Zašto je sapun bolji od varikine u borbi protiv koronavirusa

Korištenje varikine je “kao da maljem ubijate muhu”, objašnjava stručnjak.

Već skoro 5000 godina ljudi mućkaju razna sredstva za čišćenje, ali jednostavna kombinacija sapuna i vode je svejedno među najjačim oružjima protiv zaraznih bolesti, čak i protiv novog koronavirusa. Unatoč tomu, kad započne epidemija poput COVID-19 i nastane panika, ljudi pohrle kupovati razna kemijska sredstva za čišćenje, mnoga od njih nepotrebna ili neučinkovita protiv virusa.

 

Pjenasta sredstva za dezinfekciju ruku nestaju s polica trgovina iako često nemaju udio alkohola – najmanje 60 posto – dostatan da bi ubila viruse.  Snimke iz zemalja koje je najteže pogodio novi koronavirus prikazuju ekipe u zaštitnim odijelima kako raspršuju otopinu izbjeljivača po pločniku i unutar poslovnih zgrada. Stručnjaci, međutim, sumnjaju da je to neophodno za neutralizaciju širenju koronavirusa.

 

Korištenje varikine je “kao da maljem udarate muhu”, kaže Jane Greatorex, virologinja sa Sveučilišta Cambridge.  Varikina također nagriza metal i može dovesti do problema s disanjem ako je previše udišete tijekom dužeg razdoblja.

 

“Ako izbjeljivač nanesete na površinu s puno prljavštine, ta prljavština potroši izbjeljivač”, kaže Lisa Casanova, znanstvenica za zdravstvo okoliša na Sveučilištu Georgia. Umjesto varikine, ona i drugi stručnjaci preporučuju korištenje blažih sapuna, poput deterdženta za pranje posuđa, za jednostavno čišćenje površina u zatvorenom i na otvorenom.

 

Za potpuno razumijevanje zašto se zdravstveni dužnosnici vraćaju sapunu dobro je znati ponešto o preživljavanju koronavirusa izvan ljudskog tijela i nalazima prvih istraživanja o zadržavanju virusa na uobičajenim površinama.

Tvrde površine stvorene su za koronavirus

Primarni način zaraze koronavirusom jest prijenos s osobe na osobu. U bliskom dodiru — riječ je o zagrljaju, rukovanju, boravku u gužvi na javnom mjestu — zaraženi pojedinac lako raspršuje kapljice nastale u sluznici svog dišnog puta, obično kihanjem ili kašljanjem.

Respiratorne kapljice su teške, pa obično padnu na tlo. Ovisno o mjestu na koje padnu, mogu ostati na površini dok ih ne dodirne ruka koja će virus prenijeti do nosa ili usta, što dovodi do zaraze.

“Ustanovilo se da se SARS-CoV-2 zadržava 24 sata na kartonu, dva dana na nehrđajućem čeliku i tri dana na tvrdoj plastici zvanoj polipropilen.”

Svi virusi su komadići genetičkog koda umotanog u mješavinu lipida i proteina, a u njoj može biti i ovojnica na bazi masti poznata kao virusna ovojnica. Viruse s ovojnicom lakše je uništiti nego druge viruse. Na primjer, norovirus, koji izaziva crijevnu virozu, može preživjeti mjesecima na površini predmeta. Virusi s ovojnicom obično opstaju izvan tijela do nekoliko dana i smatra se da ih je najlakše ubiti, jer počnu propadati čim narušimo njihovu krhku vanjsku površinu.

Pa ipak, svaki je virus s ovojnicom drukčiji, a znanstvenici širom svijeta intenzivno istražuju SARS-CoV-2, što je službeno ime novog koronavirusa, kako bi razumjeli kako funkcionira. Studija objavljena u utorak u časopisu New England Journal of Medicine usredotočila se na duljinu prisutnosti virusa na različitim materijalima. Dylan Morris, evolucijski biolog na Sveučilištu Princeton i jedan od autora studije, kaže da je misija bila ustanoviti koje bi površine u medicinskim okruženjima mogle biti potencijalni izvori zaraze za pacijente.

