Može li protein šiljka (spike protein) nastao u tijelu tijekom imunizacije cjepivima loše utjecati na zdravlje?

Podsjetimo se ukratko tipova cjepiva u našim krajevima. mRNK (mRNA) cjepiva sadrže informaciju (zapis) za protein šiljka (spike protein).

 

Nakon primanja cjepiva dio naših stanica u blizini mjesta uboda počet će stvarati protein šiljka iz zapisa s mRNK. Imunološki sustav prepoznat će nastali protein šiljka kao stranu tvar i stvorit će imunološki odgovor. Adenovirusna cjepiva taj zapis nose u vektoru, adenovirusu, koji će potaknuti stvaranje tog istog proteina u stanicama i time imunološku reakciju.

 

Postavilo se pitanje može li prolazno stvaranje proteina šiljka štetiti ljudskom tijelu? Pojedini stručnjaci citirali su nekoliko studija. Prema njihovim tvrdnjama sam protein šiljka, a ne samo virus tijekom infekcije, može djelovati negativno na endotel (unutrašnju stijenku) krvnih žila, prolaziti krvno-moždanu barijeru te negativno utjecati na imunološki sustav.

 

Analizirajmo detaljnije ove tvrdnje. Prema objavljenom radu (Circ Res. 2021 Apr 30;128(9):1323-1326.) genetski modificirani virus koji nosi protein šiljka poticanjem stvaranja proteina šiljka može oštetiti endotelne stanice. Takav virus „tjera“ stanice na veliku količinu proteina i autori nisu dokazali isti efekt dodavanjem pročišćenog proteina šiljka.

 

U drugom citiranom radu (Blood. 2020 Oct 29;136(18):2080-2089.), znanstvenici su koristili pročišćeni protein kako bi dokazali utjecaj na komplement, sustav proteina koji služi u imunološkoj obrani, ali može i potaknuti upalni proces. Time se, prema mišljenju te grupe znanstvenika, mogu objasniti uzroci oštećenja organa tijekom infekcije SARS-COV-2 virusa. Pogledajmo koje su koncentracije koristili: 2.5, 5, 10 i 20 mikrograma po mililitru. Statistički značajna aktivacija komplementa javila se pri najvišoj koncentraciji proteina šiljka od 20 mikrograma po mililitru.

 

Pogledajmo sada koliko realno iznose koncentracije proteina u krvi nakon primanja mRNA cjepiva tvrtke Moderna (Clin Infect Dis. 2021 May 20). Istraživači su mjerili proteine ultra-osjetljivom tehnikom i u dijelu zdravih dobrovoljaca prosječno su našli razinu od 62 pikograma po mililitru (62 pg/mL ± 13 pg/mL) nakon prve doze.

 

Nakon druge doze, očekivano, nije pronađeno prisustvo proteina šiljka jer su već nastala protutijela eliminirala sam protein. Usporedimo li taj rezultat s citiranim radom aktivacije komplementa, treba opaziti kako su u studiji komplementa korištene koncentracije koje su 322580 puta veće od prosječne koncentracije u krvi.

 

Citirana je i studija gdje su istraživači izazvali oštećenje pluća direktnim unošenjem proteina šiljka kroz dušnik (Am J Physiol Lung Cell Mol Physiol. 2021 Aug 1;321(2):L477-L484.). No u tom radu koristili su nadrealno velike količine od čak 400 mikrograma po kilogramu proteina.

 

U istom su radu autori dizajnirali studiju in vitro oštećenje ljudskih plućnih stanica. Koristili su koncentracije S1 podjedinice proteina šiljka u koncetracijama od 10-50 nanomola po litri. Preračunajmo to u mikrograme po mililitru: molekularna masa S1 iznosi 76500 pa je najniža koncentracija 765 000 nanograma po litri, odnosno 765 mikrograma po litri odnosno 0,765 mikrograma po mililitru. To je još uvijek 12338 puta više od razine detektirane u krvi. Vrlo često susrećemo u farmakologiji brzopleto zaključivanje s povezivanjem in vitro i in vivo rezultata s ljudima, no uvijek treba pogledati koje realne razine postižemo u ljudima.

 

Citira se i studija koja govori o prolasku proteina šiljka kroz krvno-moždanu barijeru (Nat Neurosci. 2021 Mar;24(3):368-378.). Autori su obilježili protein šiljka radioaktivnim jodom i u miša ubrizgali 2,5 nanograma proteina (oko 100 nanograma po kilogramu) i zabilježili prolazak kroz krvno moždanu barijeru.

 

Jedan od mogućih problema je to što nije korišten protein šiljka koji je kodiran u cjepivima: autori su koristili modificirani protein s tzv. his-oznakama (na osnovni protein dodano je šest histidina). Takva modifikacija se koristi zbog lakšeg pročišćavanja i ne znamo koliko je to moglo utjecati na rezultat. Sami autori jasno govore kako ne mogu biti sigurni je li došlo do ulaska cijelog proteina ili je došlo do cijepanja radioaktivnog joda u samom mozgu.

 

Nije jasno niti zašto protein za koji se veže protein šiljka, ACE2, nije zaustavio ulazak u mozak kao što bi bilo očekivano, već je paradoksalno povećao ulazak, što autori pokušavaju objasniti teoretski. No, prije svega, autori su odradili studiju kroz aspekt kinetike, ali nisu pokazali koliko primjena takvih doza proteina šiljka ičime utječe na sam mozak i koliko je to različito od ponašanja samog virusa. SARS-CoV-2 virus jest neurotropan, odnosno može napasti živčani sustav pa je infekcija i razvitak covid-19 daleko veći realni zdravstveni rizik.

 

Kao zaključak: opažene razine slobodnog proteina šiljka u krvi dobrovoljaca nakon prve doze mRNA vrlo su male i znatno manje od koncentracija korištenim u ispitivanjima oštećenja pluća i aktivacije imunološkog sustava. Opaženi mogući prolazak proteina šiljka kroz krvno-moždanu barijeru nije povezan s ikakvih jasnim negativnim učinkom.

 

I za sam kraj: protein šiljka već je ispitan u ljudima u cjepivu s rekombinantnim proteinima kao što je Novavax u fazi III kliničkih studija gdje se cjepivo pokazalo sigurno i djelotvorno.