• Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC – European Disease Control Centar) smatra cijepljenje jednim od deset najvećih javnozdravstvenih postignuća 20-og stoljeća. Sve bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem značajno su smanjene u zemljama sa uspješnim programima cijepljenja. Tamo gdje je procijepljenost visoka, stopa bolesti je niska.
• Rigorozna testiranja i razvoj osiguravaju da prednosti cijepljenja daleko nadmašuju rizike od obolijevanja od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
• Cijepljenje je iskorijenilo velike boginje, eliminiralo dječju paralizu iz većine svijeta te stavilo više drugih bolesti pod kontrolu. Ali europljani su još u riziku od zaraze dokle god ove bolesti postoje negdje u svijetu.
• Difterija ubija 1 od 10 ljudi koji se razbole, čak i ako se liječe.
• Meningokokna bolest ubija 1 od 10 ljudi, čak i sa brzom dijagnostikom i liječenjem.
• Tetanus se ne može iskorijeniti jer spore tetanusa žive posvuda u okolišu – u tlu kao i u prašini unutar kuća i bolnica. Spore su izuzetno otporne na toplinu i ultraljubičasto zračenje, što im dopušta da prežive dugi niz godina izvan tijela. Također, infekcija tetanusom ne ostavlja imunitet.
Cjepiva spašavaju dječje živote i smanjuju patnju.
Cjepiva sprečavaju dječje bolesti koje mogu uzrokovati trajnu invalidnost ili čak smrt.
Cjepiva su sigurna, a za mnoge bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem nema učinkovitog liječenja.
Cjepiva štite sve
• Cijepljenje protiv hripavca ili gripe roditelja i skrbnika sprečava širenje infekcije na novorođenčad.
• Cijepljenjem djece protiv pneumokoka sprečava se širenje infekcije na bake i djedove.
• Ako je dovoljan broj ljudi cijepljen protiv određene bolesti, ona postaje rijetka. Djeca koja su premlada za cijepljenje ili ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom onda imaju manje šanse da dođu u kontakt s bolesti.
Velike boginje su prva bolest koja je u potpunosti nestala zahvaljujući cijepljenju.Od 1979. nigdje u svijetu nema niti jednog slučaja velikih boginja.
• Paralitički oblici dječje paralize cijepljenjem su eliminirani u većini svijeta.
• Globalni program cijepljenja mogao bi u potpusnosti iskorijeniti bolest kroz idućih 5 do 10 godina, ali…
• Dječja paraliza je još uvijek uobičajena u Afganistanu, Nigeriji i Pakistanu, te se može ponovno proširiti kao što je bilo 2008.
– proširila se na 20 zemalja. Epidemije su obično vezane uz putovanja (npr. vjernici na putovanju u Hadž) ili opadanje stope procijepljenosti (npr. Tadžikistan).
• Svaka klica pokreće jedinstven odgovor u imunom sustavu koji uključuje specifični set T limfocita, B limfocita i memorijskih stanica. Imunitet je obično dugogodišnji, često i doživotni.
• Problem s prirodnom infekcijom – npr. izlaganje ospicama – je u tome što virus izaziva bolest prije nego se razvije imuni odgovor. U teškim slučajevima, infekcija može dovesti do smrti ili doživotnog invaliditeta prije nego se razvije imunitet. Cjepivo potiče protutijela i limfocite, potičući stvaranje memorije imuniteta bez uzrokovanja bolesti.
Dva tipa cjepiva:
Živa oslabljena
• Proizvedena u laboratoriju modificiranjem bakterija ili virusa uzročnika bolesti.
• Mogu se replicirati i stvarati imunitet, ali uglavnom ne uzrokuju bolest, npr. MPR, žuta groznica i cjepivo protiv vodenih kozica.
Inaktivirana
• Inaktivirana cjepiva sačinjena su ili od cijelih bakterija/virusa, ili njihovih dijelova sa proteinskim ili polisaharidnim nosačem.
• Cjepiva sa proteinskim nosačem sadrže toksoide (inaktivirane bakterijske toksine) kao što je tetanus.
• Cjepiva sa polisaharidnim nosačem sačinjena su od čistih staničnih stijenki bakterija.
• Konjugirana polisaharidna cjepiva (kemijski vezana na protein) su jača.
1. Cjepiva sadrže ili oslabljeni oblik virusa ili bakterije uzročnika bolesti, ili njegov mali dio.
2. Kada tijelo registrira sadržaj cjepiva, imuni sustav proizvodi protutijela potrebna za borbu protiv infekcije i uklanjanje virusa/bakterije uzročnika bolesti.
3. Kasnije ako Vaše dijete dođe u kontakt s virusom/bakterijom,njegov/njezin imuni sustav će prepoznati uzročnika i zaštiti dijete proizvodnjom ciljanih protutijela.
• Anafilaksa je brza, ekstremna alergijska reakcija koja može izazvati šok, oticanje i teškoće disanja. Obično se javlja nekoliko minuta nakon izlaganja alergenu.
• Osoba koja razvije anafilaktičku ili drugu ozbiljnu alergijsku reakciju nakon određenog cjepiva ne bi trebali primati ponovno to cjepivo dok se ne razjasni uzrok reakcije.
• Određeni poremećaji imunog sustava (npr. kongenitalne imunedeficijencije) ili medicinski tretmani (npr. kemoterapija, transplantacija koštane srži ili transplantacija drugih organa, ili visoke doze steroida) su kontraindikacije za živa cjepiva.
• Treba poduzeti veliki trud da žene prime sva preporučena cjepiva prije nego što dođu u reproduktivnu dob. Postoji zabrinutost da živo cjepivo u trudnoći može utjecati na fetus ali do sada oštećenje je zabilježeno samo kod cjepiva protiv velikih boginja.
