Koliko čisto je zaista čisto?

1941. godina obilježena je širenjem požara svjetskog rata i jedan događaj je naizgled ostao ispod radara povijesti. Preko 300 ljudi umrlo je zbog zabune u jednom lijeku, u kojem je umjesto antibiotika završio sedativni lijek fenobarbital. To je promijenilo lice kontrole. Američki FDA, Food and Drug Administration, odlučio je uvesti striktnu kontrolu, tražio analize za svaku seriju i za pojedine grupe lijekova, baš kao i danas, uzorci serija morali su se dostaviti na analizu u FDA. Tek nakon što je i FDA, a ne samo tvrtka, napravili analize lijek bi dobio dozvolu za korištenje. Ponekad se u javnosti provlači ideja kako medicina nije učila na svojim greškama. Itekako je učila. Inspektorica jedne agencije poput FDA došla je prije štogod godina u Hrvatsku u inspekciju jedne farmaceutske tvrtke. Nije to banalno. Bez njene dozvole ta tvornica jednostavno više ne bi mogla nastaviti proizvoditi. Službe su bile spremne na puno toga, pogotovo u prostorijama gdje se lijekovi proizvode. Sve je moralo biti na mjestu. Ona je krenula od kanti za smeće i to ne u proizvodnom dijelu već „običnoj“ kontroli kvalitete koja nema nikakve veze s proizvodnim procesom. Izvrnula je SVE kante za smeće tražeći žvakaće, ostatke hrane ili dijelove „privatnog“ smeća. To bi značilo nepridržavanje osnovnih pravila. Jedan drugi inspektor u istoj tvornici udarao je metalnom šipkom u zidove tražeći potencijalne skrivene prostorije.

Nije industrija ta koja stavlja cjepiva na tržište kao da se radi o plišanim lutkama ili paštetama. Posebne agencije, poput FDA, EMA i nacionalnih agencija, najprije daju dozvolu da se tamo išta proizvodi. Nećete samo sagraditi halu i krenuti u proizvodnju. Ima za to razloga. Za tako nešto delikatno kao injekcijski oblik mora postojati DVOSTRUKA kontrola, i sustava kvalitete tvrtke i neovisnog tijela. Inspektori koji obilaze su gotovo uvijek na rubu neugodnog ponašanja. Njihov je posao pronaći bilo kakvu potencijalnu rupu, bilo koju mogućnost zabune i greške. Moj prvi susret je bio kao da je došao GESTAPO. Nisam zamjerio. Njihova je dužnost otkriti moguće propuste koje ni ja niti moj tim nismo, eventualno, vidjeli.

Da li znate kako izgleda prostor gdje se pune cjepiva ili voda za injekcije? Sam zrak u takvom prostoru mora biti drugačiji. To je klasa A zraka. Broj čestica od 500 nanometara ne smije biti veći od 3200 u kubnom metru, a broj čestica od 5 mikrometara ne smije biti veći od 20. Možda vam to ne znači ništa, ali u uobičajenom prostoru doma ili radnog mjesta imate obično više od 5 milijuna čestica veličine 500 nanometara. U tom prostoru broj mikroorganizama u kubnom metru zraka mora biti manji od JEDAN! Tijekom proizvodnje ove uvjete morate kontrolirati cijelo vrijeme proizvodnje. Ne budu li takvi uvjeti, cijela serija cjepiva neće se smjeti pustiti u promet. Nije lako postići takve uvjete. Posebni niz nimalo jeftinih sustava filtracije zraka osigurava takve uvjete. Uz sve, „zločesti“ inspektor ili inspektorica mogu vas pitati, neovisno o vašim dobrim rezultatima kontrole zraka, kako kontrolirate te uređaje? Da li provjeravate da doista osiguravaju takav zrak? Ništa se ne smije prepustiti slučaju.

Ako mislite da se ta klasa A mjesta punjenja nalazi bilo gdje, u krivu ste. Da bi ušli u klasu A, najprije trebate proći klasu D (dozvoljeno 3 520 000 čestica), kroz klasu C (352 000 čestica) pa u klasu B (3520 čestica). Klasa B već je stroga kao A, ali se u gibanju dopušta veća razina čestica (352 000), dok u gibanju strojeva i ljudi u klasi A broj čestica mora biti kao i u mirovanju. Obična odjeća, koju znate iz nekih filmova o posebnim laboratorijima, mora biti sasvim drugačija, ne smije otpuštati čestice i naravno mora biti sterilna. Pokušajte zamisliti kako izgleda nekom u klasi A kada mora na običan WC. U te prostore ne smijete uopće ući ako niste posebno educirani.

Osim prostora inspektor i inspektorica mogu pitati sve. Provjerit će da li su svi reagensi za analizu u roku valjanosti. Provjerit će komore u kojima čuvate cjepiva. Mislite da je dovoljno postaviti tamo neki termometar? Nimalo. Morate platiti posebnu neovisnu akreditiranu tvrtku da vam provjeri točnost vašeg termometra. Morat ćete kontinuirano mjeriti temperaturu u različitim uglovima. Morat ćete provjeriti da li otvaranje vrata, pa i učestalo, doprinosi nestabilnosti. U svim godišnjim dobima. Kada transportirate cjepivo morat ćete iznajmiti kamion u kojem se kontinuirano mjeri temperatura i posebnim, verificiranim programima, direktno nadgleda. Neovisno o tome, morat ćete imati i posebne uređaje za mjerenje u kutijama s cjepivom.

Morat ćete napraviti nešto jako bitno. Naravno da ćemo paziti uvjete pohrane cjepiva, ali morat ćete u realnom vremenu dokazati da je vaše cjepivo stabilno po svim kriterijima kvalitete, o čemu ćemo pričati u nastavku. Ako piše da ističe rok određeni datum to morate apsolutno dokazati. Na SVIM proizvedenim serijama cjepiva. Morat ćete dokazati njegovu stabilnost u vremenu, primjerice, kada liječnik/ica ili medicinska sestra otopi cjepivo ili ga izvadi na sobnu temperaturu. Dat ćete im time uputu. Na primjer, reći ćete im da se cjepivo mora dati u roku osam sati kako ste ga otopili ili izvadili na sobnu temperaturu. I morat ćete dokazati da njegova aktivnost i kvaliteta se neće mijenjati u tih osam sati i to kod temperatura u bolnici ili ordinaciji.
 
Puno? Dosadno? Ovo je tek mali, mali dio. Inspekcije traju danima. Trebat će vam oporavak u toplicama nakon njih. Inspektor može zabraniti rad odmah ako uoči neki veliku grešku. Ako uoči manje greške koje nisu direktno ugrozile cjepivo, poslat će vam kontrolne mjere čiju primjenu morate dokazati čim prije. Za vas koji žele čitati više, dajem vam link na osnovnu abecedu zahtjeva u EU. U sljedećim nastavcima pozabavit ćemo se pitanjima kontrole kvalitete cjepiva NEKAD i SAD i vidjeti male ili velike razlike, uočit ćemo što se sve analizira u prosječnom cjepivu. https://ec.europa.eu/health/documents/eudralex/vol-4_hr
Literatura:
  1. EudraLex – The Rules Governing Medicinal Products in the European Union
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/