O postojanju “samo 7 bolesti”

Pred nekoliko godina društvenim mrežama je kolala vijest kako je „do 1891. godine bilo poznato samo sedam bolesti, te je postojalo samo 12 lijekova koji su svi bili biljni. Kako smo uspjeli doći sa sedam bolesti na 10 000+ registriranih bolesti?“ Ova vijest i danas povremeno uskrsne i dijeli se. Postoji puno izvedenica takvih tvrdnji, pa se često govori kako do XX. stoljeća nisu bile poznate astma, alergija, tumori ili neke druge bolesti koje u jednom trenu nekome zvuče zanimljivo.

Koliko je to točno? Da bismo našli odgovor na to pitanje, treba posegnuti u prošlost. Na francuskim medicinskim fakultetima u XIX. stoljeću koristio se Traité élémentaire de pathologie générale (autori: Henri Hallopeau) iz 1884. godine, dakle prije 1891. godine navedene u olakoj izjavi o samo sedam bolesti. U udžbeniku se spominje 24 vrsta ili grupa tumora, što je već znatno više od devet bolesti. Neki su precizno opisani, poput leiomioma, a neki su grupirani, poput limfoma, a danas znamo da postoji puno vrsta limfoma. I tada su već bili svjesni kako su limfomi grupa više bolesti, samo nisu imali tehnike kojima ih danas razlikujemo. Spominju niz bolesti koje učimo i danas, poput kamenaca u žuči i mokraćnom sustavu. Poznavali su cijeli niz zaraznih bolesti poput tuberkuloze, velikih boginja, mumpsa (zaušnjaka), bakterijskog endokarditisa, sifilisa, tifusa, žute groznice, malarije, difterije, dizenterije i cijeli niz koji daleko nadmašuje brojku sedam. Naravno, opisali su cijeli niz bolesti koje uzrokuju paraziti. Odlično su poznavali tromboze uključujući i vensku trombozu i njenu posljedicu, plućnu emboliju, bolesti koronarnih žila i arterija, bolesti problema ritma srca i kronično zatajenje srca. Poznavali su i reumatske bolesti, ali i degenerativne bolesti. Bila je poznata zaraznost virusne žutice, gastritis, dispepsija (otežana probava). Mislim da nije potrebno nabrajati dalje. Tko želi više učiti iz udžbenika, Francuska nacionalna knjižnica nam je učinila te dragulje iz povijesti medicine potpuno dostupnima u cijelosti.

Mit o nepostojanju nekih bolesti vrlo je često korišten u idealizaciji prošlosti koju danas nalazimo na svakom koraku. Papirus Ebers vrlo jasno opisuje tumore, a perzijski liječnik Al-Razi na prijelazu iz devetog u deseto stoljeće počinje stvarati i prve koncepte njihove pravovremene dijagnostike i liječenja. Hipokrat je prvi opisao astmu, a Aretej u prvom stoljeću iznimno detaljno opisuje simptome i moguće uzroke astme koje uključuje okoliš. Hipokrat je i prvi opisao stanje pacijenta koje upućuje na atopijski dermatitis.
Je li doista postojalo samo 12 lijekova do 1891. godine? Ne, premda je broj lijekova bio znatno manji no danas. Traité de thérapeutique et de matière médicale autora Armand Trousseau i Hermann Pidoux iz 1875. godine spominje preko stotinu lijekova uključujući i mineralne lijekove poput bizmuta koji se koristi i danas. Koristile su se i sintetske tvari poput pikrične kiseline, jodoforma i fenola (za dezinfekciju).

Brandolinijev zakon kaže kako je napor i vrijeme potrebno za ispravljanje netočnih izjava znatno veće od vremena i napora potrebnih da se takve izjave generiraju. U ovom slučaju mjesecima sam polako uživao u čitanju ove dvije knjige. Brandolini je bio u krivu – ne postoje argumenti koji pobijaju izjave bazirane i hranjene emocijama ili mijenjaju nečije mišljenje, ako je temeljeno na emocijama. Meni je to postalo nebitno. Postalo mi je jedino bitno da zajedno zavirimo u povijest. Kad pogledaš iz ptičje perspektive cijeli raspon godina, lišen(a) nepotrebnih emocija, ostaje samo znatiželja i određena količina zahvalnosti.

Foto: Stribor.

Za dodatno čitanje:
Traité de thérapeutique et de matière médicale. Tome 1 / par A. Trousseau et H. Pidoux ; éd. rev. et augm. avec la collab. de Constantin Paul 1875-1877
Traité élémentaire de pathologie générale, comprenant la pathogénie et la physiologie pathologique, par H. Hallopeau 1884