Ne pristajem na “Ne pristajem”

Ne pristajem na "Ne pristajem"

Unazad par dana po društvenim mrežama dijeli se hrvatski prijevod teksta spisateljice Jamie McGuire. Iako je tekst vec pobijen na engleskom jeziku, donosimo vam i vlastitu hrvatsku inačicu pobijanja, točku po točku.

 

Dok ne dokažete da cjepiva ne uzrokuju mutacije gena i kromosoma – ne pristajem.

1% kisika koji udišemo pretvara se u reaktivne molekule među kojima su u slobodni radikali. Svi oni mogu izazvati mutacije. K40 je prirodni radioaktivni kalij i izvor je mutacija. Kalija ima svugdje oko nas, pogotovo u zdravoj organskoj povrtnoj hrani. Čak i da cjepiva uzrokuju mutacije, jednako bi trebalo prestati jesti i disati.

Opaska: čini se da autor/ica nisu familijarni s pojmom gena, kromosoma i mutacija, korisno je proučiti osnove.

Dok ne dokažete da cjepiva ne sadrže kancerogene retroviruse – ne pristajem.

10% svih nas su retrovirusi i svi su imali debeli kancerogeni potencijal prije nego smo ih usvojili kao dio sebe. Zahvaljujući retrovirusu nastaje posteljica. Treba se podsjetiti kako SV40 virus u cjepivima prije 70 godina, priča koja se nađe na internetu, i koju smo odavno riješili, nije retrovirus. Strah od retrovirusa od Corvelve smo već razriješili. Sve su to pitanja retrovirusa koji čine, podsjetimo, 10% nas (i mnoge druge životinje).

Opaska: autoru/ici teksta se sugerira učiti prvo biologiju, a potom virologiju.

 

Dok ne dokažete da cjepiva ne uzrokuju neplodnost – ne pristajem.

Pratimo li porast populacije u zemljama gdje su obavezna cjepiva već desetljećima prisutna, ne možemo zamijetiti pad populacije već stalni porast.

Opaska: već smo trebali biti pred izumiranjem.

 

Dok ne dokažete da su cjepiva sigurna koristeći zlatni medicinski standard s inertnim placebom – ne pristajem.

Samo bi nasljednici dr. Mengelea mogli organizirati placebo studiju za cjepiva poput tetanusa. Tu staje cijela priča. Zlatni medicinski standard u medicini se ne odnosi na placebo. O ovom smo već govorili u grupi Cijepljenje/Vakcinacija (na Facebooku – op.redakcije).

Opaska: ljudska razmišljanja znaju biti doista kriminalna.

 

Dok ne dokažete da je sigurno i učinkovito ubrizgati 8 ili 9 različitih antigena odjednom – ne pristajem.

Svaka infekcija virusa ili bakterije donosi desetine ili stotine antigena. Na primjeru hripavca (pertusisa) su i smanjeni brojevi antigena i to drastično prestankom korištenja cjelostaničnog cjepiva (wP) s acelularnim (aP). Zdravi crijevni mikrobiom svaki dan donosi ne samo desetine tisuća antigena, već i reaktivne imunološke molekule poput polisaharida. Potrebno bi bilo zabraniti infekcije i mikrobiom, ali ukidanje mikrobioma nije spojivo sa životom, a infekcije se ne obaziru na proteste ljudi preko interneta.

Opaska: čak niti bebe nisu toliko krhke, višestruki antigeni su ukalkulirani u našu biologiju.

 

Dok ne dokažete da je sigurno ubrizgati nekoliko puta veću količinu aluminija od dozvoljene farmakopejom u tek rođenu bebu – ne pristajem.

Farmakopeja doista striktno zabranjuje više od 1,25mg aluminija po pojedinačnoj dozi cjepiva. Svi proizvođači cjepiva se toga pridržavaju i često danas cjepiva sadrže i manje aluminija a podaci o tome su dostupni za svako cjepivo.

Opaska: autor/ica su mogli otvoriti i pročitati farmakopeju.

 

Dok ne dokažete da ni jedno od cjepiva u kalendaru cijepljenja ne uzrokuje autizam – ne pristajem.

Porast autizma korelira sa širenjem mobilne telefonije i interneta, povećanjem tržišta organski uzgojene hrane i povećanjem korištenja multivitaminskih preparata.

Opaska: generacije rođene šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih su trebale imati eksploziju autizma. Cijepljenje nije novost u medicini.

 

Dok ne dokažete da cjepiva trajno ne štete imunosnom sustavu i ne stvaraju autoimune bolesti – ne pristajem.

U stvarnosti studije su to dokazale.

Opaska: jedna od najboljih mjera da ne štetite dječjem imunološkom sustavu jest da umre od difterije, kako na filozofskoj tako i realnoj razini, nestaje i pojam njegovog osobnog imunološkog sustava.

 

Dok ne dokažete da cjepiva ne doprinose iznenadnim smrtima u kolijevci (SIDS) – ne pristajem.

Bilo bi korisno da se zabrane cigarete i pušenje jer rizik SIDS-a povećava pušač u obitelji, kod cjepiva to nije utvrđeno. Cjepiva čak mogu smanjiti rizik SIDS-a.

Opaska: treba iskoristiti ovu pozitivnu energiju za propast duhanske industrije, smanjili bi prerano umiranje u dvocifrenom postotku.

 

Dok ne dokažete da su cijepljeni pojedinci zdraviji, žive duže ili napreduju bolje od svojih cijepljenih vršnjaka – ne pristajem. 

Duh dr. Mengelea i dalje napreduje. Život bez cijepljenja smo već dokumentirali. 1953. godine samo od ospica umrlo je 472 djece u bivšoj Jugoslaviji.

Opaska: da još i zabranimo antibiotike i antipiretike (lijekove protiv vrućice)? Slika zdravlja bila bi potpuna.

 

Dok ne dokažete da porast autoimunih i kroničnih oboljenja nema veze s cjepivima – ne pristajem.

Bilo bi dobro definirati pojam kroničnih oboljenja. Krvožilne bolesti? U jednoj visoko razvijenoj Francuskoj očekivana dužina trajanja života 1900. godine bila je 45 godina.

Opaska: epidemiologija i uzročnost su ozbiljne medicinske discipline.

 

Osim ako ste VI ti koji ste MOJE dijete nosili, voljeli i brinuli o njemu. Ne pristajem!

Društvo i brine. Na primjer, cijepljenja su besplatna i prate se do punoljetnosti. Dobijete i pedijatrijsku skrb, antibiotik po potrebi i druge medicinske skrbi. U hitnoj medicini spase se životi koji su prije bili osuđeni na umiranje.

Opaska: sve to omogućuje da mortalitet djece nije monstruozan kao početkom XX stoljeća.

 

Opća opaska: odličan snažan duh autora/ice. Sad to treba iskoristiti na pravilan način. Svaka zgrada ima baku ili djeda kojem treba pomoć i skuhati juhu, možda i popričati. Boriti se protiv duhanske industrije. Ovo s cjepivima je promašen pucanj.

5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/