• Prije nego se bilo koje cjepivo može početi koristiti, vrši se nadzor tvornice u kojoj je proizvedeno da bi se osiguralo da svi stadiji proizvodnje ispunjavaju uvjete sigurnosti, sterilnosti i kontrolu kvalitete.
• Većinu testova sigurnosti provode i proizvođač cjepiva i laboratorij agencije zemlje članice EU.
• Kvaliteta se odnosi na učinkovitost cjepiva, a podrazumijeva sposobnost cjepiva da potakne željeni imunološki odgovor.
Načelo predostrožnosti
• Kao odgovor na rast pokreta protiv cijepljenja, regulatorna tijela sada rade po principu predostrožnosti.
• Prema ovom načelu nastoje se eliminirati svi rizici – stvarni ili percipirani (oni koje ljudi smatraju da postoje).
• Načelo predostrožnosti u osnovi govori da u slučaju nesigurnosti u postojanje ili veličinu rizika po ljudsko zdravlje, (regulatorna) tijela mogu poduzeti mjere zaštite bez čekanja da se manifestira postojanje i ozbiljnost ovih rizika.
• Primjer primjene ovog načela je uklanjanje tiomersala iz cjepiva. Kako bi povećali povjerenje roditelja, tiomersal je uklonjen iz monodoznih cjepiva iako znanstveno utemeljeni podaci ukazuju da je ova promjena politike bila nepotrebna. Ironija je naravno u tome da se ova promjena događa u vrijeme kada su cjepiva sigurnija nego što su ikad bila, imajući u vidu stroge regulatorne zahtjeve i propise vezane uz proizvodnju cjepiva.
Agencije za lijekove i medicinske proizvode zemalja članica EU provjeravaju i odobravaju sva cjepiva za humanu upotrebu. Da bi cjepivo dobilo odobrenje proizvođači cjepiva moraju zadovoljiti standarde sigurnosti i kvalitete (efikasnost).
• Proizvodnja: svi dijelovi proizvodnje moraju biti nadzirani od strane nadležne agencije
• Sigurnost: svaka zemlja članica vrši neovisna laboratorijska testiranja da bi ispitala sigurnost i učinkovitost serija cjepiva
• Kvaliteta: određena je od strane nadležne agencije te uzastopno testirana kroz provjere serija prije i nakon što je cjepivo odobreno za uporabu.
Kada procijepljenost opada, bolest raste
• Iako smo prestali cijepiti protiv velikih boginja jer je bolest iskorijenjena, cijepljenje protiv drugih bolesti mora se nastaviti.
• Cjepivo protiv difterije, npr., sprečava bolest uzrokovanu difterija toksinom, ali ne sprečava prisustvo bakterije u populaciji.
Cijepljenje se mora nastaviti da spriječi bolest.
• Kasnih osamdesetih bilježi se značajan pad broja procijepljene djece u Rusiji, Ukrajini i svim drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
• Nestabilni socio-ekonomski uvjeti su dodatno pogoršani kampanjom protiv cijepljenja koju su podupirale medijske priče o navodnim opasnostima cjepiva.
• Nakon pada procijepljenosti uskoro je uslijedila velike epidemija difterije.
• Epidemija se s vremenom uspjela staviti pod kontrolu, ali ovaj primjer tragično pokazuje da ne možemo biti spokojni kad su u pitanju bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Kad prestanemo cijepiti, bolesti će se ponovno javiti.
• Primjer: kasnih 1980-tih, došlo je do poremećaja u zalihama cjepiva u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, propadanja sustava javnog zdravstva i socijalnih nemira
• Rezultat: došlo je do pada procijepljenosti djece i uslijedila je epidemija difterije. Više od 150 000 oboljelih i više od 4 000 umrlih u novim neovisnim zemljama i zemaljama Baltika. Programi masovnog cijepljenja su naposlijetku uspjeli staviti epidemiju pod nadzor.
• Naučeno: “opuštanje” može biti kobno.
A Europa sada ima ponovno ospice!
• Neki roditelji su zabrinuti kako cjepiva nisu “prirodna”. Bakterije i virusi koji uzrokuju bolest su “prirodni”, ali mogu uzrokovati trajnu štetu, čak i smrt.
• Može postojati razlika u količini stvorenih protutijela nakon preboljene infekcije naspram stvorenih nakon cijepljenja, ali stvaraju se ista protutijela i imune stanice.
• Ponekad prirodna infekcija ubija ili uzrokuje teška oštećenja prije nego se potakne imuni odgovor.
• Čak i uz liječenje, mnoga djeca koja se razbole od spomenutih bolesti će umrijeti ili pretrpiti trajna oštećenja.
• Novorođenčad se uobičajeno susreće s mnogim izazovima za njihov imunološki sustav u isto vrijeme.
