Možemo li cijepiti dvostruko više ljudi no što smo mislili? – nytimes.com

Ovo je jako dobar mjesec za cjepiva protiv bolesti COVID-19. Prošli je tjedan Uprava za hranu i lijekove (FDA) hitnim postupkom odobrila cjepivo koje je proizveo Pfizer-BioNTech. U četvrtak je savjetodavni odbor preporučio odobrenje Moderninog cjepiva i FDA ga uskoro očekuje.

Ta dva cjepiva su pravi trijumf. U velikim ispitivanjima, na desecima tisuća sudionika, oba su pokazala nevjerojatnu 95-postotnu učinkovitost u sprječavanju bolesti. Brojke su bolje no što se itko nadao.

Oba cjepiva se primjenjuju u dvije doze, s docjepljivanjem 21 dan nakon prve doze za Pfizer i nakon 28 dana za Modernu. Međutim, podaci dostavljeni FDA ukazuju na jednu primamljivu mogućnost: da čak i jedna doza možda pruža značajnu razinu zaštite od bolesti.

Ako se to pokaže točnim, sve se mijenja, jer ćemo moći cijepiti možda i dvostruko više ljudi i uvelike ublažiti patnju ne samo u SAD-u, već i u zemljama u kojima će cjepiva nedostajati možda još i godinama.

Međutim, da bismo to postigli i ispitali tu mogućnost, moramo djelovati brzo i što prije prikupiti još podataka.

Nagli pad obolijevanja u obje cijepljene skupine započeo je otprilike 10 do 14 dana nakon prve doze, prije primanja druge doze. Moderna je izvijestila da je početna doza bila 92,1 posto učinkovita u prevenciji bolesti COVID-19 počevši od dva tjedna nakon prve doze, kada se pojavljuju učinci cjepiva na imunološki sustav, a prije druge doze, koja se prima 28. dana.

Tako se pojavilo pitanje trebamo li već početi cijepiti ljude samo jednom dozom. Međutim, iako brojke obećavaju, uzorak je ipak ograničeni. Na neka važna pitanja još nema odgovora, a odobrenje bi zahtijevalo visoke standarde i više ispitivanja.

Što kaže znanost?

Iako su ispitivanja cjepiva oblikovana tako da se pratila učinkovitost dvodoznog režima, nešto imunosti možda se stječe i prije primanja druge doze. Na primjer, znamo da prebolijevanje bolesti COVID-19 daje zaštitu koja traje najmanje šest mjeseci. Premda infekcija nije isto što i cijepljenje, i premda trebamo više podataka, imamo razloga vjerovati da bi se imunost stečena cijepljenjem mogla pokazati čak i jačom od one stečene infekcijom.

Svrha druge, pojačavajuće doze jest pomoći učvrstiti imunološko pamćenje, dijelom putem dodatnog uvježbavanja stanica koje proizvode antitijela. Taj proces se naziva sazrijevanje afiniteta. On zapravo započinje već prvom dozom, a dokazi prikupljeni između prve i druge doze kod više desetaka tisuća sudionika u ispitivanjima treće faze sugeriraju da razina sazrijevanja afiniteta čak i bez druge doze može pružiti zaštitu dovoljnu da udovolji kriterijima postavljenim za odobrenje cjepiva tijekom ove pandemije.

Iako znamo da jedna doza štititi od bolesti, još ne znamo koliko će dugo trajati ta imunološka zaštita i na kojoj razini. Međutim, nije pravilo da se docijepiti općenito mora unutar nekoliko tjedana. Protiv ospica se docjepljujemo nekoliko godina nakon prve doze. Ako bi se moglo docjepljivati šest mjeseci ili godinu dana nakon prve doze a učinkovitost bi u međuvremenu ostala visoka, to bi omogućilo da se dvostruko više ljudi cijepi u sljedećih nekoliko mjeseci. Tako bismo brže stekli kolektivnu imunost i znatno pomogli okončati kriznu fazu pandemije u SAD-u.

Kako možemo saznati više i dobiti potrebna ovlaštenja?

