Hepatitis B

Hepatitis B je upalna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B. Prenosi se krvlju, spolnim putem i s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Obično se manifestira nejasnim simptomima (opća slabost, mučnina, gubitak apetita) i jedan dio bolesnika razvija žuticu. Kod djece infekcija može proći bez simptoma, ali često nedovoljno jak obrambeni sustav dječjeg organizma ne može u potpunosti uništiti virus. U tom slučaju dijete postaje kronični nositelj virusa i kronični bolesnik, koji u budućnosti može razviti ozbiljne komplikacije kao što su ciroza ili primarni karcinom jetre. Što je dijete mlađe, veća je šansa da nakon infekcije virusom hepatitisa B razvije teške komplikacije u smislu kronične bolesti jetre. Cijepljenje je i mjera prevencije ciroze i raka jetre.

U prvoj fazi simptomi su: groznica, mučnina, povraćanje, averzija prema hrani, glavobolja, bol u abdominalnom dijelu trbuha, svrbež i tamni urin.

U drugoj fazi počinje žutica, promjena boje stolice, povećana i osjetljiva jetra.

Prva faza može trajati do deset dana, dok druga faza može potrajati i do 3 tjedna.

Moguće komplikacije su: ozbiljna oštećenja jetre, zatajenje jetre, tumor jetre i smrt (oko 5 000 ljudi godišnje umre na svijetu od posljedica hepatitisa B).

 

U slučaju kronične infekcije hepatitisom B iznimno je važno razgovarati s liječnikom. Neke osobe trebaju terapiju, dok je za druge preporučljivo da s njom pričekaju. Terapijom se hepatitis B ne može izliječiti, ali se može ublažiti agresivni oblik infekcije i spriječiti oštećenja jetre. U slučaju blage infekcije preporučuju se praćenje i kontrola te čekanje s terapijom dok ne bude potrebna.

Liječenje kroničnog hepatitisa B ne eliminira virus iz tijela u potpunosti. U većini slučajeva potrebno je dugotrajno liječenje, a u nekim slučajevima i doživotna terapija kako bi se spriječilo napredovanje bolesti. U liječenju se koriste interferon alfa, te analozi nukleozida (npr. lamivudin). Liječenje može izazvati nuspojave koje se obično javljaju na samom početku terapije i smanjuju se nastavkom liječenja, a uključuju simptome slične onima koji se javljaju kod gripe, glavobolju, bol u zglobovima i mišićima, umor, gubitak apetita, promjene raspoloženja, promjene na koži itd. Terapija traje 24 do 48 tjedana. Međutim, iskustvo liječenja različito je za svaku osobu. U Hrvatskoj se liječenje hepatitisa B obavlja u većim kliničkim centrima.

Izvor

Glavni i najbolji način zaštite od infekcije hepatitisom B jest cijepljenje. Cjepivo koje se koristi sigurno je i učinkovito za djecu i odrasle, pruža visoku razinu zaštite i većina zemalja u Europi uvela je univerzalne programe cijepljenja koji su ključni za uspješno suzbijanje infekcije.

Cjepivo je u RH uvedeno od 2007. g. kao dio obveznog programa cijepljenja u dojenačkoj dobi, a od 1999. uvršteno je u kalendar cijepljenja djece u 6. razredu osnovne škole. Cijepljenje je obvezno i za druge osobe koje profesionalno mogu biti izložene infekciji kao što su zdravstveni djelatnici, a cijepe se i pacijenti na dijalizi, partneri oboljelih itd. Za učinkovitu zaštitu potrebne su 3 doze cjepiva nakon čega se zaštita od zaraze postiže u preko 95% cijepljenih. Kod manjeg broja ljudi takva zaštita nije odmah dostatna te je potrebno primiti dodatnu dozu cjepiva.

Cjepivo je djelotvorno i sigurno i za djecu i za odrasle. Cijepljenje se provodi u tri doze, s tim da se druga doza daje nakon mjesec dana, a treća šest mjeseci nakon prve doze. Smatra se da je tako stvorena zaštita doživotna te u pravilu nema docjepljivanja.

Nakon cijepljenja moguće su blaže reakcije na cjepivo (koje su i najčešće zabilježene): bol, crvenilo i otvrdnuće na mjestu uboda te umjerene reakcije (rijetko): umor, groznica, prolazno povišenje temperature, osip, svrbež, mučnina, povraćanje, proljev, bol u trbuhu koje nisu zapreka daljnjem cijepljenju. Iako izuzetno rijetka, jača alergijska reakcija može se dogoditi do nekoliko sati nakon primjene cjepiva: teško disanje, promuklost, osip, bljedilo, ubrzani rad srca i vrtoglavica te se u tom slučaju javite liječniku.

Cjepivo se može dati i necijepljenim osobama koje su bile izložene hepatitisu B kako bi se spriječio razvoj infekcije te ublažile moguće komplikacije. Novorođenčad majki zaraženih virusom hepatitisa B treba primiti cjepivo protiv hepatitisa B unutar 12 sati po rođenju te specifični imunoglobulin kako bi se spriječila infekcija i razvoj kroničnog hepatitisa B.

Izvor

Sadržaj harmonike

Hepatitis B je oko 100 puta zarazniji od virusa HIV-a. Količina krvi koja je potrebna da se zarazite, ne mora biti vidljiva okom.

Svake se godine u svijetu 28. srpnja obilježava Svjetski dan hepatitisa u cilju podizanja svijesti javnosti o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i liječenja virusnih hepatitisa. Virusni hepatitisi s posebnim naglaskom na hepatitis B i C, još uvijek predstavljaju globalni javnozdravstveni izazov.

Tema i poruke ovogodišnje kampanje obilježavanja Svjetskog dana virusnih hepatitisa SZO-a i Svjetskog saveza za hepatitis (engl. World Hepatitis Alliance) su  Eliminirajmo hepatitis (engl. Eliminate hepatitis), Testiraj. Liječi. Hepatitis (engl. Test.Treat. Hepatitis), Pronađi izgubljene milijune (engl. Find the Missing Millions) koje prenose poruke o važnosti prevencije, testiranja, ranog otkrivanja i liječenja virusnih hepatitisa da bi se postigli ciljevi Globalne zdravstvene strategije o virusnim hepatitisima 2016.–2021. i UN Globalnih ciljeva održivog razvoja, a to je eliminacija oboljenja i smrti od hepatitisa B i C do 2030. godine. Prevencija i kontrola hepatitisa B je i jedan od ciljeva  Europskog akcijskog plana cijepljenja (engl.  European Vaccine Action Plan 2015.-2020. (EVAP).

5/5