• Iako je majčina maternica bez prisustva virusa i bakterija, novorođenčad se odmah susreće s nizom različitih izazova za imuni sustav. Od trenutka rođenja tisuće različitih bakterija počinju živjeti na površini crijeva. S brzim stvaranjem imunih odgovora na ove bakterije, novorođenčad ih sprečava da prodiru u krvotok i izazovu ozbiljne bolesti. Ustvari, bebe su sposobne odgovoriti na milijune različitih virusa i bakterija jer u njihovim tijelima cirkuliraju bilijuni imunoloških stanica. Stoga cjepiva koja se daju u prve dvije godine života su samo “kap u oceanu” onoga s čime se imuni sustav novorođenčeta susreće i uspješno rješava. (Offit, et al, 2002)
• 1998, britanski istraživač pod imenom Andrew Wakefield iznio je pretpostavku kako MMR cjepivo uzrokuje autizam. U medicinskom časopisu The Lancet, opisao je priče osmero djece koja su oboljela od autizma i probavne probleme malo nakon cijepljenja MMR cjepivom. Da bi se utvrdilo da li je Wakefieldova sumnja osnovana i točna istraživači su izveli niz studija uspoređujući stotine tisuća djece koja su cijepljena MMRom sa stotinama tisuća djece koja nisu nikad primila cjepivo. Utvrdili su da je rizik razvoja autizma bio jednak u obje grupe. MMR cjepivo ne uzrokuje autizam. Nadalje, djeca s autizmom nisu podložnija od druge djece razvoju probavnih problema (Deer, 2011; IOM, 2011).
• Ova priča dovela je do pada procijepljenosti u Britaniji i u konačnici do epidemije ospica. Sama studija je otada temeljito diskreditirana.
• Ožujak 2004: 10 od prvotnih 13 autora objavilo je povlačenje svoga tumačenja u Lancet-u
• Siječanj 2010: glavno regulatorno medicinski vijeće Ujedinjenog Kraljevstva proglasilo je da se Wakefield ponio “nečasno i neodgovorno” pri provođenju svog istraživanja
• Veljača 2010: urednici izThe Lancet potpuno su povukli Wakefieldov rad iz objavljene verzije
• Svibanj 2010: Wakefield je izbačen iz registra liječnika u Ujedinjenom Kraljevstvu
• Mnoštvo novijih, velikih studija provedenih od stručnih medicinskih tijela uzastopno su dokazale kako ne postoji uzročno posljedična veza između MPR cjepiva i autizma
• Teorija: cjepivo protiv ospica > oštećenje crijeva > malapsorpcija vitamina/mikronutrijenata ili porast intertestinalne apsorpcije proteina > stvaranje autoprotutijela koja napadaju mozak
Ali:
• Samo 9 od 12 proučavane djece imalo je autizam.
• Wakelield-ove i metode testiranja i kvalifikacije pokazale su se manjkavima.
• Sukob interesa: Wakefield je plaćen da savjetuje odvjetnike koji su zastupali roditelje ubjeđene da je MPR cjepivo naštetilo njihovoj djeci. Postoji vremenska, ali ne i uzročna, veza: MPR cjepivo obično se daje u dobi od 12 do 18 mjeseci, a to je dob kada se počnu primjećivati prvi znakovi autizma.
OŽUJAK 2019. Danska studija nepobitno dokazuje da niti jedno cijepivo ne uzrokuje autizam!!!
• Brojne studije su dokazale kako tiomersal iz cjepiva ne uzrokuje autizam.
• Tiomersal je konzervans koji sadrži živu a koji se koristio u cjepivima kako bi spriječio njihovu kontaminaciju. Skupine stručnjaka 1999. godine pozvale su na uklanjanje tiomersala kao konzervansa iz cjepiva iz predostrožnosti. Nažalost, ovo naglo uklanjanje tiomersala iz svih osim nekih višedoznih pripravaka cjepiva protiv gripe uplašilo je neke roditelje. Kliničare je također zbunila ova preporuka. Od uklanjanja tiomersala iz cjepiva provedena su istraživanja kako bi se utvrdilo uzrokuje li tiomersal autizam. Stotine tisuća djece cijepljene cjepivima koja sadrže tiomersal uspoređena su sa stotinama tisuća djece koja su primila ista cjepiva bez tiomersala. Rezultati su bili jasni: rizik od autizma jednak je u obje skupine (Gerber i Offit 2009; Andrews et al 2004; Heron i Golding 2004; Madsen et al 2003.).
Brojne studije provedene kako bi ispitale učinke davanja raznih kombinacija cjepiva istovremeno su pokazale kako su cjepiva jednako učinkovita i sigurna u kombinaciji kao i ona pojedinačna. Postoji više praktičnih razloga za primjenu nekoliko cjepiva istodobno – želimo cijepiti djecu što ranije, kako bi ih zaštitili, a time smanjujemo broj posjeta liječniku, štedimo roditeljima vrijeme, a i manje je traumatično za dijete.
Do sada nisu identificirane kategorije stanovništva/djece koje imaju povećani rizik za ozbiljne nuspojave. Drugim riječima, za sada se smatra da djeca koja su „bole- žljiva“ ili imaju „slab imunološki sustav“ nemaju nimalo povećan rizik za ozbiljne nuspojave cijepljenja u odnosu na djecu koja su uglavnom zdrava. S tim u skladu, preporuke za cijepljenje „boležljive“ djece obzirom da se rizik od nuspojava cijepljenja smatra jednakim, ne razlikuju se od preporuka za zdravu djecu, čak štoviše , “boležljivu” je djecu još važnije zaštititi od bolesti. Zbog toga apsolutno sve nacionalne i međunarodne preporuke za cijepljenje naglašavaju da se djeca sklona bolestima, koja imaju oslabljen imunitet ili koja boluju od kroničnih bolesti, cijepe protiv svega što je preporučeno u programima cijepljenja, da ta cijepljenja budu provedena na vrijeme, a često im se preporučuju i neka dodatna cijepljenja.
Jedina su ograničenja vezana uz primjenu živih cjepiva i teškog oštećenja imunološkog sustava, kao npr. kod HIV pozitivne djece, djece koja primaju visoke doze kortikosteroida ili su na kemoterapiji. Kod takve djece su privremeno ili trajno kontraindicirana živa cjepiva (npr. ospice, rubeola, zaušnjaci, BCG, vodene kozice).
