“To je ono u što stavljaju mrtvace”

Kao i do sada, krenut ćemo sa zaključkom. Količina formaldehida u cjepivu tek je maleni, maleni dio onog kojeg stvaramo sami i unosimo hranom ili ga dobivamo iz zdrave crijevne flore. U strahovima od cjepiva formaldehid se uvijek nalazi na istaknutom mjestu. Opravdano? Ne.

Formaldehid, formalin… zvuči samo po sebi grozno? „To je ono u što stavljaju mrtvace“, kaže svemoćni internet. Naravno da u njega ne stavljamo pokojnike, već služi u dijagnostičkoj medicini za obradu i analizu uzoraka tkiva i organa. Naravno da je u velikoj, velikoj količini opasan. Formaldehid je vrlo reaktivna molekula, što znači da lako reagira s našim životno važnim molekulama. Na primjer, vezat će se za proteine i DNK i u velikoj količini spriječit će im funkciju. No, u malim dozama formaldehid je dio naše biologije.
Odakle formaldehid u našem tijelu? Dijelom ga dobivamo hranom, uključujući i one domaće i organski uzgojene. U čaši mlijeka može ga se naći u količinama do 0,2 mg. U 100 grama svinjetine 0,5-1mg. Riba ga sadrži više, u 100 grama smrznutog oslića može ga se naći preko 20mg, duplo manje u svježem bakalaru. Kako je s voćem i povrćem? Nešto bolje, oko 0,6 mg u 100g jabuka, oko 1,5mg u istoj masi banane, 2,7mg u 100g krumpira i oko 3,5mg u 100g karfiola.

U cjepivu ga je manje od 0,1mg po dozi.

U redu, reći će netko, a zašto uopće koristimo formaldehid (formalin) u cjepivima? On nije konzervans već sredstvo koje toksin (otrov) tetanusa i difterije pretvara u anatoksin – protein koji više nije toksičan odnosno opasan, ali potiče stvaranje obrambenih protutijela. Zato se koristi u cjepivima kako bi organizam stvorio imunitet protiv njih. Nakon procesa obrade formaldehid se uklanja i Europska farmakopeja je vrlo striktna – ne smije ga zaostati više od 0,2mg/mL. Za prosječni volumen cjepiva od 0,5mL to je manje od 0,1mg po dozi. Da, hranom ga dobivamo svaki dan puno više, ali netko će pomisliti – to je unos kroz probavni sustav. U probavnom sustavu na neki način će se neutralizirati i neće ući u krvotok. To je djelomično točno. Kao reaktivna molekula znatan dio će reagirati već u probavnom sustavu. Cjepivo je injekcija i unosi se direktno. Ima li straha zbog toga?

Da bismo razumjeli zašto to nije problem pogledat ćemo najveći izvor formaldehida. To nije riba, nije karfiol. To smo mi. U našoj krvi ima ga otprilike 2,5mg/litri krvi. U dijelu naših stanica i više, 12 mg/litri. Odakle ga, zaboga, stvaramo? Ne od tekućine za mrtvace. Formaldehid nastaje u procesu reakcija koje koriste jedan ugljikov atom i u kojem sudjeluje folna kiselina. Dio formaldehida nastaje potpuno normalno iz prirodnog spoja, aminokiseline serina koji je u dio proteinske hrane. Formaldehid iz serina koristimo za sintezu DNK. Normalni je dio biokemijskih puteva. Jedan dio formaldehida nastaje iz metil-folne kiseline koja je poznata i kao suplement. Dio formaldehida nastaje iz metanola. Metanol je otrovni alkohol koji se može naći u lošim žestokim pićima, a u malim količinama nastaje u crijevnoj flori. U organizmu od metanola iz crijevne flore nastaje formaldehid.

Koliko ga stvorimo svim tim reakcijama? Oko 1 gram po kilogramu na dan. Ne, nije zabuna. Dijete teško 15 kg stvara 15 grama formaldehida u biokemijskim reakcijama u jednom danu. U jednoj minuti stvorimo ga najmanje 0,6mg po kilogramu tjelesne težine.
Cjepiva sadrže manje od 0,1mg odnosno 0,0001g po dozi. Ako se nosimo s gramskim količinama u danu i miligramskim u minuti, možemo se nositi s i mikrogramskim količinama jedne injekcije.

A ako sami toliko stvaramo formaldehida, kako to da ne – umremo? Jer je formaldehid ukalkuliran u našu biologiju odavno. U svim tkivima postoji enzim alkohol dehidrogenaza tip 5. Taj je enzim zadužen za detoksikaciju (metabolizam) formaldehida. To radi brzo i efikasno. Prosječno vrijeme života formaldehida, vlastitog ili iz cjepiva, nije duže od par minuta. Naši enzimi ga unište pretvarajući ga u mravlju kiselinu. Ona se veže za folnu kiselinu i dalje koristi u biokemijskim procesima poput već spomenute biosinteze DNK i RNK.

Za vas koji više čitate na internetu, ponekad se zabrinu oko sposobnosti uklanjanja formaldehida putem vitamina folne kiseline, strahujući da individualne raznolikosti enzima na putu koji nosi folnu kiselinu mogu utjecati na toksičnost formaldehida u cjepivu. Podsjećam, alkohol dehidrogenaza 5 detoksicira formaldehid, a folna kiselina ga samo odnosi. Enzimi koji to obavljaju neće ograničiti taj proces čak i ako su prirodno „manje funkcionalni“. Za vas koji čitate još više, ispitivanje polimorfizama (individualnih razlika) gena na putu metabolizma folne kiseline (poput gena MTHFR) nije uopće bitno na putu formaldehida o kojem mi pričamo jer se niti ne nalaze na tom putu. Ako niste od onih koji čitaju takve detalje, odmah zaboravite prethodnu rečenicu. Samo o tome mogao bih napisati stranice.

Formaldehid je kao i mnoge druge molekule. U velikim količinama je otrovan. U maloj količini s njim se dobro nosimo. Stvaramo ga i koristimo u našem metabolizmu. U cjepivima ih bude daleko manje no u hrani, uključivši povrće i voće. Bude ga manje no što ga imamo u našoj krvi. Bude ga enormno manje no se stvara u našem tijelu svaki dan.

I zadnje pitanje koje mi znaju postavljati – ali mi stvaramo biološki formaldehid, a u cjepivima je sintetski. Razlike nema u strukturi, funkciji i metabolizmu. Postoje razlike u statističkom broju izotopa ugljika C12 i C13, ali ako imate znanje da razumijete te razlike onda vam cijeli prethodni tekst do sada nije niti bio potreban – jer znate i puno više. One nisu bitne u biologiji.
 
Nikada mi nije bilo jasno kako je nastala priča o strahu o formaldehidu u cjepivima.
5/5
Podijelite dalje

dr.sc. Stribor Marković mag.pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/