Koji je sastav Pfizerovog mRNA cjepiva?

Koji je sastav Pfizerovog mRNA cjepiva?

 
Pfizerovo cjepivo protiv SARS-CoV-2 virusa odobreno je u nekoliko zemalja te se počelo koristiti. Vrijeme je da detaljno objasnimo njegov sastav. Pojedinačna doza iznosi 0,3 mL i kvantitativni sastav u miligramima je sastav u toj dozi.
 
U cjepivu se nalaze anorganske soli: 0,36 mg natrijevog klorida, 0,01 mg kalijevog klorida, 0,07 mg natrijevog hidrogenfosfat dihidrata i 0,01 mg kalijevog dihidrogenfosfata. Funkcija tih tvari je održavanje stabilnog pH (kiselosti) i optimalne koncentracije soli koja ne šteti ljudskom tkivu i koja istovremeno stabilizira lipidne nanočestice koje ćemo objasniti u daljnjem tekstu. Osim anorganskih soli cjepivo sadrži i 6 mg šećera sukroze (saharoze) koja služi kao stabilizator.
 
Cjepivo sadrži 0,03 mg mRNA koju čiju smo proizvodnju već detaljno opisali. Nastanak te mRNA još detaljnije ćemo objasniti u zasebnom članku.
 
Cjepivo sadrži lipidnu (masnu) komponentu koja omogućuje ulazak mRNA u stanice. Zajedno s mRNA one tvore lipidne nanočestice skraćenog naziva LNP (lipid nano-particles). Koje su to lipidne komponente? Prva je kolesterol, lipid koji nalazimo u ljudskom tijelu u normalnim, zdravim membranama. U jednoj dozi nalazi se 0,2 mg kolesterola. On stabilizira dvoslojnu lipidnu strukturu lipidnih nanočestica sličnu staničnim membranama.
 
Kolesterol je farmakopejski ekscipijens (pomoćna tvar) koja ima jasno definiranu čistoću i kvalitetu. Drugi lipid je 1,2-distearoil-sn-glicero-3-fosfokolin kojeg ima 0,09 mg po dozi. To je lipid koji nastaje i u živim organizmima, a prepoznajete ga pod grupnim nazivom lecitin. Kao i kolesterol, on stabilizira dvoslojnu lipidnu strukturu lipidnih nanočestica. Dvoslojna lipidna struktura koja sliči našim staničnim membrana omogućuje ulazak mRNA u stanice.
 
Ova dva spoja su neophodna jer sljedeća dva lipida koja spominjemo u tekstu imaju tendenciju da grade jednoslojne lipidne strukture, a ne dvoslojne lipidne strukture. Ovdje i stajemo sa sastojcima iz bakine kuhinje (osim mRNA).
 
ALC-0315, (4-hidroksibutil)-azanedil)-bis-(heksane-6,1-diil)-bis-(2-heksildekanoat), je kationski lipid. U cjepivu ga ima 0,45 mg. „Kationski“ znači da ima pozitivan naboj pri fiziološkom pH (kiselosti) ljudskog tijela. Zašto je potrebno da naboj bude pozitivan? mRNA molekula je pri fiziološkom pH organizma negativno nabijena. Pozitivno nabijeni kationski lipid stupa u interakciju s negativno nabijenom mRNA molekulom jednostavnim zakonima elektrostatskog privlačenja.
 
Tako se mRNA inkapsulira (ugradi) u stabilne lipidne nanočestice. Kako je moguće da tako čvrst kompleks oslobodi čistu mRNA molekulu? Da bi cjepivo bilo djelotvorno, mRNA mora na neki način izaći iz tog čvrstog zagrljaja s ALC-0315 jednom kad uđe u stanicu.
 
Tu u pomoć pozivamo staničnu biologiju. mRNA lipidne nanočestice ulaze u endosome, malene „mjehuriće“ okružene membranom lipida. Endosomi se nalaze u citoplazmi stanice. I dok je pH citoplazme oko 7,0 (neutralna), pH endosoma je prilično kiseliji, sve do pH 4,5. Kada LNP uđu u kiseli sadržaj staničnih endosoma, dolazi do promjene naboja mRNA – ona prestaje biti negativno nabijena. Zbog toga dolazi do oslobađanja slobodne mRNA iz lipidnih nanočestica u citoplazmu i dolazak do ribosoma gdje će mRNA odigrati svoju fiziološku funkciju.
 
Posljednja lipidna komponenta je ALC-0159, 2-[(polietilen glikol)-2000]-N,N-ditetradecil-acetamid) koje ima 0,05 mg po dozi. Čemu ona služi? Injektiranjem cjepiva u mišićno tkivo, lipidne nanočestice bi mogle reagirati s proteinima koje nalazimo na membranama stanica i u međustaničnom prostoru. ALC-0159 stabilizira kompleks lipidnih nanočestica i mRNA i sprječava nespecifično vezanje za proteine.
 
Potencijalno vezanje lipidnih nanočestica za proteine moglo bi smanjiti efikasnost ulaska mRNA u stanice. ALC-0315 i ALC-0159 su novi ekscipijensi (pomoćne tvari) koje su se pojavile s RNA lijekovima. Polietilen glikol nalazi se u sastavu niza oralnih i injekcijskih lijekova.
 
U cjepivu se nalazi i voda za injekcije.
 
Cjepivo ne sadrži konzervanse, proteine jaja, gluten, orašide i sjemenke niti se te tvari koriste u procesu proizvodnje. Vrlo rano u procesu proizvodnje koristi se jedan od derivata kravljeg mlijeka, no u konačnom proizvodu se ne očekuje njihov nalazak. U ranoj fazi proizvodnje koristi se antibiotik kanamicin, kojeg ne očekujemo u konačnom proizvodu u količinama koje možemo detektirati analitičkim tehnikama. U cjepivu se ne nalaze penicilin, neomicin i drugi antibiotici.
 
Alergija na penicilin nije prepreka cijepljenju. Alergija na lateks nije prepreka jer čepovi bočica nisu napravljeni od lateksa već od bromobutila. Alergija na jaja, soju, orašide te celijakija nisu prepreka cijepljenju.
 
Trenutne smjernice u Ujedinjenom Kraljevstvu upozoravaju samo na osobe koje su imale povijest anafilaktičke reakcije na druga cjepiva, prvu dozu SARS-CoV-2 cjepiva te hrane. Anafilaktička reakcija je snažan tip alergijskog odgovora. Takvi ljudi kao lijek u slučaju nužde sa sobom nose lijek EpiPen (adrenalin).
 
Iste smjernice upozoravaju na osobe s prethodnom anafilaktičkom reakcijom na polietilen-glikol (PEG, makrogol) iz drugih lijekova. U SAD-u upozoravaju na osobe koje su imale ozbiljne reakcije na komponente cjepiva. Vrlo skoro Europska agencija za lijekove dat će i precizna upozorenja koja će vrijediti i za našu zemlju.
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/