Što nam govori MTHFR i cijepljenje?

U zadnje vrijeme kola informacija kako je polimorfizam MTHFR prepreka cijepljenju. O čemu se točno radi, što je to MTHFR i je li to točno?

Krenimo kao i uvijek sa zaključkom. Genetske razlike u MTHFR enzimu nisu prepreka cijepljenju.

Ljudi su genetski vrlo slični, no već naše razlike u izgledu govore kako među nama postoje male razlike u genetskom materijalu. Te razlike se na nivou pojedinih gena koji nose zapis o proteinima mogu imati za posljedicu male razlike u strukturi tih proteina i logično, njihovoj funkciji. Ponekad je dovoljna razlika u jednoj bazi DNA da se desi takva razlika između dvije osobe. Takve razlike nazivamo polimorfizmi. One evolucijski nastaju kao prilagodbe određene skupine jedinki koje se potom nasljeđuju u pojedinim grupama ljudi. Svijet polimorfizama vrlo je kompleksan, a na nama zadatak da odgovorimo na vijest koja često kruži danas na internetu. To je polimorfizam gena metilen-tetrahidrofolat-reduktaze (MTHFR) i onemogućuju li ti polimorfizmi cijepljenje.

Što je to MTHFR? 

MTHFR je jedan od brojnih enzima koji sudjeluju u jednom važnom životnom procesu. To je prijenos C1 jedinice odnosno jednog ugljikovog atoma. C1 jedinica, najčešće metilna skupina u ovom kontekstu, važna je u nizu biokemijskih reakcija. Pomoću nje kontroliramo ekspresiju (izražavanje) pojedinih gena, a to radimo prijenosom metilne skupine (metilacijom) na DNA ili histone, proteina oko kojih je namotana DNA u jezgri. Tako možemo često „utišati“ neki gen. Zahvaljujući tom procesu imamo tkiva i organe – stanica će odlučiti koje gene želi koristiti a koje ne što ima daje specijalizirane funkcije. Primjerice, mišićna stanica i stanica jetre ima isti genetski materijal ali kontrolom gena one koriste one koji su bitni za njihove zadaće. Metilacija može kontrolirati i funkciju nekih proteina a ne samo gena.

Metilacijom stvaramo i niz važnih molekula u tijelu. Tako stvaramo kreatin koji je potreban za dobivanje energije, te adrenalin koji je prijenosnik signala u živčanom sustavu (neurotransmiter). Prijenosom C1 jedinice sintetiziramo DNA. Metilacija služi i jednom drugom zanimljivom procesu, a to je uklanjanje viška spolnih hormona poput estrogena te već spomenutih neurotransmitera – dopamina, adrenalina i noradrenalina. Metilacija omogućuje i stvaranje kolina, molekule vrlo bitne za stvaranje staničnih membrana. Niz molekula služi kao prijenosnik C1 jedinice, a svakako najpoznatije su vitamini: vitamin B12 te folna kiselina. Tu počinju detalji današnje priče.

Brojni su enzimi koji omogućuju „preskakanje“ C1 jedinice između tih molekula. C1 jedinica „šeće se“ od aminokiselina metionina i serina na vitamin B12 i folnu kiselinu. Jedan od važnih biokemijskih zadataka je stvaranje 5-metil-tetrahidrofolne-kiseline. Ona se potom koristi za niz metilacijskih procesa koje smo već spomenuli. Naravno, ovo je pojednostavljenje i taj put ima niz finesa, ali bi bile komplicirane za ovaj format teksta. Jedan od enzima koji omogućuje nastanak 5-metil-tetrahidrofolne-kiseline je današnji junak – MTHFR enzim.

MTHFR enzim je polimorfan. To znači da između ljudi postoje naslijeđene mutacije, razlike u DNA. Te razlike ostavljaju diskretne posljedice. Neke mutacije, polimorfizmi, imaju za posljedicu drugačije ponašanje enzima. Primjerice, on može biti manje stabilan i manje aktivan. Ne znamo točan evolucijski razlog (očito je to bilo potrebno). Najpoznatije su mutacije koje su znanstvenici nazvali C677T, A1298C i G1793A. Kako mi imamo po dvije kopije gena, ljudi mogu imati jedan gen koji ima iste varijante (homozigoti) ili dvije različite varijante (heterozigoti). Homozigot C677T na oba gena na poziciji 677 ima bazu T (timidin), a heterozigot ima na jednom genu bazu C (citidin) a na drugoj T.
 

