“To je ono u što stavljaju mrtvace”

25. veljače 2019.7. travnja 2019. dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm. formaldehid, formaldehid u cjepivima, formaldehid u cjepivu, formalin, sastav cjepiva

Kao i do sada, krenut ćemo sa zaključkom. Količina formaldehida u cjepivu tek je maleni, maleni dio onog kojeg stvaramo sami i unosimo hranom ili ga dobivamo iz zdrave crijevne flore. U strahovima od cjepiva formaldehid se uvijek nalazi na istaknutom mjestu. Opravdano? Ne.

Formaldehid, formalin… zvuči samo po sebi grozno? „To je ono u što stavljaju mrtvace“, kaže svemoćni internet. Naravno da u njega ne stavljamo pokojnike, već služi u dijagnostičkoj medicini za obradu i analizu uzoraka tkiva i organa. Naravno da je u velikoj, velikoj količini opasan. Formaldehid je vrlo reaktivna molekula, što znači da lako reagira s našim životno važnim molekulama. Na primjer, vezat će se za proteine i DNK i u velikoj količini spriječit će im funkciju. No, u malim dozama formaldehid je dio naše biologije.

Odakle formaldehid u našem tijelu? Dijelom ga dobivamo hranom, uključujući i one domaće i organski uzgojene. U čaši mlijeka može ga se naći u količinama do 0,2 mg. U 100 grama svinjetine 0,5-1mg. Riba ga sadrži više, u 100 grama smrznutog oslića može ga se naći preko 20mg, duplo manje u svježem bakalaru. Kako je s voćem i povrćem? Nešto bolje, oko 0,6 mg u 100g jabuka, oko 1,5mg u istoj masi banane, 2,7mg u 100g krumpira i oko 3,5mg u 100g karfiola.

U cjepivu ga je manje od 0,1mg po dozi.

U redu, reći će netko, a zašto uopće koristimo formaldehid (formalin) u cjepivima? On nije konzervans već sredstvo koje toksin (otrov) tetanusa i difterije pretvara u anatoksin – protein koji više nije toksičan odnosno opasan, ali potiče stvaranje obrambenih protutijela. Zato se koristi u cjepivima kako bi organizam stvorio imunitet protiv njih. Nakon procesa obrade formaldehid se uklanja i Europska farmakopeja je vrlo striktna – ne smije ga zaostati više od 0,2mg/mL. Za prosječni volumen cjepiva od 0,5mL to je manje od 0,1mg po dozi. Da, hranom ga dobivamo svaki dan puno više, ali netko će pomisliti – to je unos kroz probavni sustav. U probavnom sustavu na neki način će se neutralizirati i neće ući u krvotok. To je djelomično točno. Kao reaktivna molekula znatan dio će reagirati već u probavnom sustavu. Cjepivo je injekcija i unosi se direktno. Ima li straha zbog toga?

Da bismo razumjeli zašto to nije problem pogledat ćemo najveći izvor formaldehida. To nije riba, nije karfiol. To smo mi. U našoj krvi ima ga otprilike 2,5mg/litri krvi. U dijelu naših stanica i više, 12 mg/litri. Odakle ga, zaboga, stvaramo? Ne od tekućine za mrtvace. Formaldehid nastaje u procesu reakcija koje koriste jedan ugljikov atom i u kojem sudjeluje folna kiselina. Dio formaldehida nastaje potpuno normalno iz prirodnog spoja, aminokiseline serina koji je u dio proteinske hrane. Formaldehid iz serina koristimo za sintezu DNK. Normalni je dio biokemijskih puteva. Jedan dio formaldehida nastaje iz metil-folne kiseline koja je poznata i kao suplement. Dio formaldehida nastaje iz metanola. Metanol je otrovni alkohol koji se može naći u lošim žestokim pićima, a u malim količinama nastaje u crijevnoj flori. U organizmu od metanola iz crijevne flore nastaje formaldehid.

Koliko ga stvorimo svim tim reakcijama? Oko 1 gram po kilogramu na dan. Ne, nije zabuna. Dijete teško 15 kg stvara 15 grama formaldehida u biokemijskim reakcijama u jednom danu. U jednoj minuti stvorimo ga najmanje 0,6mg po kilogramu tjelesne težine.

Cjepiva sadrže manje od 0,1mg odnosno 0,0001g po dozi. Ako se nosimo s gramskim količinama u danu i miligramskim u minuti, možemo se nositi s i mikrogramskim količinama jedne injekcije.

A ako sami toliko stvaramo formaldehida, kako to da ne – umremo? Jer je formaldehid ukalkuliran u našu biologiju odavno. U svim tkivima postoji enzim alkohol dehidrogenaza tip 5. Taj je enzim zadužen za detoksikaciju (metabolizam) formaldehida. To radi brzo i efikasno. Prosječno vrijeme života formaldehida, vlastitog ili iz cjepiva, nije duže od par minuta. Naši enzimi ga unište pretvarajući ga u mravlju kiselinu. Ona se veže za folnu kiselinu i dalje koristi u biokemijskim procesima poput već spomenute biosinteze DNK i RNK.

Za vas koji više čitate na internetu, ponekad se zabrinu oko sposobnosti uklanjanja formaldehida putem vitamina folne kiseline, strahujući da individualne raznolikosti enzima na putu koji nosi folnu kiselinu mogu utjecati na toksičnost formaldehida u cjepivu. Podsjećam, alkohol dehidrogenaza 5 detoksicira formaldehid, a folna kiselina ga samo odnosi. Enzimi koji to obavljaju neće ograničiti taj proces čak i ako su prirodno „manje funkcionalni“. Za vas koji čitate još više, ispitivanje polimorfizama (individualnih razlika) gena na putu metabolizma folne kiseline (poput gena MTHFR) nije uopće bitno na putu formaldehida o kojem mi pričamo jer se niti ne nalaze na tom putu. Ako niste od onih koji čitaju takve detalje, odmah zaboravite prethodnu rečenicu. Samo o tome mogao bih napisati stranice.

Formaldehid je kao i mnoge druge molekule. U velikim količinama je otrovan. U maloj količini s njim se dobro nosimo. Stvaramo ga i koristimo u našem metabolizmu. U cjepivima ih bude daleko manje no u hrani, uključivši povrće i voće. Bude ga manje no što ga imamo u našoj krvi. Bude ga enormno manje no se stvara u našem tijelu svaki dan.

I zadnje pitanje koje mi znaju postavljati – ali mi stvaramo biološki formaldehid, a u cjepivima je sintetski. Razlike nema u strukturi, funkciji i metabolizmu. Postoje razlike u statističkom broju izotopa ugljika C12 i C13, ali ako imate znanje da razumijete te razlike onda vam cijeli prethodni tekst do sada nije niti bio potreban – jer znate i puno više. One nisu bitne u biologiji.

Nikada mi nije bilo jasno kako je nastala priča o strahu o formaldehidu u cjepivima.

 5/5

Broj pregleda: 13.093

Podijelite dalje