Kako ospice brišu memoriju imunološkog sustava

Ono što je kod ospica najviše znakovito je osip – crvene, živopisne mrlje zbog kojih infekcija postaje bolno vidljiva. Ali taj osip, pa čak i groznica, kašalj i vodenaste, upaljene oči, distrakcija su od stvarne štete koju virus radi – sveopćeg napada na imunološki sustav. 

Izvor: CDC

Ospice potiho brišu kompletnu memoriju imunološkog sustava na prošle infekcije. Znanstvenici su otkrili da na ovaj način virus može bacati dugu i opasnu sjenu mjesecima, pa čak i godinama. Rezultirajuća „imunološka amnezija“ ostavlja ljude ranjivima na druge viruse i bakterije koji uzrokuju upale pluća, infekcije uha i proljev. 

Pojedinosti o tome koje su imunološke stanice najrizičnije i koliko dugo pati imunološki sustav – prikupljene studijama laboratorijskih životinja, ljudskog tkiva i djece prije i nakon što su oboljele – stvorile su cjelovitiju sliku o tome kako virus učvršćuje svoj pritajeni napad. 

Ovaj novi pogled može nam pomoći objasniti “sigurnosni kišobran” koji je cijepljenjem protiv ospica zapravo veći od očekivanog. Cjepivo sprečava smrt, i više nego samo onu uzrokovane ospicama. Neki znanstvenici smatraju da zaštitom imunološkog sustava od napada jednog virusa, cjepivo može stvoriti neku vrstu zaštitnog omotača koji i druge patogene drži na distanci. 

VIRUS OSPICA NAPADA 

Nakon što zaražena osoba zakašlje ili kihne, virus ospica može se zadržati u zraku i na površinama do dva sata, čekajući da uđe u dišne putove svojih sljedećih žrtava. Jednom kada virus uđe, ciljano djeluje na imunološke stanice koje se nalaze u sluzi nosa i grla, sitnim zračnim vrećicama u plućima ili između kapaka i rožnice. 

Te imunološke stanice ukrašene su proteinom CD150 koji omogućuje invaziju virusa, pokazuju eksperimenti na životinjama. Virus se brzo razmnožava unutar stanica, a zatim se širi na mjesta prepuna drugih imunoloških stanica – koštane srži, timusa, slezene, krajnika i limfnih čvorova. 

Akutna infekcija ospicama, koja obično traje nekoliko tjedana, ponekad može dovesti do infekcije uha, upale pluća i, rijetko, smrtonosnog oticanja mozga. Oni su sami po sebi zabrinjavajući ishod, ali gubitak imunoloških stanica također može ljude učiniti ranjivim na infekcije na koje bi imunološki sustav inače mogao normalno reagirati. 

POČETAK ISTRAŽIVANJA “IMUNOLOŠKE AMNEZIJE” 

Godine 2013, de Swart i njegove kolege vidjeli su priliku za proučavanje imunoloških učinaka virusa kod djece koja su dio izolirane zajednice pravoslavnih protestanata u Nizozemskoj, pod nazivom Nizozemski biblijski pojas. 

Roditelji tamo odbijaju cijepljenje, što je odluka koja potiče redovne slučajeve ospica. Posljednja epidemija ospica u zajednici završila je 2000. godine i bilo je samo pitanje vremena kada će se virus opet vratiti. Istraživači su dobili dopuštenje od roditelja da uzmu uzorke krvi zdrave, necijepljene djece kako bi proučavali njihove imunološke stanice. Zatim su čekali epidemiju kako bi mogli ponovno testirati djecu nakon infekcije. 

De Swart nije trebao dugo čekati. Čim su znanstvenici počeli sakupljati krv, početak epidemije je ispraznio učionice. Dok je virus prolazio kroz zajednicu, De Swart i njegove kolege prikupili su uzorke 77 djece prije i nakon infekcije ospicama. 

De Swart navodi kako virus odabrano inficira stanice u imunološkom sustavu koje nose memoriju na prethodno doživljene infekcije. Ti stanični zaštitnici nazvani B i T stanicama, obično pamte prijetnje koje je tijelo već neutraliziralo, omogućujući imunološkom sustavu da brzo počne djelovati ako se te prijetnje vrate. 

Nakon zaraze ospicama, broj nekih vrsta ovih memorijskih stanica opada, stvarajući imunološku amneziju, objavili su znanstvenici 2018. u časopisu Nature Communications. 

DUG PUT K OPORAVKU 

Imunološkom sustavu mogu biti potrebni mjeseci ili čak godine da se oporavi od gubitka memorije. Znanstvenici, uključujući De Swart i Mina, su uspoređivali zdravstvenu evidenciju djece u UK od 1990. do 2014. godine. 

Već pet godina nakon najezde ospica, djeca koja su ranije oboljela od ospica doživjela su više dijagnosticiranih infekcija od djece koja nisu. Znanstvenici na BMJ Open 2018. izvještavaju da su djeca koja su oboljela od ospica imala 15 do 24 posto veću vjerojatnost da će dobiti lijekove za infekciju od djece koja nikad nisu imala ospice. 

DUGOTRAJNA ŠTETA 

Mina i njegove kolege otkrili su slične rezultate za smrti uslijed koje nisu uzokovane ospicama kod djece u Engleskoj, Walesu, Sjedinjenim Državama i Danskoj, prije i nakon uvođenja cjepiva protiv ospica. 

Kako su se ospice širile, djeca su češće umirala od drugih infekcija. Kada su znanstvenici nekoliko godina nakon ospica promatrali, povezanost između smrti od ospica i smrti koje nisu uzrokovane ospicama bila je sve jača. “Svaki mali pomak u podacima o smrtnosti mogao bi se objasniti podacima o učestalosti ospica u prethodnih 30 mjeseci”, kaže Mina. 

Nije jasno kako imunološki sustav na kraju vraća svoju memoriju. S novim metodama mjerenja stanične memorije, Mina i drugi se nadaju da će razumjeti taj proces obnove. 

Većina djece preboli ospice bez napora. “Imunološki sustav je nevjerojatno elastičan”, kaže De Swart. Ipak, ospice nisu bezazlena dječja bolest. Za neke ljude posljedice mogu biti teške. 

Ali za to postoji cjepivo “Na kraju dana, znamo kako spriječiti ovu potencijalno smrtonosnu bolest”, kaže Mina. “To je tako jednostavno.”

REFERENCE:

https://msphere.asm.org/content/3/3/e00570-17/article-info

https://www.nature.com/articles/s41467-018-07515-0

https://bmjopen.bmj.com/content/8/11/e021465

https://science.sciencemag.org/content/348/6235/694

https://www.sciencenews.org/…/kids-who-have-had-measles-are…

5/5
Podijelite dalje