Suprotno nekim medijskim natpisima koji sugeriraju kako cjepiva izazivaju pad imuniteta, istina je upravo suprotna. Naime, cjepiva potiču naš imunološki sustav na proizvodnju određenih protutijela kako bi imali zaštitu od određenog uzročnika ako dođemo u kontakt s njime.
Ne! Nema potrebe odgađati cijepljenje protiv ospica-zaušnjaka-rubeole zbog trudnoće. Nema nikakve opasnosti od prijenosa cijepnih virusa. Takvo što nije dokumentirano za cjepiva protiv ospica, rubeole i zaušnjaka koja su u upotrebi.
U članku 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07) stoji: “Kada se obveza mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti odnosi na maloljetnu osobu, novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn kaznit će se za prekršaj roditelj, odnosno skrbnik, ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obaveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi.”
Kalendar cijepljenja u Hrvatskoj propisan je Provedbenim programom obveznog cijepljenja kojeg donosi Ministarstvo zdravlja na preporuku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i kao što je iz naziva vidljivo – obvezan je. Od 2013. godine, Program u svom sadržaju ima i obrazac „Izjava o odbijanju obveznog cijepljenja za vlastito dijete/dijete o kojem skrbim“ koji služi kao dokaz cjepitelja da dijete nije cijepljeno zbog opravdanih medicinskih kontraindikacija nego radi želje roditelja/skrbnika, a ujedno služi i da se pokrene prekršajna procedura protiv roditelja/skrbnika.
Cjepitelj obavlja razgovor i savjetovanje s roditeljem/skrbnikom u cilju pristanka na cijepljenje, a ukoliko se cijepljene i dalje odbija cjepitelj je dužan roditelja/skrbnika uputiti nadležnom epidemiologu. Epidemiolog će roditelja/skrbnika upoznati s prednostima i nuspojavama, odnosno s opasnostima za zdravlje djeteta ukoliko se dijete ne cijepi, kao i sa zakonskim posljedicama necijepljenja.
Cjepitelj i epidemiolog moraju skrenuti pozornost roditeljima, da zbog toga što ne žele cijepiti vlastito dijete ugrožavaju drugu djecu koja zbog kontraindikacija za cijepljenje nisu mogla biti cijepljena, te da komplikacije bolesti protiv kojih odbija cijepiti dijete mogu izazvati trajne posljedice i smrt. Isto tako, roditelje se treba upoznati s činjenicom da zbog toga što dijete neće biti cijepljeno prema Programu obveznih cijepljenja u Hrvatskoj, ne može pohađati predškolsku ustanovu i da dijete možda neće moći nadoknaditi cijepljenje u odrasloj dobi. Dijete koje ne obavi cijepljenje po Programu obveznih cijepljenja možda neće moći u međunarodnom prometu putovati zbog zahtjeva za cijepljenjem od strane zemalja u koje će htjeti putovati radi školovanja, ili u odrasloj dobi poslom ili turistički. U slučaju epidemije ili prijetnje od nastanka epidemije neke od bolesti protiv kojih roditelj odbija cijepiti dijete, djetetu možda neće biti omogućeno pohađanje škole ili nekih drugih organiziranih aktivnosti u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske. Ukoliko roditelj i nakon savjetovanja s cjepiteljem i savjetovanja s epidemiologom i dalje odbija cijepljenje, dužan je potpisati „Izjavu o odbijanju obveznog cijepljenja za vlastito dijete/dijete o kojem skrbim“ u dva primjerka. Jedan primjerak će cjepitelj poslati Ministarstvu zdravlja, sanitarnoj inspekciji, a jedan primjerak će čuvati u zdravstvenom kartonu djeteta.
Zbog odredbi Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Obiteljskog zakona i Zakona o pravobranitelju za djecu, sanitarna inspekcija je dužna po primitku „Izjave“ postupati na način da upućuje prijavu sucu za prekršaje i prijavljuje odbijanje cijepljenja pravobraniteljici za djecu i nadležnim centrima za socijalnu skrb (zbog sumnje na zanemarivanje djeteta), koji su također prema navedenim zakonima dužni postupati.
Vezano uz pitanje o rizicima razvoja autoimunih bolesti nakon cijepljenja, znanstvena činjenica je da nema nikakvog dokaza da cijepljenje povećava rizik od nastanka autoimunih bolesti. Postoje u svijetu anegdotalni opisi pojave autoimunih bolesti nakon cijepljenja, na temelju kojih se postavljaju hipoteze o mogućoj uzročno-posljedičnoj povezanosti nekih cijepljenja s nekim autoimunim bolestima.
Na uzročno-posljedičnu vezu s cijepljenjem bi ukazivalo vremensko ili prostorno grupiranje nuspojava među cijepljenim osobama, tj. povećani broj takvih događaja kod cijepljene populacije u odnosu na necijepljenu. Za utvrđivanje uzročno-posljedične veze i učestalosti takvih događaja nakon cijepljenja, provode se ciljane studije.
Kvalitetna epidemiološka ispitivanja, u kojima su uspoređivani bolesnici sa zdravim osobama u kojima se gledalo postoji li razlika u izloženosti cjepivima između zdravih i bolesnih, opovrgnula su postojanje povezanosti između cijepljenja i nastanka autoimunih bolesti (multiple skleroze, dijabetesa, alergijskih bolesti – prvenstveno astme). Isto tako opovrgnula su brojna kvalitetna istraživanja vezu između cijepljenja i javljanja autizma, što neki protivnici cijepljenja uporno navode unatoč svim dokazima protiv povezanosti.