MTHFR je jedan od najpoznatijih primjera zloupotrebe genetike. Na internetu ćete naći kako ljudi koji nose mutaciju C677T „ne mogu iskoristiti folnu kiselinu“, „kako im je blokiran sustav metilacije“, „kako im je enzim blokiran“. To se tvrdi i za one koji su heterozigoti. To nije točno. Potpuni zastoj ne bi bio spojiv sa životom. Da, moguće je da postoji problem, manje aktivan proces kojeg MTHFR enzim provodi, pogotovo kod homozigota. No, to ovisi o nizu faktora, uključujući i prehranu, odnosno unos folne kiseline. Pa kako medicina zna da taj put ne „pati“, odnosno da je manje funkcionalan? Postoji jednostavan marker, homocistein. Ako unosimo premalo folne kiseline i uz to imamo problem polimorfizma, homocistein može biti povećan. Ipak, ne igrajte se sami dijagnostike gdje ne treba. To će interpretirati stručna osoba jer homocistein može biti povećan i kod manjka nekih drugih nutrijenata. Nadalje, povišen homocistein ne znači da je taj put blokiran. Samo znači da ne funkcionira optimalno, a na kraju to uvijek treba povezati (korelirati) s određenim kliničkim situacijama. Tada će se i odabrati, ako je potrebno, neki od potrebnih oblika suplementacije.

Internet tvrdi kako ljudi koji imaju neke od spomenutih polimorfizama ne mogu „detoksicirati cjepiva“. To jednostavno nije točno. Zna se prilično dobro kakve tvari organizam metabolizira (razgrađuje) procesom metilacije. Cjepiva nisu u toj kategoriji. Naći ćete možda podatak kako je to način na koji uklanjamo formaldehid u cjepivima. Podsjetite se priče o formaldehidu i činjenici kako formaldehid mi sami svake minute, svaki dan stvaramo u većim količinama no što ima u cjepivu. 

Na internetu se spominju metilacijski procesi kao način „detoksiciranja teških metala“. Podsjetimo kako teških metala u cjepivima niti nema, osim živinog spoja tiomersala/timerosala koji se nekoć koristio kao konzervans. Sama metilacija teških metala je vrlo dvojben proces u kontekstu „detoksikacije“ i to toksikolozi dobro poznaju. Objavljena je jedna studija o mogućoj povezanosti povećane osjetljivosti na živu i polimorfizama dva gena, MTHFR i paraoksonaze 1, no studija je vezana uz nešto što nema veze s cjepivima već s ozbiljnim trovanjima kod akrodinije („pink disease“). Sve to nema značenja u kontekstu cjepiva.

Što se tiče istraživanja na ljudima, provedena je jedna studija koja je pratila nekoliko polimorfizama kod cijepljenja. Radi se o cjepivu protiv boginja koje se kod nas ne koristi (sjetimo se kako su upravo boginje uspješno nestale zahvaljujući cijepljenju u XX. stoljeću). 

Autori su pratili manje opasne nuspojave poput kožnog crvenila i otečenih limfnih čvorova. Otkrili su dva gena čiji polimorfizmi mogu biti povezani s malo povećanim rizikom nuspojava, to su MTHFR i interferon regulatory factor-1. Studija je bila na malom broju ispitanika i sami autori pozivaju na dodatna istraživanja. Zaključak studije definitivno nije povezan s „detoksikacijom cjepiva“, a sudjelovanje imunološkog proteina govori kako se prije radi o pitanju nastanka imunološke reakcije na cjepivo, a ne detoksikaciji. Nadalje, u toj studiji nemamo podatke do koje mjere je u ispitanicima taj polimorfizam imao posljedice na funkcionalnom nivou poput razine homocisteina. Ponavljam kako se radi o cjepivu koje nije kod nas u primjeni i kako je imunološka reakcija na svaku bolest, ali i svako cjepivo unikatna.

Ideja kako se bilo tko, tko nosi neki od opisanih polimorfizama MHFR gena, ne bi smio cijepiti – jednostavno je pogrešna.
 
Na slici je špinat koji je bogat folnom kiselinom. Dobar tek.
5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/