Poliomijelitis je sustavna zarazna bolest uzrokovana poliovirusom koji zahvaća središnji živčani sustav i katkada se komplicira paralizom. Čovjek je jedini rezervoar virusa. Prenosi se prljavim rukama, zagađenom hranom, vodom, muhama. Virus ulazi u organizam preko probavnog sustava.
Dječja paraliza je virusna bolest čiji je uzorčnik poliovirus. Uzrokuje teško oboljenje – paralizu (najčešće nemogućnost pomicanja ruku i/ili nogu). Virus također može uzrokovati smrt zaražene osobe, obično tako da izazove paralizu mišića koji omogućuju disanje. Prije pojave cjepiva ovo je bila česta bolest, koja je paralizirala i usmrtila tisuće ljudi. Virus ulazi u organizam djeteta ili odrasle osobe kroz usta. Cijepljenjem protiv poliomijelitisa sprečava se nastanak bolesti.
Od 2002. godine Europska regija Svjetske zdravstvene organizacije proglašena je slobodnom od poliomijelitisa. Polio, dakle, nije iskorijenjen, no jedna je velika regija slobodna od te pošasti. Što to znači?
Ako bismo se sutra prestali cijepiti, polio bi se ponovno uvukao iz drugih dijelova svijeta, jer zaražene osobe, u kojih se virus može u crijevu zadržati nekoliko tjedana, ne moraju vidljivo oboljeti niti imati bilo kakvihposljedica za sebe, ali predstavljaju infektivno žarište iz kojega se polio širi u okolinu.
Svjedoci smo otkrića divljeg polio virusa u Izraelu, u travnju 2013. godine (Izrael je od 1988. slobodan od poliovirusa) i epidemije poliomijelitisa u Siriji 2013. godine zbog posljedica pada cjepnih obuhvata (prije ove epidemije Sirija je bila 14 godina slobodna od poliomijelitisa). Dakle, dok se poliovirus ne iskorijeni u cijelom svijetu, ne dolazi u obzir da se racionalno preporuči prestanak univerzalnog cijepljenja.
Većina zaraženih ljudi (90-95%) ne razvije kliničku sliku, već nakon infekcije stvori protutijela i postaje otporan na virus. Abortivni oblik poliomijelitisa očituje se općim simtomima- glavobolja, umor, povračanje, bolovi u trbuhu. Većina oboljelih se za 2-3 dana oporavlja, a samo kod manjeg broja prelazi u neparalitični oblik poliomijelitisa koji se očituje meningitisom. Ovaj oblik bolesti traje 3-10 dana i kod trećine oboljelih prelazi u paralitični oblik. Tada se javljaju mlohave paralize najčešće mišića udova. Paraliza respiratorne muskulature dovodi do respiratorne insuficijencije, pa dolazi do plitkog i nepravilnog disanja koje ponekad zahtjeva mehaničku ventilaciju. Oporavkom se dio paraliza povlači, ali različit stupanj klijenuti ostaje trajan kod 2/3 oboljelih. Potpuni oporavak kod paralitičkog oblika je rijedak.
Virus se može direktno dokazati iz ždrijela, stolice ili likvora. Virus se može dokazati i indirektno serologijom.
Liječenje: Specifičnog lijeka nema, provode se samo simptomatske mjere.
Cijepljenje! Uvođenjem cijepljenja ova bolest postaje rijetkost. Zadnji zabilježeni slučaj bolesti u Hrvatskoj bio je 1989. Nakon eradikacije velikih boginja 1980. godine, biti će to druga bolest koja je cijepljenjem iskorijenjena. Europska, Američka i Zapadnopacifička regija eradicirale se dječju paralizu , te do globalne eradikacije još predstoji iskorijeniti poliomijelitis u Jugoistočnoazijskoj, Afričkoj i Istočnomediteranskoj regiji SZO .
Izvor: Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije (http://zzjzdnz.hr/.app/download.php?file=Cijepljenje-pitanja-i-odgovori-press.PDF