Prvo, moramo pogledati koje podatke već imamo. U oba ispitivanja su neki sudionici odustali prije no što su dobili drugu dozu. Uzorak je malen i nije slučajan, no svejedno bismo mogli pokušati saznati što se dogodilo s tim ljudima. Odsutnost zaraze u toj maloj skupini ne bi bila dovoljna da dobijemo zeleno svjetlo, ali nagli porast broja zaraženih bio bi razlog za oprez.

Ključno je, međutim, da bismo odmah morali započeti ispitivanja s jednom dozom, a dobrovoljci bi bili prikupljeni iz populacija s niskim rizikom koje imaju prednost pri cijepljenju. Primjerice, među zdravstvenim radnicima zaštitna oprema dobro funkcionira, stopa zaraze među njima naglo je opala, a ozbiljni oblik bolesti je puno rjeđi no prije.

Ključni radnici mlađe dobi i bez čimbenika rizika vjerojatno neće ozbiljno oboljeti ako budu izloženi, jer ozbiljnost ove bolesti naglo raste s dobi oboljelog. Baš kao što su se desetci tisuća ljudi prijavili za prva ispitivanja cjepiva, mnogi bi se vjerojatno dobrovoljno prijavili za testiranje placeba umjesto druge doze, a tako bismo brzo utvrdili trajnost i učinkovitost jedne doze.

Je li to jako rizično za te dobrovoljce?

Mišljenje da rizik nije velik ima znanstvenu podlogu. Kao prvo, početna doza – prva doza – očito daje određeni imunitet. Čak i ako su kasnije izloženi virusu, kod ljudi s niskim rizikom prirodna infekcija bi mogla djelovati poput docjepljivanja: još više bi ojačala njihov imunološki sustav a oni ne bi teško oboljeli ili čak uopće ne bi oboljeli.

Činjenica da osobe koje prebole prirodnu infekciju rijetko ponovno obolijevaju podupire tu zamisao. Drugo, naš fond znanja o imunološkom sustavu i podaci iz faze 1 i 2 sugeriraju da imunološki sustav starijih osoba ne reagira tako snažno na jednu dozu, što znači da bismo trebali ograničiti i ovo ispitivanje i mogućnost jednodoznog režima na nižerizične skupine: zdrave osobe mlađe od 65 godina bez značajnih višestrukih komorbiditeta.

Ključno pitanje koje nas zanima je trajnost imunosti koju pruža ta doza, opada li ona s vremenom, te koliko opada. Imunitet ne nestaje preko noći. Ispitanike bismo mogli nadzirati na mjesečnoj bazi i brzo zaustaviti ispitivanje ako uočimo značajan porast broja oboljelih.

Ne trebamo ogromne skupine ljudi kako bismo sve to saznali. Korist je, međutim, velika. Kao prvo, mogli bismo udvostručiti skupinu ljudi s nižim rizikom koju bismo mogli cijepiti, posebno ključne radnike, koji su jako pogođeni ovom pandemijom jer ne mogu raditi od kuće.

Drugo, cjepivo bismo mogli upotrijebiti brže – SAD trenutno planira zadržati polovicu doza u zamrzivačima, odgađajući cijepljenje – a to bi nam pomoglo pandemiju puno brže staviti pod kontrolu.

Čak i ako uočimo da je jednodozni režim nešto manje učinkovit od dvije doze, treba se sjetiti da bismo još jučer bili oduševljeni cjepivom čak i manje učinkovitim od rezultata jednodozne primjene koje trenutno imamo.

Ako odmah započnemo s ispitivanjem učinkovitosti jedne doze i utvrdimo da je podaci potvrđuju, možemo započeti što prije. Ne treba odbaciti mogućnost povećanja broja cijepljenih za stotine milijuna već sljedeće godine.

Autori: Zeynep Tufekci i Michael Mina

Kolumnistica Dr. Tufekci je autorica brojnih članaka o pandemiji. 

Dr. Mina je docent na odjelu za epidemiologiju Škole javnog zdravstva T. H. Chan na Harvardu.

Izvor: nytimes.com

Prevela: Marija Blagović