Serološki testovi: što su i koju informaciju daju?

Na tržištu, kao i u dijagnostici, već su neko vrijeme prisutni serološki testovi na SARS-CoV-2. Njihova svrha, u najkraćim crtama jest potvrditi ili opovrgnuti postojanje antitijela na ovaj virus, što je podatak na temelju kojeg možemo zaključiti je li osoba stekla imunost (preboljevanjem ili cijepljenjem) od SARS-CoV-2. Naime, poznato je kako je prisutnost neutralizirajućih antitijela preduvjet stvaranja imunosti na određeni patogen. Međutim još nije poznato, odnosno nema dovoljno podataka temeljem kojih bi se moglo zaključiti koja je potrebna razina antitijela koja bi osigurala adekvatnu zaštitu od različitih sojeva ovog virusa.

 

 

U Republici Hrvatskoj dostupno je nekoliko različitih laboratorijskih seroloških testova, a samo testiranje provodi se u za to ovlaštenim laboratorijima. Koji će od dostupnih testova laboratorij koristiti odlučuje se na temelju više različitih faktora, no ono što je važno jest da svaki od njih posjeduje certifikat, odnosno, ovlašten je za provođenje konkretne analize Neki od dostupnih testova su: Siemens ADVIA Centaur SARS-CoV-2, Roche Diagnostics Elecsys Anti-SARS-Cov-2,  i DiaSorin inc. LiAISON SARS-CoV-2 S1/S2 IgG. 

 

Svi gore navedeni testovi namijenjeni su za utvrđivanje prisutnosti antitijela u krvi, odnosno krvnoj plazmi. U skladu s time, za izvođenje testa potrebno je testiranoj osobi izvaditi malu količinu krvi koja se koristi za daljnju analizu.

Sam postupak testiranja vrši se na način da analit (u našem slučaju određena antitijela) reagira s molekulom koja je dio testa, a na njega se specifično veže pri čemu emitira vidljivu ili ultraljubičastu svjetlost. Odnosno, naša antitijela reagiraju s molekulom u samom testu, a to je antigen, primjerice dio “spike” proteina. Na antigen je vezana tvar (molekula) koju se pobudi da svijetli odnosno posjeduje svojstvo kemoluminiscencije.

Budući da do emisije svjetlosti kod kemiluminescencije dolazi zbog kemijske reakcije (u našem slučaju reakcije antitijela iz uzorka s obilježenim antigenom iz testa), intenzitet svjetlosti bit će u nekoj mjeri proporcionalan količini antitijela u uzorku. Odnosno, upravo se iz intenziteta emitirane svjetlosti može odrediti prisutnost analita, odnosno antitijela u uzorku.

 

Rezultat gotovo svakog analitičkog testa, pa tako i ovog, nekakav je broj. Da bismo mogli razumjeti što taj broj zapravo predstavlja, valja zagrepsti nešto dublje u analitičku kemiju i biokemiju. Naime, detektor ovakvih instrumenata broji količinu fotona koju emitira kemoluminescentni dio molekule koja je ostvarila vezu s antitijelom. Zatim se tako dobiveni broj najčešće podijeli s volumenom uzorka korištenog za analizu, pa je konačni rezultat najčešće izražen kao A.U / mL ili U / mL.

 

A. U. je u analitičkoj kemiji često korištena kratica i označava arbitrary unit, odnosno, u slobodnom prijevodu, proizvoljnu jedinicu. To znači kako test na antitijela koristi skalu intenziteta ili odziva detektora koja je karakteristična za korišteni instrument i sama po sebi nije pogodna za kvantitativno (brojčano, koncentracijsko) određivanje antitijela, ni za usporedbu s rezultatima drugih instrumenata (koji koriste za njih svojstvenu skalu). Ovo je izravni rezultat korištenja različitih tehnologija detekcije kao i različitih vrsta detektora.

Različiti testovi koriste različite kemoluminiscentne obilježivače, pa je tako i signal koji te molekule daju različitog intenziteta. Također, različiti instrumenti opremljeni su različitim detektorima, pa se tako i skale različitih testova razlikuju.

 

Upravo se zato svi za sada dostupni serološki testovi za detekciju antitijela na SARS-CoV-2 koriste kao kvalitativni, što znači da se rezultat testa – broj koji dobijemo na nalazu može koristiti samo kao dokaz prisutnosti ili odsutnosti antitijela. Ako je taj broj veći od referentne vrijednosti, znači da krv ispitanika sadrži antitijela, a ako je broj manji od referentne vrijednosti znači da ne sadrži antitijela. Sama veličina brojeva kod kvalitativnih testova ne može se koristiti ni za procjenu količine antitijela.

 

Ipak, veći broj trebao bi značiti i više antitijela, nije li tako? Načelno, da. Međutim, bez posebnih postupaka umjeravanja i korištenja standarda (uzoraka točko poznate koncentracije antitijela), nemoguće je utvrditi koji broj odgovara kojoj količini antitijela. Drugim riječima, veći broj znači veću količinu antitijela, no tri puta veći broj ne mora značiti tri puta veću količinu antitijela.

 

Da bi korištena metoda mogla biti validirana kao kvantitativna, odnosno da bi pomoću nje mogli utvrditi količinu/broj/koncentraciju antitijela, potrebno je izvršiti poseban set mjerenja s analitima točno poznate koncentracije, koje prvo treba prirediti i drugim metodama potvrditi njihovu koncentraciju.

Svrha takvih mjerenja je utvrditi koji broj kojeg instrument daje kao rezultat analize odgovara kojoj količini antitijela. Iz tako dobivenih podataka zatim je moguće konstruirati baždarnu krivulju – funkciju koja nam omogućava da odziv detektora (broj na papiru, tj. rezultat analize) povežemo s količinom antitijela. Takve testove za SARS-CoV-2 još uvijek (željno) iščekujemo, a nade za njihov razvoj svakako ima, budući da su za neke druge virusne bolesti dostupni kvantitativni testovi, kao npr. test za antitijela na virus hepatitisa B.

 

 

Sastavio: dr. sc. Alen Bjelopetrović