano davanje. Ona se daju jednom i njihova primjena se nakon određenog vremenskog razmaka primijene koji može biti od nekoliko tjedana do više godina i čovjek će ih primiti samo nekoliko puta u životu.
U kontekstu straha od sastojaka cjepiva to treba imati na umu.
Velika većina lijekova koji su male organske molekule se doziraju ne samo prema stanju i potrebi, već i prema tjelesnoj težini. Njihovo djelovanje ovisi o koncentraciji u krvi ili pojedinim tkivima, a parametri koji utječu su i tjelesna težina ili neki drugi parametri poput površine tijela.
Mnogi postavljaju pitanje zašto se cjepiva ne “računaju” po masi djeteta ili odrasle osobe. Toga se pogotovo boje kada dijete ima manju tjelesnu težinu od prosjeka svoje dobi.
Kod cjepiva efikasnost nije odraz točno određenog raspona koncentracije u krvi ili tkivima, a doze tvari u cjepivima određene su kliničkim studijama efikasnosti.
Poneka cjepiva, poput cjepiva protiv virusa hepatitisa B Engerix, imaju dvije varijante. Dječja doza ima duplo manju razinu antigena.
S druge strane, neka cjepiva protiv tetanusa paradoksalno mogu sadržavati i manju dozu za veću djecu i odraslu populaciju. Nazvali smo takvo cjepivo – cjepivo sa smanjenom razinom antigena (aktivne tvari – toksoida tetanusa).
Zašto? Jer takva populacija snažnije imunološki reagira na toksoid tetanusa u odnosu na manju djecu.
5/5
Broj pregleda: 7.421