Jedna od autoimunih bolesti za koju se javila sumnja da bi bila povezana s cijepljenjem protiv gripe je Guillain-Barré sindrom (GBS). Brojne znanstvene studije su provedene s ciljem utvrđivanja uzročno-posljedične veze i učestalosti eventualnog javljanja GBS-a nakon cijepljenja protiv gripe. Konačan zaključak koji proizlazi iz tih istraživanja se ukratko može svesti na slijedeću rečenicu: “Ako je rizik od GBS-a povećan nakon cijepljenja protiv gripe, taj je rizik znatno niži od rizika obolijevanja od GBS-a nakon preboljenja gripe ili bolesti slične gripi, te se smatra da se cijepljenjem protiv gripe smanjuje rizik od GBS-a u sezoni gripe”. Izraz “bolest slična gripi” se često koristi u tim istraživanjima jer nije moguće uvijek utvrditi uzročnika kliničkog sindroma gripe u tako velikim istraživanjima.
Današnja medicina se temelji na znanstvenim dokazima, otuda i naziv evidence based medicine (EBM). Da bi ustvrdili kako izloženost nekoj pojavi, tvari, postupku uzrokuje neku bolest ili poremećaj, potrebno je dokazati uzročno-posljedičnu povezanost. Kada govorimo o mogućoj uzročno-posljedičnoj povezanosti dviju pojava (npr. pušenja i raka pluća ili cijepljenja i autizma), onda moramo uzeti u obzir sljedeće.
Općenito se o povezanosti dviju pojava govori onda kad vjerojatnost jedne pojave, jedne varijable, zahtijeva prisutnost ili odsutnost neke druge pojave ili varijable, pa se u prvom slučaju radi o pozitivnoj, a u drugom o negativnoj povezanosti. Uzročna povezanost može se definirati kao povezanost između dviju kategorija ili događaja u kojima promjena frekvencije ili kvalitete jednog slijedi promjena u drugom.
Pri odlučivanju o uzročnoj povezanosti, tj. da bi se dokazalo kako neka izloženost uzrokuje neku bolest koristi se niz općeprihvaćenih mjerila:
pojavi bolesti mora prethoditi izloženost čimbeniku,
stopa obolijevanja mora biti viša kod izloženih mogućem uzročnom čimbeniku u
odnosu prema neizloženima,
veća doza ili duže trajanje izlaganja nekom štetnom čimbeniku ima za posljedicu
veći rizik obolijevanja,
pokazati koliko neki rizični čimbenik sudjeluje u nastajanju neke bolesti ili stanja,
dobiveni rezultati jednim istraživanjem moraju se potvrditi i u kasnijim istraživanjima,
slaganje (podudarnost) s postojećim znanjem o bolesti.
U dokazivanju uzročno-posljedične povezanosti najvrjednije epidemiološke studije su kohortne, a najmanje vrijedne ekološke studije. Da bi se dokazala uzročno-posljedična povezanost potrebno je napraviti čitav niz pravilno provedenih studija koje će potvrditi određenu hipotezu.
Ako ste odabrali ne cijepiti svoje dijete, trebate biti svjesni rizika i odgovornosti! Odluka o odgodi nekih cijepljenja ili potpunom odbijanju cjepiva može biti rizična.
Molimo Vas da slijedite ove upute radi zaštite Vašeg djeteta, obitelji i drugih osoba.
Odlukom da odgodite ili odbijete cjepiva preuzimate veliku odgovornost jer ta odluka može ugroziti zdravlje, pa čak i život Vašeg djeteta.
Svaki put kada je Vaše dijete bolesno i Vi:
• Zovete hitnu pomoć
• Vozite se u kolima hitne pomoći
• Posjetite hitnu službu u bolnici
• Posjetite djetetovog liječnika ili drugog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Morate reći zdravstvenim djelatnicima da Vaše dijete nije primilo sva cjepiva preporučena za svoju dob. Uvijek imajte uz sebe iskaznicu imunizacije Vašeg djeteta, kako biste i pod stresom zbog bolesti djeteta mogli dokumentirati koja je cjepiva dijete primilo.
Dva su razloga zbog kojih liječniku svakako morate predočiti djetetov cjepni status:
• Kod procjene zdravstvenog stanja djeteta, liječnik će kod Vašeg djeteta trebati uzeti u obzir mogućnost da dijete ima bolest protiv koje se provodi cijepljenje, poput ospica, zaušnjaka, hripavca ili difterije. Ove bolesti još uvijek postoje i liječnik će morati računati na mogućnost da je Vaše dijete oboljelo od neke od njih.
• Ako Vaše dijete ima neku od bolesti protiv koje se cijepi, zdravstveni djelatnici koji brinu o Vašem djetetu mogu poduzeti mjere poput izolacije, da se bolest ne proširi na druge osobe.
Neke osobe imaju veći rizik od obolijevanja
Jedna od skupina pod povećanim rizikom od obolijevanja je dojenčad koja je premlada da bi bila cijepljena. Primjerice, cjepivo protiv ospica se uglavnom ne preporučuje prije dobi od 9 do 12 mjeseci. Dojenče koje oboli od ospica ima veliku šansu razviti teški oblik bolesti, koji zahtijeva prijem u bolnicu.
Osobe koje zbog nekih bolesti ili lijekova koje primaju imaju oslabljen imunološki sustav također imaju povećani rizik za obolijevanje (na primjer oboljeli od raka, autoimunih bolesti, ili bolesnici nakon transplantacije).
Prije nego što se u Vašoj zajednici pojavi epidemija zarazne bolesti protiv koje se cijepi:
• Pobrinite se da Vaše dijete bude cijepljeno u skladu sa svojom dobi, prema kalendaru cijepljenja.
