Može li cjepivo protiv tuberkuloze postati lijek za dijabetes? – BUG

Može li cjepivo protiv tuberkuloze postati lijek za dijabetes?

Harvardsko istraživanje pokazalo je da BCG-cjepivo ima pozitivan imunomodulacijski i metabolički učinak na normalizaciju vrijednosti glukoze u krvi kod dugogodišnjih dijabetičara ovisnih o inzulinu

Mikobakterije, skupina mikroorganizama među kojima se nalaze i uzročnici teških i ozbiljnih bolesti: uzročnik tuberkuloze (sušice) Mycobacterium tuberculosis, lepre (gube) M. leprae i uzročnik kravlje tuberkuloze M. bovis, spadaju među najstarije evolucijske pratitelje ljudskoga roda. 

Skoro stotinu tisuća godina ljudsko-mikobakterijskog suživota dovelo je adaptivnih izmjena humanog genoma i do razvitka specifičnog imunološkog odnosa između M. tuberculosis i čovjeka, pa se procjenjuje da je oko trećine svjetske populacije inficirano tuberkulozom, no uzročnik – ukoliko je obuzdan zdravim imunološkim sustavom – živi pritajeno (najčešće u plućima) čovjeka, miruje i čeka situaciju u kojoj će imunološki lanci koji ga sputavaju popustiti i ostaviti prostora za umnožavanje i nastanak bolesti.

 

 

Imunomodulacija i imunostimulacija


Cjepivo postoji već skoro stotinu godina, a izrađuje se od oslabljenog uzročnika kravlje tuberkuloze nazvanog po svojem pronalazaču BCG (bacillus Calmette-Guérin), no premda BCG-iranje ne razvija potpunu zaštitu od infekcije i bolesti, ono višestruko ojačava imunološke „okove“ koji tuberkulozne bacile u organizmu drže pod kontrolom. Najuspješniju zaštitu BCG pruža protiv teškog, općeg, diseminiranog oblika tuberkuloze.

Na tragu višemilenijske koegzistencije čovjeka i mikobakterije, unazad par desetljeća je opažena pojava da cijepljenje, koje je u suštini namjerna i medicinski kontrolirana infekcija bezopasnom oslabljenom bakterijom bovine tuberkuloze, osim podizanja imunološke obrane prema pravoj tuberkulozi, djeluje i kao opći imunomodulator i imunostimulator: klinički je opaženo da cjepivo korigira i podiže razinu imunološkog odgovora u stanjima autoimunih bolesti, alergija i obrane od infekcija u djetinjstvu. Najjednostavnije rečeno: BCG-cjepivo se pokazalo kao potentan imunološki booster.

Preko 30 godina je poznato da BCG potiče stvaranje citokina TNF, koji potom snižava ili posve eliminira autoimuni soj T-limfocita (autoreaktivnih T-stanica), za koje se smatra da su najodgovornije za autodestrukciju vlastitih stanica gušterače koje proizvode inzulin.

Ponukana tim opažanjima, provedena su – i sve se učestalije provode – klinički kontrolirana i pažljivo dizajnirana istraživanja učinka BCG-cjepiva na velik broj imunoloških, a posebice autoimunih stanja.

 

 

BCG-iranje dijabetičara

Ako se podsjetimo da je već dugo vremena poznato kako se u autoimune bolesti ubrajaju sistemni lupus, multipla skleroza, dijabetes ovisan o inzulinu, celijakija, Crohnova bolest, većina reumatskih bolesti, autoimune trombocitopenije, ulcerozni kolitis, nekoliko oblika artritisa i autoimunih encefalitisa, Kawasaki-arteritis, skleroderma, mijastenija gravis, Hashimotov tiroiditis, Wegenerova granulomatoza, Guillain-Barreov sindrom… (a ovo je manje od 10% ukupnog popisa, čak i bez isticanja činjenice da se i nastanak i napredovanje karcinoma sve češće povezuje s autoimunim procesima) jasan je razlog snažnog interesa kliničara za pronalaženje načina za obuzdavanje autoimunosti.

Jedno od takvih istraživanja, provedeno randomiziranim osmogodišnjim praćenjem odraslih pacijenata koji u prosjeku dvadeset zadnjih godina imaju dijabetes ovisan o inzulinu (tzv. tip 1), a koji su na početku praćenja primili dvije doze BCG-cjepiva, objavljeno je prije nekoliko dana u stručnom časopisu npj Vaccines. 

Istraživački tim bostonskog Medicinskog fakulteta Harvard pronašao je da cijepljenje BCG-om snižava razinu šećera u krvi dijabetičara i održava ju na skoro normalnim vrijednostima i punih osam godina nakon cijepljenja.

