Vitamin C u liječenju tetanusa

U jednoj od rasprava u grupi postavljena je ideja kako intravenski vitamin C liječi tetanus.

Sažeci znanstvenih radova danas su dostupni svima. To doista može svatko naći. Ono što je uvijek teži zadatak to je njihova interpretacija.

Postoji jedna studija objavljena 1984. Objavili su je liječnici iz Bangladeša. Ovo je i mala škola što sve treba pogledati u donošenju zaključka.
Uvijek treba cjelokupni rad pročitati. Prvo, autori jasno navode kako su davali vitamin C intravenski uz klasičnu terapiju (citat: The effect of daily intravenous administration of 1000 mg ascorbic acid (AA) in tetanus patients aged 1-30 years was studied. In the age group of 1-12 years, 31 patients were treated with AA as additional to antitetanus serum, sedatives and antibiotics.)

 

Vitamin C kao adjuvant
Prvo što zaključujemo, intravenski vitamin C nije korišten sam, već u kombinaciji. Da bi nešto zadovoljilo kriterij samostalnog liječenja, potpuno je jasno da bi se trebalo koristiti bez druge terapije. Liječnici navode kako smatraju da je intravenski vitamin C korišten kao adjuvantna terapija koristan jer znatno smanjuje smrtnost.
Potom treba pogledati kakav im je ishod liječenja s klasičnim načinom liječenja. Čak 74% pacijenata starih 1-12 godina preminulo, dok je u grupi pacijenata starih 13-30 godina preminulo 68%. 
To je vrlo velik broj, u prosjeku je u zapadnim zemljama ispod 20% već dugi niz godina. Potrebno je pretpostaviti razlog tako velike smrtnosti. Autori nisu dovoljno jasno naveli tipove lijekove, pretpostavljamo iz kratkog navedenog opisa da su koristili benzodiazepine i tzv. miorelaksanse, tvari koji opuštaju mišiće, tipično simptoma posljedice trovanja toksinom tetanusa. 
 
Antitetanusni serum
 
Takvi protokoli se koriste posvuda pa i kod nas. No, postoji veliki propust. Samo se kratko opisuje korištenje “antitetanusnog seruma”. U razvijenim zemljama normalno se koriste pročišćena frakcija krvi koja sadrži protutijela protiv toksina tetanusa iz dobrovoljnih davatelja krvi (ljudi). 
Oni ta protutijela imaju zbog procijepljenosti populacije protiv tetanusa. O ovom važnom podatku jednom ćemo posebno pisati. No, postoji i serum dobiven iz konjske krvi, nakon imunizacije konja cjepivom. 
Zbog činjenice da su konji druga vrsta, ovakva terapija je rizičnija zbog reakcije na ljudima strane tvari. Nadalje, postoji i individualna doza protutijela koja se koristi, a mi nemamo informaciju da li je svakom pacijentu dana prilagođena doza.
 
Sve to mogu biti razlozi visoke smrtnosti, daleko više od one u našim bolnicama.
Premda je ideja korištenja svakako zanimljiva, glavno je pitanje zašto autori nisu nastavili s tom praksom kako bismo vidjeli te rezultate, te ostaje pitanje zašto nisu detaljnije opisali metode njihovog liječenja.
 
I za kraj, najbitnije. Premda je ovo već povijesna godina, ovo je vrlo velik broj pacijenata za jednu bolnicu. To je daleko veći broj od naših brojeva. Razlog je tužan za ono vrijeme. 
Radi se i o danas siromašnoj zemlji gdje postoji problem procijepljenosti populacije. Nakon velikog napora, povećanje procijepljenosti je dovelo i do pada smrtnih slučajeva iznad prve godine života.
 
1990. godine u Bangladešu je umrlo 4464 pacijenta od tetanusa, dok ih je 2015. umrlo 701. 1990. od tetanusa u novorođenčadi umrle su čak 29102 bebe, dok su u 2015. godini umrle 1047 bebe.
 
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procijepljenosti protiv tetanusa je 1985. godine bila samo 2%, 1990 godine 69% a 2015. godine 94%. Upravo je imunizacija majki najbitniji faktor da se smanji pobolijevanje i smrtnost novorođenčadi od tetanusa.
 
Naći podatke je lako. Uvijek ih treba pročitati i interpretirati.
5/5
Podijelite dalje

dr.sc. Stribor Marković mag.pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/