Tvornice dezinformacija
Da samo doza čini otrov, puno smo puta ponovili kao činjenicu. Da se s pojmovima i tvarima može neugodno manipulirati, to učimo svaki dan. Netko će iskoristiti tu priliku za potonuće u strahove i osjećaj ugroženosti, ali mnogi će dobiti priliku za učenje. Današnja tema je lagano štivo, za razliku od biokemijski zamršenih tema MTHFR enzima ili formaldehida. To je tema vrlo bezazlenih spojeva u cjepivima koji se predstavljaju kao noćna mora ili izrazito opasne tvari. Neke moje kolege to ljuti. Mene ne. Smatram da je to prilika da ljudi shvate i procijene je li netko doista pozvan da govori o sigurnosti sastojaka cjepiva. Naučit ćemo to na četiri primjera s jedne internet stranice .
Krenimo od prvog primjera.
Manitol.
Manitol je prirodni spoj poliol kojeg je iz crnog jasena izolirao naš veliki stručnjak iz kemije ljekovitog bilja, Julije Domac. Sirup iz crnog jasena, bogat manitolom, stoljećima se koristio kao blagi laksativ te kod kašlja. Dan danas se nalazi u nekim sirupima, čak i u slasticama. U cjepivima se manitol u miligramskim količinama nalazi kao stabilizator. Manitol se koristi i intravenski (infuzijom) kao 20% otopina koja koja potiče mokrenje te spašava živote kod opasnih stanja kao što je edem (oticanje) mozga koji može biti smrtonosan. Za to se koristi u vrlo velikim dozama – 50-100 grama dnevno. Kome je ikada palo na pamet da jedna prirodna tvar koju smo evolucijski susretali u prehrani i okolišu bude opasna u miligramskim količinama u cjepivu? Kome je palo na pamet da uspoređuje moguće nuspojave doze od 50 ili 100 grama s miligramskim dozama?
Fenilalanin.
Fenilalanin je esencijalna aminokiselina, drugim riječima, ona koju sami ne možemo stvoriti u organizmu nego je moramo unositi hranom. Osim što služi u stvaranju proteina, iz fenilalanina nastaje aminokiselina tirozin a iz nje neurotransmiteri, „glasnici neurona“, dopamin, adrenalin i noradrenalin. Fenilalanin nalazimo primjerice u cjepivu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MMR) jer je zaostatak hranjive podloge stanica za uzgoj cjepnih sojeva virusa. U cjepivima ga ima u vrlo malim količinama (miligram ili manje). U krvi normalno imamo 1-2mg fenilalanina u decilitru krvi. S unosom fenilalanina moramo paziti jedino kod rijetkih genetskih bolesti koje uvijek budu dijagnosticirane u bolnici i do cijepljenja biste već znali da ih imate. Činjenica da na hrani zaslađenoj aspartamom stoji podatak „izvor fenilalanina“ iz nekog nepoznatog razloga neki uspoređuju metabolizam aspartama kao da se on nalazi u cjepivima. Kome je to ikada palo na pamet? Kome je ikada palo na pamet reći kako se „pogotovo fenilalanin sporo izlučuje iz organizma“?
Sorbitol.
Sorbitol pripada u istu klasu prirodnih poliola koji se nalaze, primjerice, u plodovime biljke jarebika (Sorbus aucuparia). Plodove jarebike naši su preci koristili u prehrani, a sorbitol se koristi desetljećima i u sirupima za dijabetičare. U nekim virusnim cjepivima sorbitola bude 8-16mg po dozi. Kod ORALNOG korištenja sorbitola u djece treba paziti zbog mogućeg laksativnog učinka koji se može javiti u dozi od 5 grama odnosno 5000 miligrama na dijete od 10kg težine. Ponavljam, radi se o oralnom korištenju, a ne jednokratnoj dozi od desetak miligrama. Kome je palo na pamet da je sorbitol opasna tvar, pogotovo u dozi od desetak miligrama?
Fosfati.