• Provjerite kod izabranog liječnika ili medicinske sestre je li dijete cijepljeno prema kalendaru cijepljenja i tražite da se sva djetetova cijepljenja upišu u iskaznicu imunizacije.
• Obavijestite školu, dječji vrtić ili drugu ustanovu koju dijete pohađa o tome koja je sve cjepiva dijete primilo.
• Imajte na umu da se necijepljena djeca mogu zaraziti od osoba koje nemaju znakova bolesti. Ne možete znati tko je zarazan.
Kada se u Vašoj zajednici pojavi bolest protiv koje se cijepi:
• Možda nije prekasno cijepljenjem zaštititi dijete od bolesti. Razgovarajte s liječnikom svog djeteta.
• Ako u Vašoj zajednici ima oboljelih od bolesti protiv kojih se cijepi (ili, u nekim slučajevima, samo jedan bolesnik) od Vas se može zatražiti da dijete ne dovodite u školu, dječji vrtić ili na organizirane aktivnosti (dječje igraonice ili sportske aktivnosti).
• Škola, dječja ustanova ili neka druga institucija o kojoj se radi, obavijestit će Vas kada je za necijepljeno dijete sigurno da se vrati u kolektiv. Budite spremni na to da će dijete trebati ostati kod kuće od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
• Informirajte se o bolesti i načinima širenja bolesti. Možda nećete moći izbjeći izlaganje infekciji.
• Svaka je bolest drugačija i vrijeme od izlaganja Vašeg djeteta infekciji do javljanja znakova bolesti se razlikuje. Razgovarajte s liječnikom svog djeteta da biste znali nakon kojeg vremena ne trebate više brinuti hoće li Vaše dijete oboljeti.
Ako znate da je Vaše dijete izloženo bolesti protiv koje se cijepi, a nije cijepljeno protiv te bolesti:
• Naučite koji su rani simptomi i znakovi bolesti.
• Odmah potražite medicinsku pomoć ako Vaše dijete ili neki drugi ukućanin razvije rane simptome ili znakove bolesti.
VAŽNO: Obavijestite svog liječnika, odnosno osoblje zdravstvene ustanove, hitne medicinske pomoći ili bolničkog hitnog prijema da Vaše dijete nije potpuno procijepljeno prije nego što dođu u kontakt s Vašim djetetom ili članovima obitelji. Oni trebaju znati da Vaše dijete može imati bolest protiv koje se cijepi da bi u što kraćem roku mogli započeti ispravno liječenje djeteta. Također, ako unaprijed znaju da pacijent možda ima zaraznu bolest, medicinsko osoblje može poduzeti jednostavne mjere opreza u svrhu sprečavanja širenja bolesti na druge osobe.
• Poštujte preporuke o izolaciji Vašeg djeteta, uključujući izolaciju od ostalih članova obitelji, a osobito je važno spriječiti kontakt bolesnog djeteta s dojenčadi i osobama oslabljenog imunološkog sustava.
• Znajte da za neke bolesti protiv kojih se cijepi postoje lijekovi za liječenje oboljelih te lijekovi koji se mogu upotrijebiti za sprečavanje nastanka bolesti kod osoba koje su se izložile zarazi u kontaktu s oboljelim.
• Pitajte svog liječnika na koji se način mogu zaštititi članovi obitelji i ostale osobe koje dođu u kontakt s Vašim djetetom.
• Državne ili lokalne zdravstvene službe koje suzbijaju epidemije zaraznih bolesti u zajednici mogu kontaktirati Vašu obitelj.
Ako putujete sa svojim djetetom:
Proučite web stranicu SZO s informacijama za putnike (www.who.int/topics/travel) prije putovanja kako biste saznali moguće opasnosti od bolesti na putovanju i o cijepljenjima da zaštitite svoju obitelj. Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem prisutne su širom svijeta.
Ako znate da Vi ili Vaše dijete imate bolest koja se može spriječiti cijepljenjem, nemojte širiti zarazu na druge. U takvom stanju nemojte putovati jer još uvijek možete biti zarazni. Ako necijepljena osoba na putovanju oboli od bolesti protiv koje se može cijepiti, u svrhu sprečavanja širenja bolesti na druge osobe ne bi smjela putovati zrakoplovom, vlakom ili autobusom toliko dugo dok liječnik ne utvrdi da više nije zarazna za okolinu. U određenim situacijama ustanove zadužene za javno zdravstvo Vam mogu zabraniti putovanje zbog rizika od širenja bolesti.
Provjerite vlastiti cjepni status:
Provjerite svoj vlastiti cjepni status jer ako Vi niste adekvatno cijepljeni, izlažete vlastito dijete riziku od zarazne bolesti.
Znajte!
• Bilo koja bolest protiv koje se cijepi se u bilo koje vrijeme može pojaviti u Europskoj regiji jer sve ove bolesti još uvijek cirkuliraju među stanovnicima Europske regije ili negdje drugdje u svijetu
• Ponekad se javljaju grupiranja ili epidemije bolesti protiv kojih se cijepi, tj. povećani broj oboljelih na određenom području u određenom vremenu.
• Za neke je bolesti javljanje jednog slučaja u zajednici razlog za zabrinutost. Primjer takve bolesti su ospice, koje su jedna od najzaraznijih bolesti koje postoje. Ova se bolest širi vrlo brzo među ljudima koji nisu imuni na nju.
• U većini slučajeva nije moguće unaprijed znati koliko će teške biti bolesti kod Vašeg djeteta.
