O strahu od igala

Strah od igala i medicinskih postupaka se obično veže uz dječju dob, kada je koža osjetljivija, a kapaciteti za emocionalnu samoregulaciju i regulaciju boli još nezreli. Međutim, neke osobe zadržavaju taj strah čitav život, dok kod nekih ljudi taj strah poprima iracionalne razmjere i onda pričamo o fobiji.

Riječ je o specifičnim fobijama i to su najčešći anksiozni poremećaji. Fobija je iracionalan strah (strah koji nije temeljen na objektivnoj opasnosti, nego nerealnoj percepciji stvarnosti). U ovom slučaju, riječ je dvije specifične fobije, koje se ponekad miješaju – belonefobiji i tripanofobiji. Belonefobija je panični strah od igala (svih vrsta, ne samo medicinskih), dok je tripanofobija panični strah od medicinskih igala, ali i drugih medicinskih postupaka, ne samo igala.

Procjena je u SAD-u je da oko 4,5% populacije pati od tripanofobije.

Što je povezano s pojavom tripanofobija kod odraslih osoba?

• Traume ili izrazito negativna prethodna iskustva (operacije/hospitalizacije u ranijoj dobi, pogotovo dječjoj)
• Fobije u bližoj obitelji
• Osoba je imala fobije još u dječjoj dobi
• Promjene u biokemiji mozga
• Iznimna osjetljivost kao odrednica temperamenta
• Izloženost velikoj količini negativnih informacija ili iskustava

Kako se manifestira?

• Nesvjestica, vrtoglavica, slabost za vrijeme ili neposredno poslije medicinskih postupaka
• Panični napadaj neposredno prije/za vrijeme postupka – ubrzano disanje, znojenje dlanova, ubrzan puls, mučnina, vrtoglavica te fight/flight/freeze reakcije
• Povišeni krvni tlak
• Anksioznost i nesanica prije postupka

Tripanofobija može biti životno ugrožavajuća, jer odrasla osoba može izbjegavati za zdravlje vrlo važne medicinske postupke.

Tretman je prvenstveno psihoterapijski, najčešće kognitivno-bihevioralnom terapijom, koja uključuje i razradu specifičnih tehnika samorelaksacije, kako bi se anksioznost zadržala u nekliničkim razmjerima. Ponekad se koristi i farmakološka terapija benzodiazepinom ili β–blokatorom 1-2 sata prije medicinskog postupka.

Sastavila: Maja Bonačić, psiholog