Ustanovili su da SARS-CoV-2 preživljava 24 sata na kartonu, dva dana na nehrđajućem čeliku i tri dana tvrdoj plastici zvanoj polipropilen. Na bakru se virus mogao otkriti samo četiri sata, jer bakar prirodno razgrađuje bakterije i viruse. Studija je također otkrila da novi koronavirus i njegov rođak SARS, koji je uzrokovao velike epidemije 2002. i 2003. godine, imaju sličnu duljinu preživljavanja na površinama.

Ljudi koji naručuju robu putem interneta kako bi izbjegli gužve mogli bi doći u dodir s kontaminiranim kartonom, iako američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) naglašavaju da se prijenos zaraženim predmetima ne smatra primarnim načinom prenošenja ovog virusa.

Morris ne želi previše nagađati o prisutnosti virusa na površinama koje često dodirujemo, ali općenito savjetuje pažljivo pranje predmeta i ruku.

Studija, doduše, ima svoja ograničenja. Virus je pregledavan u strogo kontroliranom laboratorijskom okruženju. Na mjestima koje obično dodirujemo, poput rukohvata na stubištima i u javnom prijevozu, vjerojatno je prisutna veća količina virusa, pa je i opasnost od zaraze veća. Okolišni uvjeti također utječu na preživljavanje virusa. Smatra se, na primjer, da vlaga u zraku smanjuje kapljični prijenos, jer se kapljice slabije kreću kroz vlažan zrak, a poznato je i da ultraljubičasto svjetlo razgrađuje viruse.

Također se otkrilo da bi novi koronavirus mogao biti prisutan kao aerosol – sitne lebdeće čestice – i do tri sata, iako Morris pojašnjava da su veće kapljice iz dišnog sustava zaraznije. Virusni aerosoli problem su uglavnom u kliničkim okruženjima, gdje određeni oblici liječenja, poput mehaničke potpore disanju, mogu proizvesti takve čestice. Malo je vjerojatno da će aerosol koronavirusa biti prisutan na otvorenom ili na javnim mjestima poput supermarketa.

Drvo, hrana

Primarni način zaraze koronavirusom jest prijenos s osobe na osobu. U bliskom dodiru — riječ je o zagrljaju, rukovanju, boravku u gužvi na javnom mjestu — zaraženi pojedinac lako raspršuje kapljice nastale u sluznici svog dišnog puta, obično kihanjem ili kašljanjem.

Respiratorne kapljice su teške, pa obično padnu na tlo. Ovisno o mjestu na koje padnu, mogu ostati na površini dok ih ne dodirne ruka koja će virus prenijeti do nosa ili usta, što dovodi do zaraze.

“Ustanovilo se da se SARS-CoV-2 zadržava 24 sata na kartonu, dva dana na nehrđajućem čeliku i tri dana na tvrdoj plastici zvanoj polipropilen.”

Svi virusi su komadići genetičkog koda umotanog u mješavinu lipida i proteina, a u njoj može biti i ovojnica na bazi masti poznata kao virusna ovojnica. Viruse s ovojnicom lakše je uništiti nego druge viruse. Na primjer, norovirus, koji izaziva crijevnu virozu, može preživjeti mjesecima na površini predmeta. Virusi s ovojnicom obično opstaju izvan tijela do nekoliko dana i smatra se da ih je najlakše ubiti, jer počnu propadati čim narušimo njihovu krhku vanjsku površinu.

Pa ipak, svaki je virus s ovojnicom drukčiji, a znanstvenici širom svijeta intenzivno istražuju SARS-CoV-2, što je službeno ime novog koronavirusa, kako bi razumjeli kako funkcionira. Studija objavljena u utorak u časopisu New England Journal of Medicine usredotočila se na duljinu prisutnosti virusa na različitim materijalima. Dylan Morris, evolucijski biolog na Sveučilištu Princeton i jedan od autora studije, kaže da je misija bila ustanoviti koje bi površine u medicinskim okruženjima mogle biti potencijalni izvori zaraze za pacijente.