Doznajte više o cijepljenju od svog izabranog liječnika ili zatražite letak s informacijama o simptomima, znakovima i komplikacijama bolesti protiv kojih se cijepi.
ZA DODATNE INFORMACIJE POSJETITE
www.euro.who.int/vaccine/resourcecentre
Najčešći zdravstveni rizici kojima su izloženi putnici prilikom putovanja:
putnički proljevi
hepatitisi
respiratorne bolesti
osipi i druge manifestacije na koži (alergijske reakcije, opekline i dr.)
febrilne bolesti (malarija i dr.)
spolno prenosive bolesti (HIV/AIDS, sifilis, gonoreja, hepatitis B i dr.)
„visinska“ bolest
ozljede
ugrizi životinja
ubodi insekata
cirkulatorni poremećaji (duboka venska tromboza)
sindrom brze promjene vremenske zone („jet lag“)
drugo
Što je dječja paraliza?
Dječja paraliza (poliomijelitis) vrlo je zarazna virusna bolest koja može uzrokovati doživotnu paralizu, a ponekad i smrt. Virus se prenosi s osobe na osobu fekalno-oralnim i oralnim putem. U većini slučajeva dječje paralize ne javljaju se nikakvi simptomi i tek kod jedne od 200 – 300 osoba dolazi do teškog paralitičkog stadija bolesti. Dječja paraliza bez simptoma obično se ne otkrije. Ipak, osobe s dječjom paralizom kod kojih se ne pojavi paralitički stadij bolesti nekoliko tjedana izlučuju poliovirus preko izmeta te preko sluznice usne i nosne šupljine. To znači da mogu zaraziti druge osobe u kojih se onda može razviti težak oblik bolesti.
Kako spriječiti dječju paralizu?
Učinkovita prevencija za dječju paralizu cjepivo je koje postoji u dva oblika: inaktivirano cjepivo protiv dječjeparalize (IPV) koje se primjenjuje putem injekcije te oralno cjepivo protiv dječje paralize (OPV) koje se primjenjuje u obliku kapi. Sve države EU-a u zadnjih su nekoliko desetljeća prešle s OPV-a na IPV. Oba su cjepiva učinkovita i sigurna, a određen je cilj da se cijepljenjem barem 80 % svjetskog stanovništva iskorijeni poliovirus. Broj slučajeva dječje paralize u posljednjih se 25 godina smanjio za 99 % te je danas ta bolest zabilježena u samo 10 zemalja svijeta.
Zašto je Svjetska zdravstvena organizacija izdala nove preporuke za cijepljenjeprotiv dječje paralize?
Nove preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) privremene su i odnose se na osobe koje posjećuju zemlje ili žive u zemljama u kojima je još prisutan poliovirus. Uz preporuke SZO-a, putnici koji odlaze u te zemlje trebaju proučiti i savjete za putnike svoje matične zemlje i zemlje koju planiraju posjetiti. Svrha preporuka SZO-a spriječiti je prijenos poliovirusa iz zemlje u kojoj je on zabilježen u zemlju u kojoj je bolest iskorijenjena. Cijepljene osobe mogu se zaraziti poliovirusom i kratko ga nositi u trbušnoj šupljini a da im se ne razviju simptomi. Zaraza ne uzrokuje nikakve posljedice ni simptome te se povlači za nekoliko tjedana. Ipak, zaražena osoba može donijeti virus na nezaražena područja gdje on može uzrokovati izbijanje bolesti. Rizik od nošenja poliovirusa smanjuje se nakon što osoba primi dodatnu dozu cjepiva protiv dječje paralize (docjepljivanje) te se polako povećava kako prolazi vrijeme od posljednjeg cijepljenja. Zbog toga SZO u ovom trenutku preporučuje stanovnicima i posjetiteljima zemalja u kojima je prisutan poliovirus docjepljivanje protiv dječje paralize u 12 mjeseci prije odlaska iz takve zemlje. Hitna situacija od međunarodnog značaja koja se odnosi na javno zdravlje
Prijenos poliovirusa iz zemlje s prisutnom zarazom u zemlju u kojoj je bolest iskorijenjena, ali s malim brojem cijepljenih osoba može prouzročiti veliko širenje bolesti što bi ugrozilo cilj o iskorjenjivanju dječje paralize. Kako bi se to spriječilo, SZO je širenje dječje paralize preko granica proglasio hitnom situacijom od međunarodnog značaja koja se odnosi na javno zdravlje te izdao privremene preporuke za 10 zemalja u kojima je još prisutan poliovirus. Deset zemalja u kojima je prisutan poliovirus su: Afganistan, Etiopija, Ekvatorska Gvineja, Irak, Izrael, Kamerun, Nigerija, Pakistan, Sirija i Somalija.
Poliovirus otkriven je 2013. u kanalizaciji u Izraelu, ali se ni u koga u toj zemlji nije razvio paralitički stadij dječje paralize. Preostalih devet zemalja posljednjih je godina prijavilo slučajeve paralitičkog stadija dječje paralize.
SZO deset zemalja u kojima je prisutan virus dijeli u dvije skupine:
tri zemlje iz kojih se prenosi poliovirus: Pakistan, Kamerun i Sirija u kojima su prijavljeni slučajevi dječje paralizei iz kojih je nedavno prenesen poliovirus te
sedam zemalja u kojima je prisutan virus: Afganistan, Ekvatorska Gvineja, Etiopija, Irak, Izrael, Somalija iNigerija u kojima je zabilježen divlji poliovirus, ali trenutačno se iz njih divlji poliovirus ne prenosi u drugezemlje.
