Farmakokinetika
dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.
farmakokinetika, pomoćne tvari u cjepivu, sastojci cjepiva, stribor marković
Što se desi s lijekom kojeg popijem ili unesem injekcijom? Djeluje li jedan sat ili jedan dan i hoće li doći do željenog mjesta? Odgovore na ta pitanja daje znanost koja se zove farmakokinetika i na simboličnoj slici uz članak shvatili ste kako ovdje koristimo najviše matematike u medicini. Ona će nam dati smjernice, primjerice, koliko često dati neki lijek, da li jednom ili tri puta dnevno i na koji način. Koliko često trebamo tražiti farmakokinetička ispitivanja?
Zadnjih nekoliko godina se iznimno često provlači pitanje farmakokinetičkih ispitivanja cjepiva i, zanimljivo, ne samo glavnih aktivnih tvari – a to su primjerice živi cijepni sojevi ili toksoidi koje i pokreću imunološku reakciju, već i svih pomoćnih tvari (ekscipijensa). Kažu zabrinute stranice, bez farmakokinetičkih ispitivanja tvari u cjepivima ne možemo biti uvjereni u njihovu sigurnost. S druge strane, EMA (Europska agencija za lijekove) kaže: „farmakokinetičke studije uglavnom nisu potrebne jer kinetička svojstva antigena ne daju
korisne informacije za određivanje preporuke doza“. Što se skriva iz ove kratke izjave?
korisne informacije za određivanje preporuke doza“. Što se skriva iz ove kratke izjave?
Pomoćne tvari u cjepivu
Dio tvari iz cjepiva ponašat će se kao i druge male organske molekule, ljudske ili strane, preko tkiva ući će u krvotok i uklonit ćemo ih organima za izlučivanje poput bubrega. Ioni metala poput kalija i natrija, fosfati slijede ovu zakonitost. Neke ćemo metabolizirati (razgraditi ili kemijski promijeniti), poput fenilalanina, glutamata, formaldehida, DNK i RNK. Treću skupinu će „uzeti“ imunološke stanice, poput proteina, virusa u virusnim cjepivima ili toksoida u cjepivima (difterija, tetanus) i na taj način ukloniti.
Postoje pomoćne tvari u cjepivu koje ne možemo farmakokinetički ispitati jer su identične s tvarima koje nam normalno cirkuliraju u organizmu. Na primjer, to su kalij, natrij, kloridi, fosfati i hidrogenfosfati, hidrogenkarbonati, formaldehid, mononatrijev-glutamat, fenilalanin te kako njima svima nedostaje kinetičke studije. Pogledajmo jedan „zastrašujući“ formaldehid o kojem smo pisali ( http://bit.ly/2IUfy4Q).
Prosječno u ljudskoj krvi formaldehida ima 2,5mg po litri kojeg sami stvaramo, svaki dan. On se vrlo brzo razgrađuje i ponovo stvara, takva je naša biokemija. U jednoj injekciji (i to samo nekih cjepiva) bude manje od 0,1mg formaldehida. Znatan dio injektiranog formaldehida će se odmah i transformirati u tkivu, takva je njegova sudbina. U farmakokinetičkoj studiji nemoguće nam je „odvojiti“ formaldehid cjepiva kad ga ima daleko manje od vlastitog, kojeg sami stvaramo, i oni su identični. U nekim objavama su plašili s kalijem „koji zaustavlja srce“.
Sadržaj kalija varira u raznim cjepivima, no uglavnom ga bude do 0,05mg a najmanja razina u krvi je 136 mg/L, dok ga hranom unosimo u gramskim količinama. „Ozloglašenog“ natrij-glutamata (engleski – monosodium glutamate) u cjepivu bude do 0,7mg. S obzirom da se u otopini natrij odvaja od glutamata, to odgovara 0,6mg čistog glutamata. U krvi djeteta do dvije godine glutamata ima 3,95-28,5 mg po litri. To se tiče i svih drugih pobrojenih tvari poput fosfata ali i svih tvari iz medija u kojem se uzgajaju stanice (aminokiseline, vitamini, šećeri…).
