Mogu li vitamini zamijeniti cijepljenje?

Mogu li vitamini i minerali imati utjecaj na bolesti koje sprječavamo (preveniramo) cijepljenjem?

Vitamini i minerali su nutrijenti koje moramo unositi hranom jer učestvuju u niz funkcija: od funkcija hormona do kompliciranih regulacija u staničnoj biologiji. O tome su napisane knjige i nemoguće ih je opisati u jednom postu. 

Najpoželjnije ih je unositi hranom, a tek u pojedinim stanjima ih moramo dodatno unositi. 

 

Zabuna na internetu

Određenu zabunu unose „meme“ objave na internetu kako su pojedine bolesti poput ospica ili tetanusa manjak vitamina.

Prvo da definiramo pojmove. Ospice, pertusis, tetanus, dječja paraliza… sve su to bolesti koje nisu manjak nekog nutrijenta. Između njih jednostavno ne postoji znak jednakosti. 

One su posljedica infekcije. Zna se kako izgledaju bolesti manjka vitamina. Kod kroničnog manjka vitamina A nastaju teške posljedice po cijeli organizam, pogotovo oči. 

Bolest manjka vitamina C naziva se skorbut, pelagra je bolest manjka vitamina B 3, a beriberi je bolest manjka vitamina B1, na primjer. Ali, to nisu infekcije.

Ovakve objave navode na krivi zaključak kako je suplementacija tih vitamina dovoljna za zaštitu od pojedinih bolesti. „Mumps je manjak vitamina B“. Prvo, vitamin B je kompleks niza molekula vrlo raznolikih funkcija i ovakvo uopćavanje je medicinski netočno sa svakog aspekta. 
Drugo, to je infekcija. „Ospice su manjak vitamina A“. Ospice su toliko zarazne da ne postoji vitaminska „garancija“ da će nas one zaobići. 
Puno smo puta naglašavali to u grupi. „Tetanus je manjak vitamina A.“ Tetanus je takav tip bolesti, posljedica toksina bakterije Clostridium tetani, da dovoljne razine vitamina A nisu baš nikakva garancija da će nas ova ružna i opasna bolest zaobići. 
Ne postoji niti jedna studija da dovoljno vitamina C sprječava infekciju s uzročnikom difterije.
 
Liječe li vitamini bolesti?
 
Navode nas i na zaključke kako ti vitamini mogu liječiti takve bolesti. O jednoj takvoj zabludi, „liječenju“ tetanusa vitaminom C, već smo pisali. Odakle se crpi sadržaj takvih memea? 
Postoje studije koje su pokazale mogući pozitivan efekt vitamina A tijekom liječenja ospica. Radi se o pokušaju, a ne specifičnom liječenju virusa a same doze vitamina A koje su korištene u studiji daju se isključivo u bolničkim uvjetima, a ne kod kuće. 
Radi se o velikim dozama preko 200 000 IU vitamina A. Ne postoji suplement te doze jer ne bi niti bio dozvoljen kao suplement zbog rizika nekontroliranog uzimanja takvih doza. 
 
Previše vitamina može biti opasno
 
Uzimanje velikih doza vitamina poput A i D može biti i opasno. Usprkos i takvom tretmanu pacijenti moraju biti liječeni u bolnici i rizik razvitka komplikacija poput upale pluća je i dalje itekako prisutan. Ideje oko vitamina A i ospica provlače se i od programa davanja vitamina A u siromašnim zemljama gdje djeca često prehranom ne unose dovoljno vitamina A. 
 
Naša regija je sve samo ne deficijentna vitaminom A u odnosu na siromašne krajeve svijeta. Sve to se ne može usporediti s prevencijom, a to je cijepljenje.
 
Vitamin D se puno spominje i u ovakvim objavama. Vitamin D naš organizam kemijski transformira u aktivni oblik i on učestvuje u nizu fizioloških procesa, od kostiju, živčanog sustava do mozga. 
Kod pertusisa, koji se spominje, postoje podaci o genetskoj povezanosti nasljednog oblika gena za receptor vitamina D i samog tijeka bolesti pertusisa, ali to nije pitanje suplementacije ili liječenja pertusisa vitaminom D.
 
Naravno da je potrebno da se unosi dovoljno vitamina i minerala, baš kao i svih drugih nutrijenata potrebnih za život, i u zdravlju i u bolesti. Oni nisu garancija da će nas infekcije zaobići, a fiziološke doze vitamina u hrani i suplementima nisu niti način liječenja infekcija. 
Korištenje velikih doza vitamina poput A, C, D i B6 mogu imati i negativne učinke na zdravlje i moraju biti isljučivo pod liječničkom kontrolom. 
 
Vitamini i minerali nisu zamjena za cjepiva.
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/