Što nam govori MTHFR i cijepljenje?
U zadnje vrijeme kola informacija kako je polimorfizam MTHFR prepreka cijepljenju. O čemu se točno radi, što je to MTHFR i je li to točno?
Ljudi su genetski vrlo slični, no već naše razlike u izgledu govore kako među nama postoje male razlike u genetskom materijalu. Te razlike se na nivou pojedinih gena koji nose zapis o proteinima mogu imati za posljedicu male razlike u strukturi tih proteina i logično, njihovoj funkciji. Ponekad je dovoljna razlika u jednoj bazi DNA da se desi takva razlika između dvije osobe. Takve razlike nazivamo polimorfizmi. One evolucijski nastaju kao prilagodbe određene skupine jedinki koje se potom nasljeđuju u pojedinim grupama ljudi. Svijet polimorfizama vrlo je kompleksan, a na nama zadatak da odgovorimo na vijest koja često kruži danas na internetu. To je polimorfizam gena metilen-tetrahidrofolat-reduktaze (MTHFR) i onemogućuju li ti polimorfizmi cijepljenje.
Što je to MTHFR?
MTHFR je jedan od brojnih enzima koji sudjeluju u jednom važnom životnom procesu. To je prijenos C1 jedinice odnosno jednog ugljikovog atoma. C1 jedinica, najčešće metilna skupina u ovom kontekstu, važna je u nizu biokemijskih reakcija. Pomoću nje kontroliramo ekspresiju (izražavanje) pojedinih gena, a to radimo prijenosom metilne skupine (metilacijom) na DNA ili histone, proteina oko kojih je namotana DNA u jezgri. Tako možemo često „utišati“ neki gen. Zahvaljujući tom procesu imamo tkiva i organe – stanica će odlučiti koje gene želi koristiti a koje ne što ima daje specijalizirane funkcije. Primjerice, mišićna stanica i stanica jetre ima isti genetski materijal ali kontrolom gena one koriste one koji su bitni za njihove zadaće. Metilacija može kontrolirati i funkciju nekih proteina a ne samo gena.
Metilacijom stvaramo i niz važnih molekula u tijelu. Tako stvaramo kreatin koji je potreban za dobivanje energije, te adrenalin koji je prijenosnik signala u živčanom sustavu (neurotransmiter). Prijenosom C1 jedinice sintetiziramo DNA. Metilacija služi i jednom drugom zanimljivom procesu, a to je uklanjanje viška spolnih hormona poput estrogena te već spomenutih neurotransmitera – dopamina, adrenalina i noradrenalina. Metilacija omogućuje i stvaranje kolina, molekule vrlo bitne za stvaranje staničnih membrana. Niz molekula služi kao prijenosnik C1 jedinice, a svakako najpoznatije su vitamini: vitamin B12 te folna kiselina. Tu počinju detalji današnje priče.
Brojni su enzimi koji omogućuju „preskakanje“ C1 jedinice između tih molekula. C1 jedinica „šeće se“ od aminokiselina metionina i serina na vitamin B12 i folnu kiselinu. Jedan od važnih biokemijskih zadataka je stvaranje 5-metil-tetrahidrofolne-kiseline. Ona se potom koristi za niz metilacijskih procesa koje smo već spomenuli. Naravno, ovo je pojednostavljenje i taj put ima niz finesa, ali bi bile komplicirane za ovaj format teksta. Jedan od enzima koji omogućuje nastanak 5-metil-tetrahidrofolne-kiseline je današnji junak – MTHFR enzim.
MTHFR je jedan od najpoznatijih primjera zloupotrebe genetike. Na internetu ćete naći kako ljudi koji nose mutaciju C677T „ne mogu iskoristiti folnu kiselinu“, „kako im je blokiran sustav metilacije“, „kako im je enzim blokiran“. To se tvrdi i za one koji su heterozigoti. To nije točno. Potpuni zastoj ne bi bio spojiv sa životom. Da, moguće je da postoji problem, manje aktivan proces kojeg MTHFR enzim provodi, pogotovo kod homozigota. No, to ovisi o nizu faktora, uključujući i prehranu, odnosno unos folne kiseline. Pa kako medicina zna da taj put ne „pati“, odnosno da je manje funkcionalan? Postoji jednostavan marker, homocistein. Ako unosimo premalo folne kiseline i uz to imamo problem polimorfizma, homocistein može biti povećan. Ipak, ne igrajte se sami dijagnostike gdje ne treba. To će interpretirati stručna osoba jer homocistein može biti povećan i kod manjka nekih drugih nutrijenata. Nadalje, povišen homocistein ne znači da je taj put blokiran. Samo znači da ne funkcionira optimalno, a na kraju to uvijek treba povezati (korelirati) s određenim kliničkim situacijama. Tada će se i odabrati, ako je potrebno, neki od potrebnih oblika suplementacije.
Internet tvrdi kako ljudi koji imaju neke od spomenutih polimorfizama ne mogu „detoksicirati cjepiva“. To jednostavno nije točno. Zna se prilično dobro kakve tvari organizam metabolizira (razgrađuje) procesom metilacije. Cjepiva nisu u toj kategoriji. Naći ćete možda podatak kako je to način na koji uklanjamo formaldehid u cjepivima. Podsjetite se priče o formaldehidu i činjenici kako formaldehid mi sami svake minute, svaki dan stvaramo u većim količinama no što ima u cjepivu.
Na internetu se spominju metilacijski procesi kao način „detoksiciranja teških metala“. Podsjetimo kako teških metala u cjepivima niti nema, osim živinog spoja tiomersala/timerosala koji se nekoć koristio kao konzervans. Sama metilacija teških metala je vrlo dvojben proces u kontekstu „detoksikacije“ i to toksikolozi dobro poznaju. Objavljena je jedna studija o mogućoj povezanosti povećane osjetljivosti na živu i polimorfizama dva gena, MTHFR i paraoksonaze 1, no studija je vezana uz nešto što nema veze s cjepivima već s ozbiljnim trovanjima kod akrodinije („pink disease“). Sve to nema značenja u kontekstu cjepiva.
Što se tiče istraživanja na ljudima, provedena je jedna studija koja je pratila nekoliko polimorfizama kod cijepljenja. Radi se o cjepivu protiv boginja koje se kod nas ne koristi (sjetimo se kako su upravo boginje uspješno nestale zahvaljujući cijepljenju u XX. stoljeću).
Autori su pratili manje opasne nuspojave poput kožnog crvenila i otečenih limfnih čvorova. Otkrili su dva gena čiji polimorfizmi mogu biti povezani s malo povećanim rizikom nuspojava, to su MTHFR i interferon regulatory factor-1. Studija je bila na malom broju ispitanika i sami autori pozivaju na dodatna istraživanja. Zaključak studije definitivno nije povezan s „detoksikacijom cjepiva“, a sudjelovanje imunološkog proteina govori kako se prije radi o pitanju nastanka imunološke reakcije na cjepivo, a ne detoksikaciji. Nadalje, u toj studiji nemamo podatke do koje mjere je u ispitanicima taj polimorfizam imao posljedice na funkcionalnom nivou poput razine homocisteina. Ponavljam kako se radi o cjepivu koje nije kod nas u primjeni i kako je imunološka reakcija na svaku bolest, ali i svako cjepivo unikatna.