Vitamin C u liječenju tetanusa
U jednoj od rasprava u grupi postavljena je ideja kako intravenski vitamin C liječi tetanus.
Sažeci znanstvenih radova danas su dostupni svima. To doista može svatko naći. Ono što je uvijek teži zadatak to je njihova interpretacija.
Postoji jedna studija objavljena 1984. Objavili su je liječnici iz Bangladeša. Ovo je i mala škola što sve treba pogledati u donošenju zaključka.
Uvijek treba cjelokupni rad pročitati. Prvo, autori jasno navode kako su davali vitamin C intravenski uz klasičnu terapiju (citat: The effect of daily intravenous administration of 1000 mg ascorbic acid (AA) in tetanus patients aged 1-30 years was studied. In the age group of 1-12 years, 31 patients were treated with AA as additional to antitetanus serum, sedatives and antibiotics.)
Vitamin C kao adjuvant
Prvo što zaključujemo, intravenski vitamin C nije korišten sam, već u kombinaciji. Da bi nešto zadovoljilo kriterij samostalnog liječenja, potpuno je jasno da bi se trebalo koristiti bez druge terapije. Liječnici navode kako smatraju da je intravenski vitamin C korišten kao adjuvantna terapija koristan jer znatno smanjuje smrtnost.
Potom treba pogledati kakav im je ishod liječenja s klasičnim načinom liječenja. Čak 74% pacijenata starih 1-12 godina preminulo, dok je u grupi pacijenata starih 13-30 godina preminulo 68%.
To je vrlo velik broj, u prosjeku je u zapadnim zemljama ispod 20% već dugi niz godina. Potrebno je pretpostaviti razlog tako velike smrtnosti. Autori nisu dovoljno jasno naveli tipove lijekove, pretpostavljamo iz kratkog navedenog opisa da su koristili benzodiazepine i tzv. miorelaksanse, tvari koji opuštaju mišiće, tipično simptoma posljedice trovanja toksinom tetanusa.
Antitetanusni serum
Takvi protokoli se koriste posvuda pa i kod nas. No, postoji veliki propust. Samo se kratko opisuje korištenje “antitetanusnog seruma”. U razvijenim zemljama normalno se koriste pročišćena frakcija krvi koja sadrži protutijela protiv toksina tetanusa iz dobrovoljnih davatelja krvi (ljudi).
Oni ta protutijela imaju zbog procijepljenosti populacije protiv tetanusa. O ovom važnom podatku jednom ćemo posebno pisati. No, postoji i serum dobiven iz konjske krvi, nakon imunizacije konja cjepivom.
Zbog činjenice da su konji druga vrsta, ovakva terapija je rizičnija zbog reakcije na ljudima strane tvari. Nadalje, postoji i individualna doza protutijela koja se koristi, a mi nemamo informaciju da li je svakom pacijentu dana prilagođena doza.
Sve to mogu biti razlozi visoke smrtnosti, daleko više od one u našim bolnicama.
Premda je ideja korištenja svakako zanimljiva, glavno je pitanje zašto autori nisu nastavili s tom praksom kako bismo vidjeli te rezultate, te ostaje pitanje zašto nisu detaljnije opisali metode njihovog liječenja.
I za kraj, najbitnije. Premda je ovo već povijesna godina, ovo je vrlo velik broj pacijenata za jednu bolnicu. To je daleko veći broj od naših brojeva. Razlog je tužan za ono vrijeme.
Radi se i o danas siromašnoj zemlji gdje postoji problem procijepljenosti populacije. Nakon velikog napora, povećanje procijepljenosti je dovelo i do pada smrtnih slučajeva iznad prve godine života.
1990. godine u Bangladešu je umrlo 4464 pacijenta od tetanusa, dok ih je 2015. umrlo 701. 1990. od tetanusa u novorođenčadi umrle su čak 29102 bebe, dok su u 2015. godini umrle 1047 bebe.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procijepljenosti protiv tetanusa je 1985. godine bila samo 2%, 1990 godine 69% a 2015. godine 94%. Upravo je imunizacija majki najbitniji faktor da se smanji pobolijevanje i smrtnost novorođenčadi od tetanusa.
Naći podatke je lako. Uvijek ih treba pročitati i interpretirati.
5/5