Privremene preporuke SZO-a
SZO preporučuje da zemlje iz kojih se trenutačno prenosi divlji poliovirus (Pakistan, Kamerun i Sirijska Arapska Republika) osiguraju da:
svi stanovnici i posjetitelji u duljem posjetu (tj. > 4 tjedna) cijepe se oralnim cjepivom protiv dječjeparalize (OPV) ili inaktiviranim cjepivom protiv dječje paralize (IPV) od 4 tjedna do 12 mjeseci prijemeđunarodnog putovanja,
osobe koje moraju hitno otputovati (tj. u 4 tjedna), koje se nisu cijepile OPV-om ili IPV-om uprethodna 4 tjedna do 12 mjeseci, cijepe se protiv dječje paralize barem prije odlaska,
ti putnici dobivaju Međunarodno uvjerenje o cijepljenju ili profilaksi iz Priloga 6. Međunarodnimzdravstvenim propisima iz 2005. radi bilježenja i dokazivanja njihova cijepljenja.
SZO preporučuje zemljama u kojima je zabilježen divlji poliovirus iz kojih se virus trenutačno ne prenosi dapotiču stanovnike i posjetitelje na uvažavanje istog savjeta o cijepljenju kao i zemljama iz kojih se virus prenosi.
Savjeti za stanovnike EU-a koji putuju u zemlje te iz zemalja u kojima je prisutan poliovirus
Većina osoba s boravištem u EU-u vjerojatno je primila sva potrebna cjepiva protiv dječje paralize u okviru nacionalnog programa cijepljenja države u kojoj žive. Osobama koje su primile sva obvezna cjepiva protiv dječje paralize prije se savjetovalo docjepljivanje protiv dječje paralize prije putovanja u područje s prisutnom zarazom. Nacionalne preporuke za razdoblje između docjepljivanja razlikuju se od zemlje do zemlje: od jednog docjepljivanja u životu za osobu koja je primila sva obvezna cjepiva do jednog docjepljivanja svakih 10 godina. S obzirom na nove privremene preporuke SZO-a, u kojima se od zemalja s prisutnom zarazom zahtijeva da u osoba koje napuštaju te zemlje osiguraju ili potiču cijepljenje protiv dječje paralize u posljednjih 12 mjeseci, iz praktičnih je razloga možda potrebno da države članice EU-a revidiraju svoje savjete za putnike koji odlaze u zemlje u kojima je prisutan poliovirus. Kako bi se izbjegla mogućnost da je cijepljenje potrebno obaviti na granici prije odlaska iz zemlje u kojoj je prisutan poliovirus, putnicima koji odlaze u te zemlje savjetuje se da poštuju preporuke SZO-a prije posjeta takvoj zemlji. Osobama s boravištem u zemljama u kojima je prisutan poliovirus savjetuje se da poštuju preporuke SZO-a za cijepljenje prije napuštanja zemlje.
Putnici iz EU-u koji su primili sva potrebna cjepiva protiv dječje paralize u okviru nacionalnog programa cijepljenja države u kojoj žive i koji planiraju otputovati u neku od 10 zemalja u kojima je prisutan poliovirus, trebaju se docijepiti inaktiviranim cjepivom protiv dječje paralize (IPV). Radi poštovanja preporuka SZO-a i izbjegavanja cijepljenja u zemlji u kojoj je prisutan poliovirus, važno je da putnici koji odlaze u takve zemlje isplaniraju docjepljivanje IPV-om 12 mjeseci prije datuma kada planiraju tu napustiti zemlju.
Svaka osoba koja živi ili je boravila dulje od 4 tjedna u zemlji u kojoj je prisutan poliovirus te planira otputovati iz te zemlje treba se docijepiti cjepivom protiv dječje paralize (IPV ili OPV) najkasnije 4 tjedna prije i u 12 mjeseci od datuma odlaska iz te zemlje.
Ako osoba koja je boravila dulje od 4 tjedna u zemlji u kojoj je prisutan poliovirus mora hitno otputovati iz zemlje (tj. u 4 tjedna), treba se docijepiti protiv dječje paralize barem prije odlaska osim ako se već docijepila u posljednjih 12 mjeseci.
• Putnici uz sebe trebaju imati dokaz o cijepljenju protiv dječje paralize u obliku Međunarodnog uvjerenja SZO-a o cijepljenju ili profilaksi („žuta knjižica”) kada putuju u zemlju ili iz zemlje u kojoj je prisutan poliovirus.
• Stanovnici EU-a koji nikada nisu cijepljeni protiv dječje paralize ili nisu primili sva potrebna cjepiva, ili ne znaju jesu li cijepljeni, trebaju se obratiti liječniku, centru za cijepljenje ili ambulanti za putnike radi savjeta i cijepljenja. Savjet se odnosi i na putnike koji odlaze u zemlje u kojima je prisutan poliovirus te na sve stanovnike i građane EU-a bez obzira na planirana putovanja.
• Prethodno navedeni savjeti o cijepljenju odnose se na odrasle osobe i na djecu mlađu od 18 godina.
Zbog toga što cjepivo protiv dječje paralize djeca primaju u kombinaciji cjepiva (jedna injekcija s nekoliko komponenata cjepiva) u okviru rutinskog programa cijepljenja, važno je obratiti se liječniku ili centru za cijepljenje za savjet o vremenu cijepljenja i izboru cjepiva za djecu.
• Rizik od dolaženja u kontakt s poliovirusom u zemlji u kojoj je prisutan poliovirus može se smanjiti strogom higijenom ruku (pranje ruku sapunom prije pripreme i konzumacije jela te nakon obavljanja nužde) te pranjem i guljenjem svježeg voća i povrća neposredno prije konzumacije.