Crtice iz kontrole kvalitete injekcijskih lijekova

Ne treba naglašavati zašto je važno ispitivanje sterilnosti, odsutnosti mikroorganizama u injekcijskim lijekovima. Bilo koji zalutali patogeni mikroorganizam (onaj koji ima sposobnost izazivanja bolesti) mogao bi biti opasan.

Ispitivanje sterilnosti je i statistička kategorija. Kroz nekoliko dana vodim dvoje divnih studenata iz Portugala koji su na zadnjoj godini studija farmacije došli u Hrvatsku učiti svoju struku. Dao sam im zadatak.

Dao sam da ispitaju je li jedan proizvod sterilan. Postoji jednostavan način – na Petrijevu pločicu s hranjivim medijem (agarom) dodali su jedan mililitra otopine. To se naziva direktna inokulacija. Na podlozi nije ništa naraslo i naizgled to bi bilo sterilno. Pitao sam ih – koliko su sigurni u to?

Naime, mi smo uzeli samo jedan mililitar. Što ako bakterija ima malo, manje od jedne bakterije na mililitar? Na podlogu ne može izliti “kantu” proizvoda – čak i mililitar je puno i treba sačekati da se upije u podlogu. Potom smo napravili rutinski trik.

Uzeli smo posebno dizajniranu posudicu u koju stane stotinu mililitara otopine koju smo ispitivali. Na dnu posudice se nalazi filter s vrlo sitnim porama, veličine samo 0,2 mikrometra. To je daleko manje od veličine bakterija i gljivica. Pomoću vakuma svih stotinu mililitara smo pustili da prođe kroz filter, a filter je zadržao sve bakterije. Sliči na ribolov mrežom – mreža je manja od riba. Potom smo filter stavili na hranjivu podlogu.

U roku jednog dana izrasle su 58 kolonije bakterija. To znači da je u stotinu mililitara bilo ih 58, ali u to je manje od jedne bakterije na mililitar. Baš onaj mililitar koji smo uzeli, logično i statistički točno, nije ih sadržavao.

Na ovaj način povećavamo sigurnost testa, kako bismo bili sigurni da nam ne promakne niti jedna potencijalno opasna bakterija ili gljivica.

Ovakvi postupci kontrole jedan su od razloga zašto danas ne trebamo koristiti konzervanse u cjepivima. Drugi razlog je veća tehnološka razina proizvodnje.

Na podlozi na koju smo stavili jedan mililitar otopine nije došlo do porasta bakterija. Kružić koji vidite na ravnoj ploči je mjehurić zraka – oprostit ćemo studentima koji su tek prvi put to radili. Naizgled, ovo je sterilna otopina.

Kad smo tu istu otopinu filtrirali kroz filter od 0,2 mikrometra i koji zadržava na sebi sve bakterije, kad smo ga stavili na hranjivu podlogu na njemu je narastao poveći broj kolonija koje jasno vidite. Tako smo povećali osjetljivost, a time i sigurnost ispitivanja lijekova – čak i mali broj mikroorganizama “uhvatimo” na ovaj način.

Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/