U studiju je uključeno 282 osobe (211 s dijabetesom i 71 zdrava osoba u kontrolnoj skupini). Od 211 dijabetičara, 52 su primila cjepivo, a ostali placebo. Nakon primjene dvije doze cjepiva u razmaku od četiri tjedna, kod svih cijepljenih dijabetičkih pacijenata uključenih u istraživanje opažen je pad aktualne vrijednosti GUK-a (glukoze u krvi), kao i pad vrijednosti glikoliziranog hemoglobina HbA1c, indikatora dugotrajne razine glukoze u krvi. 

Uobičajeni klinički cilj klasičnog liječenja dijabetesa primjenom inzulina (pojedinačnim injekcijama ili kontinuirano putem elektronske inzulinske pumpe) jest držanje vrijednosti HbA1c ispod 7%.

U ovom istraživanju, BCG je uspio zadržati razinu HbA1c na oko 6% bez pomoći inzulinske pumpe, pa su pacijenti u velikoj mjeri smanjili korištenje inzulina ili ga u nekim razdobljima posve prekinuli uzimati jer za njim nije bilo potrebe. 

Metaboličko-genetičkom analizom utvrđeno je da BCG ima iznenađujuću sposobnost „switcha“ u metaboličkom procesu iskorištavanja glukoze, preusmjeravanjem „sagorijevanja“ šećera s oksidativne fosforilacije na aerobnu glikolizu, kod koje tjelesne stanice bolje „povlače“ i potpunije iskorištavaju glukozu iz krvi, radi čega razina GUK-a pada do gotovo normalnih vrijednosti.

 

 

Repetitivna dosljednost rezultata

Iako su rezultati tek preliminarni, dobiveni tijekom tzv. faze I kliničkog istraživanja (već je odobrena i započela s provođenjem složenija, detaljnija klinička faza II u kojoj će biti praćeno 100 cijepljenih dijabetičara i 50 primatelja placeba), autori studije su optimistični, uz obaveznu razumnu dozu racionalnog opreza prije donošenja čvrstih zaključaka.

Stručnjaci iz brojnih kliničkih i istraživačkih timova i ustanova koji prate ovo i slična istraživanja, kao poseban razlog za optimizam ističu ponavljanu dosljednost dobivenih rezultata koji se uklapaju u već provedena prethodna i objavljena istraživanja:

– nedavno dovršeno talijansko kliničko istraživanje o oboljelima od multiple skleroze koji su primili BCG-cjepivo pokazalo je vrlo sličan pozitivan učinak cijepljenja na poboljšanje simptoma te bolesti;

– statističke analize provedene u zemljama gdje je u ranom djetinjstvu cijepljenje protiv tuberkuloze još uvijek obavezno i masovno se provodi s jednom, dvije ili tri doze BCG-a (Turska i sl.), ukazuju da je kasnije u životu pojavnost dijabetesa tipa 1 statistički značajno manja u djece cijepljene s tri doze nego one koja su cijepljena samo jednom ili uopće nisu cijepljena;

– BCG se već duže vrijeme uspješno koristi u terapiji raka mokraćnog mjehura;

– u NEJM (New England Journal od Medicine), jednom od najznačajnijih svjetskih medicinskih časopisa, prije nekoliko dana je objavljena studija u kojoj je cijepljenje genetski modificiranim virusom poliomijelitisa smanjilo smrtnost i produžilo životni vijek u maloj skupini pacijenata oboljelih od glioblastoma, vrlo malignog oblika moždanog tumora, što se u stručnim krugovima uzima kao još jedan od značajnih indikatora da imunomodulacijski učinak cjepiva ima pozitivne reperkusije na bolesti ovisne o autoimunim mehanizmima.

 

 

Oprezni, no argumentirani optimizam


Medicinska znanost je po svojoj prirodi skeptična, nesklona preuranjenom oduševljenju i iznošenju ishitrenih zaključaka koje potom mediji rado preuveličavaju do razine senzacionalnog otkrića univerzalnog lijeka za sve bolesti, no po svemu se čini da kod imunomodulacijskog učinka klinički dobro odabranih cjepnih protokola itekako ima materijala za optimizam, s kojim ipak treba sačekati do objavljivanja rezultata prikupljenih iz više neovisnih i detaljnijih kliničkih studija koje se upravo provode u desecima uzajamno neovisnih ustanova.

U vremenu u kojem se neargumentirano razmahala antivakcinacijska propaganda, ovakvi znanstveno utemeljeni i kontroliranim kliničkim istraživanjima argumentirani dokazi korisnosti cijepljenja – ne samo u prevenciji zaraznih bolesti – značajan su korak prema iskorjenjivanju uvriježenih zabluda o većoj štetnosti nego korisnosti cjepiva.

 

Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.

 

 

 

 

 

Izvor: BUG

5/5
Podijelite dalje