O tetanusu

Koliko je učestao uzročnik tetanusa? Živi li on samo uz seoska domaćinstva i konje i krave?

Nakon dugo godina proveo sam vikend u kući moje mlađe sestre. Prava idila i mir na samom rubu šume, ispod stijena. Predvečer je u dvorište došao mačak, a mačke kakve već jesu znaju dobiti to što žele. Odlučio sam očistiti sirovo meso s kostiju koje sam mu bacao na njegovo veliko zadovoljstvo. 

Priča je dalje klasična, taman sam naoštrio noževe i uspio si napraviti usku ali duboku ubodnu ranu blizu nokta. Sve vam se to dogodilo više puta u životu, zaustavljanje krvarenja, nije bilo potrebe za medicinskom intervencijom i svijet ide dalje. Kaže se kako su u postolara loše cipele, pa sam naravno sutradan ostavio ranu da cijeli bez ikakvog zavoja ili flastera, ionako je bila vrlo malena. A onda se slučaj poigra, našao sam jednu biljku i odlučio iskopati poveliki korijen kako bih ga fotografirao. 

Naravno, imao sam samo nož i ruke i ne znajući uredno sam počeo kopati zemlju i osjetio bol. Klasika iz medicinskih udžbenika, malena i dublja rana u koju sam uredno uspio ugurati zemlju. U tom kraju na prekrasnim pašnjacima i šumarcima pasu slobodni konji. Tako se uči tetanus. Uzročnik tetanusa, bakterija Clostridium tetani, živi u tlu.

No, koliko je to realni rizik? U raspravama oko tetanusa često mnogi misle kako su seoske sredine jedine rizične i kako u tlu neće biti bakterije Clostridium tetani ako nema stoke i konja i korištenja stajskog gnoja. Ako je to istina, to bi značilo kako urbane sredine ne predstavljaju rizik, a većina stanovništva danas u našim krajevima i živi u takvim sredinama. Što kažu podaci?

U Južnoafričkoj Republici, u 28% uzoraka tla iz grada Durbana nalazio se uzročnik tetanusa. Na poljima u okolici gdje su konji na ispaši više od dvadeset godina, 65% uzoraka tla sadržavao je tog uzročnika. Još sedamdesetih godina Kanađani su ispitivali u Québecu koliko uzoraka tla sadrži Clostridium tetani. 

To je i razlog zašto se cijepi protiv tetanusa od samog početka života i u školskoj dobi, te se obavezno docjepljuju starije osobe od navršene šezdesete godine života. Osobno sam se docijepio protiv tetanusa upravo zbog ovakvih razloga, sam imunitet protiv tetanusa traje oko desetak godina. 

Podsjetimo se, ne postoji „dobar imunitet“ kojim bi se „borili“ protiv tetanusa, tetanus se ne liječi antibioticima niti suplementima, a samo prebolijevanje tetanusa ne ostavlja „prirodni“ imunitet a osim jako puno vrlo teške patnje može nas i usmrtiti. Premda je toksin bakterije Clostridium tetani koji uzrokuje tetanus vrlo opasan, on vrlo slabo potiče imunološku reakciju. 

Stoga tetanus pripada grupi bolesti gdje je cijepljenje daleko efikasniji način imunizacije od prebolijevanja bolesti. Tetanus je i bolest kod koje ne postoji pojam kolektivnog imuniteta pa sve ovisi o zaštiti – pojedinca.
5/5
Podijelite dalje

dr.sc. Stribor Marković mag.pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/