Tih svih tvari ima daleko više u nama nego u cjepivu. Njihovo određivanje jednostavno nije relevantno, nije bitno niti je izvedivo. Teoretski je izvedivo s izotopima koji mogu biti radioaktivni ili neradioaktivni, ali informacije koje bi doznali (da ih ima puno manje iz cjepiva nego naših vlastitih) etički ni približno ne opravdavaju takve studije.
Male organske molekule
Drugu skupinu tvari čine male organske molekule poput, na primjer, sorbitola, manitola, fenol crvenog koje se nalaze u nekim cjepivima poput MMR/MRP cjepiva i o kojima smo već pisali ( http://bit.ly/2TsEwM7 , http://bit.ly/2IDazXR ). Doista, moguće su kinetičke studije ovih pomoćnih tvari samo je pitanje – što bismo s tim doznali? Sorbitol je lijek i dio hrane kojeg primjenjujemo u drugim lijekovima u daleko većoj dozi nego što ga ima u doslovce miligramskim količinama u cjepivu. I studije o njihovoj kinetici postoje.
Takve tvari u dozama kao što se nalaze u cjepivima ne opravdavaju dodatne ili zasebne studije. Upravo zato jer su doze male. Sa stručnijeg aspekta, tko želi istraživati više, očekivana maksimalna koncentracija u krvi (Cmax), AUC (area under the curve) te poluvremena života u odnosu na način aplikacije cjepiva ne opravdavaju ponovna ispitivanja koja za te tvari ionako postoje. Pomoćne tvari u lijekovima općenito, ne samo cjepivima, nisu odobrene naslijepo.
Stabilizatori i proteini
Što je s DNK, RNK i proteinima u cjepivima? Primjerice, one koje nam u malim količinama dolaze iz staničnih linija na kojima uzgajamo viruse. Što je s pomoćnim tvarima koji su proteini, poput želatine koje je u nekim cjepivima stabilizator? Odgovor zašto ne treba raditi farmakokinetičke studije ovih tvari možete naći u sljedećim člancima. Pročitajte ih, korisni su (http://bit.ly/2MWLN8P, http://bit.ly/2IrCM3a ). Ukratko, njih će razgraditi niz enzima te sam imunološki sustav.
Metali u cjepivu
Psihološki posebnu priču čine neki metalni spojevi, kao što su aluminijevi spojevi i koji izazivaju strah. Kinetičke studije i modeli postoje. No, kinetičke studije takvih spojeva, za razliku od „jednostavnijih“ natrija i kalija, su i vrlo kompleksni i moraju se razmatrati u terminima godina s obzirom na njihov unos hranom, nekim lijekovima i čak udisanjem i kao i kod kalija i natrija i aluminij susrećemo u ljudskom organizmu ih hrane i okoliša.
Živini spojevi imaju sličnu priču, cjepiva gdje je živa direktni konzervans finalnog proizvoda kod nas više niti nema. Ipak, jednom ću ispričati i priču oko njih jer se ta tema dosta razvlači preko interneta. Podsjetite se članka o aluminiju ( http://bit.ly/31MRAkS ).
Kada smo prošli sve grupe pomoćnih tvari, paradoksalno je najlakše odgovoriti pitanje zašto se ne ispituje farmakokinetika glavnih aktivnih tvari cjepiva, poput živih atenuiranih cijepnih sojeva virusa, toksioda tetanusa ili difterije ili rekombinantnih proteina kod cjepiva protiv HPV-a ili hepatitisa B. Današnje moderne tehnike analize bi doista dopustile praćenje u krvi. No njihov mehanizam djelovanja je daleko od jednog Aspirina ili antibiotika.
Njihova koncentracija u krvi ne daje informaciju koliko su efikasne i sigurne i što napraviti s doziranjem. To je pitanje koje odgovaraju studije efikasnosti i sigurnosti samih cjepiva i koja se provode. Sa svim tvarima zajedno, što je jedno od čestih zamjerki „kako te tvari nisu ispitane zajedno“. No, o tim ispitivanjima, pogotovo u slučaju promjena sastava cjepiva, pisat ću mali zasebni članak.
EMA daje kratke odgovore kao u slučaju farmakokinetike cjepiva. Iza kratkih odgovora skriva puno, puno više razmišljanja i znanosti no što mislite.
5/5
Broj pregleda: 3.296