Neutrofili

Kad čujete naziv „neutrofili”, možda pomislite na kakve neutralne stanice, male krvne Švicarce koji se ne bi htjeli miješati u sukob imunosustava i vanjskih napadača. No, oni su sve samo ne neutralni. Zapravo, kad bismo ih pobliže pogledali, zaključili bismo kako su to vrlo neobični svati, s karakteristikama kakve nemaju „obične” stanice o kojima smo učili na satu biologije.

Ponajprije, neutrofili nemaju „običnu” staničnu jezgru: njihova jezgra sastoji se od tri do pet segmenata; iako je taj broj za njih normalan, prilikom bolesti poput leukemije ili poremećaja poput jake anemije ili manjka vitamina B12, postat će učestaliji neutrofili s velikim brojem segmenata – šest ili više. Neobično svojstvo ovih stanica da imaju jezgru segmentiranu u nekoliko odvojenih dijelova omogućuje im fascinantne kamikaze-sposobnosti: jedan od načina na koji se neutrofili bore protiv patogena je suicidalni napad u kojem neutrofil u okolinu izbacuje vlastitu DNA, žrtvujući se pritom. Izbačeni kromatin (DNA i proteini histoni) je ljepljiv i poput paukove mreže hvata patogene koji se nalaze u blizini, imobilizirajući ih i olakšavajući drugim stanicama njihovo uništavanje. Ta mreža je i otrovna po napadače koji se u nju ulove, jer sadrži proteine koji uništavaju parazite, bakterije i gljive.

Druga supersposobnost neutrofilā je njihova iznimna mobilnost, koja im omogućuje da ulaze i izlaze iz krvotoka po potrebi, provlačeći se i kroz najgušće posložene stanice, kako bi mogli doprijeti do bilo kojeg žarišta infekcije u tijelu. Tamo se skupljaju u velikom broju i svojim kemijskim oružjem, proždiranjem (fagocitozom) i falšim zbornim pjevanjem uništavaju patogene.

Iako nisu znali za njih, još su liječnici iz grčkih i rimskih vremena prepoznali njihovu važnost: ako je gnoj gust, ne tako gadnog mirisa i svijetle boje, sastoji se najvećim dijelom od obrambenih krvnih stanica i sugerira da se organizam dobro bori s infekcijom: pus bonum et laudable! (što se kasnije pokazalo kao ne baš ispravno, ali je izvrsno funkcioniralo prije par tisuća godina)

Kad se ne bave samoubilačkim napadima ili glume krvnu stanicu od gume, neutrofili čiste organizam od stranih tijela, bolesnih i mrtvih stanica ili jednostavno sazrijevaju u koštanoj srži, spremni da na prvu kemijsku uzbunu pojure u obranu organizma. Površina njihovih stanica opskrbljena je proteinima koji djeluju kao detektori različitih kemijskih signala, kojima „osjećaju” okolinu i mogu prepoznati strana tijela, patogene i žarišta infekcije. Dapače, zahvaljujući tim osjetilima neutrofili će se vrlo ciljano uputiti prema mjestima infekcije, ne čekajući da ih krvotok i sreća naplave na pravo mjesto.

Neutrofili čine i najveći postotak bijelih krvnih zrnaca u krvotoku – do sedamdeset posto ukupnog broja mogu biti neutrofili. I oni su prvi koji će reagirati na napad, pa ako treba i žrtvovati se za zdravlje organizma. Mali, agresivni, pametni i – nikako neutralni.

Radoslav Dejanović