Ustanovili su da SARS-CoV-2 preživljava 24 sata na kartonu, dva dana na nehrđajućem čeliku i tri dana tvrdoj plastici zvanoj polipropilen. Na bakru se virus mogao otkriti samo četiri sata, jer bakar prirodno razgrađuje bakterije i viruse. Studija je također otkrila da novi koronavirus i njegov rođak SARS, koji je uzrokovao velike epidemije 2002. i 2003. godine, imaju sličnu duljinu preživljavanja na površinama.

Ljudi koji naručuju robu putem interneta kako bi izbjegli gužve mogli bi doći u dodir s kontaminiranim kartonom, iako američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) naglašavaju da se prijenos zaraženim predmetima ne smatra primarnim načinom prenošenja ovog virusa.

Morris ne želi previše nagađati o prisutnosti virusa na površinama koje često dodirujemo, ali općenito savjetuje pažljivo pranje predmeta i ruku.

Studija, doduše, ima svoja ograničenja. Virus je pregledavan u strogo kontroliranom laboratorijskom okruženju. Na mjestima koje obično dodirujemo, poput rukohvata na stubištima i u javnom prijevozu, vjerojatno je prisutna veća količina virusa, pa je i opasnost od zaraze veća. Okolišni uvjeti također utječu na preživljavanje virusa. Smatra se, na primjer, da vlaga u zraku smanjuje kapljični prijenos, jer se kapljice slabije kreću kroz vlažan zrak, a poznato je i da ultraljubičasto svjetlo razgrađuje viruse.

Također se otkrilo da bi novi koronavirus mogao biti prisutan kao aerosol – sitne lebdeće čestice – i do tri sata, iako Morris pojašnjava da su veće kapljice iz dišnog sustava zaraznije. Virusni aerosoli problem su uglavnom u kliničkim okruženjima, gdje određeni oblici liječenja, poput mehaničke potpore disanju, mogu proizvesti takve čestice. Malo je vjerojatno da će aerosol koronavirusa biti prisutan na otvorenom ili na javnim mjestima poput supermarketa.

u bili uključeni neki predmeti koje često dodirujemo poput odjeće ili drvenih predmeta, ali američka državna Uprava za hranu i lijekove tvrdi da nema dokaza da se novi koronavirus može prenositi putem hrane.

Proučavanje virusa gripe pokazalo je da se na poroznim predmetima poput odjeće i drva virus ne zadržava dulje od četiri sata. To je zato što ti predmeti izvlače vlagu iz virusa i tako uzrokuju njegovo propadanje.

Što god dodirnuli, sapun i voda su najbolji način uklanjanja koronavirusa s ruku prije moguće zaraze. Koronavirus ne prodire kroz kožu, jer je vanjski sloj kože blago kiseo, što sprečava ulazak većine patogena u tijelo, objašnjava Greatorex.

Sapun je tako učinkovit zato što njegovi kemijski sastojci otvaraju vanjsku ovojnicu koronavirusa i tako uzrokuju njegovo propadanje. Molekule sapuna potom hvataju sitne fragmente virusa a voda ih ispire. Sredstva za dezinfekciju ruku djeluju na sličan način, naime razbijaju bjelančevine u virusu.

Ni vode iz slavine ne treba se bojati, kažu stručnjaci, jer bi za kontaminaciju bio potreban kontakt s otpadnim vodama. Koronavirus je pronađen u izmetu, ali u otpadnim vodama još ne, navodi CDC. Čak i ako bude pronađen tamo, američki sustav filtracije vode dovoljno je jak da ubije koronavirus, kaže Kyle Bibby, inženjer zaštite okoliša na Sveučilištu Notre Dame.

“Je li tehnički moguće biti izložen virusu putem vode? Da. Je li to dovoljno vjerojatno da bi se običan građanin trebao zabrinuti? Ne,” kaže Bibby.

“Najmanje nam sada treba strah od pijenja vode iz slavine ili od pranja ruku.”

Izvor: National Geographic

Prevela: Marija Blagović

5/5
Podijelite dalje