Dva u jedan: Cijepljenjem protiv vodenih kozica smanjujemo rizik pojave Herpes Zostera kod djece
Imunizacija smanjuje vjerojatnost bolnog aktiviranja virusa kod djece.
Iako je kod nas relativno novo, cjepivo protiv vodenih kozica koristi se diljem svijeta duže vrijeme i u većini razvijenih zemalja je uvršteno u redovni kalendar cijepljenja.
Vodene kozice se smatraju blagom dječjom bolesti, ali iako često prođu bez posljedica, varičela virus ostaje u našem tijelu i može se uvijek ponovno aktivirati u vidu herpes zostera.
Zdravstvene organizacije preporučuju cijepljenje jednogodišnjaka protiv varičela da bi ih zaštitili od vodenih kozica, ali nova studija ukazuje na to da bi cijepljenje moglo imati još jednu prednost: smanjuje za nešto više od 50% rizik od izbijanja herpes hostera, bolnog i potencijalno opasnog osipa koji izaziva virus odgovoran za vodene kozice.
Broj oboljelih od herpes zostera bio je oko 38 na 100 000 kod cijepljene djece, dok je kod necijepljene taj broj bio oko 170 na 100 000. Osim toga, odnos oboljelih bio je manji u onoj grupi koja je primila obje preporučene doze, nego u grupi koja je primila samo jednu dozu.
Vodene kozice su dječja bolest praćena temperaturom i osipom koji traje do 7 dana i rijetko dovode do smrti. Prije uvrštavanja u kalendar cijepljenja, godišnje bi u Americi bilo hospitalizirano 2 do 3 promila oboljelih, a bilo je i oko 100 smrtnih slučajeva godišnje među djecom. Bolest je ozbiljnija u slučaju adolescenata i odraslih osoba.
Moguće su ozbiljne komplikacije poput infekcije i upale mozga, kao i trajni ožiljci, ali ozbiljnija je prijetnja od komplikacija godinama nakon obolijevanja. Nakon infekcije virus varičela ostaje latentan u živčanom sustavu i može se ponovno aktivirati i izazvati herpes.
Tipično, to se događa desetljećima nakon preboljelih kozica i može izazvati neuropatsku bol ili gubitak vida. Herpes zoster se javlja približno kod svake treće osobe koja je preboljela vodene kozice, pri čemu je taj broj u laganom porastu već više od dvadeset godina.
Iako se rizik obolijevanja od zostera povećava s godinama i djeca mogu oboljeti, naročito ako im je oslabljen imunitet. Prema najnovijim podacima oko 91% djece u USA su cijepljena protiv kozica, ali to ne znači da ne mogu dobiti zoster. Cjepivo je „živo“ tj. sadrži živi, atenuirani (oslabljeni) virus varičela.
„Nije iznenađujuće da virus može postati latentan nakon infekcije. Virus je izmijenjen tako da cjepivo jako rijetko izaziva simptome, ali nakon što ste imunizirani i nakon prirodne infekcije, nosite virus u živčanom sustavu do kraja života“ objašnjava Anne A. Gershon, profesorica pedijatrijskih infektivnih bolesti na Univerzitetu Columbia u editorijalu za novu studiju koja je objavljena ovoga lipnja u časopisu Pediatrics.
Prethodna istraživanja vezana uz pojavu zostera kod djece rađena su na malim grupama i davala su rezultate koji su bili u suprotnosti, pri čemu je uočen smanjeni broj kod starije djece, a povećan kod mlađe.

U novoj studiji su analizirani medicinski podaci oko 6.4 milijuna djece (od novorođenčadi do sedamnaestogodišnjaka) iz šest medicinskih organizacija na zapadu, sjeverozapadu i srednjem Zapadu Amerike od 2003 do 2014. Promatrani su podaci od rođenja ili ulaska u sistem sve do 18 godina ili napuštanja sistema, tako da infekcije zosterom nakon 18 godina nisu uključene.
Polovina djece je bila cijepljena tijekom bar jednog dijela vremenskog perioda obuhvaćenog studijom, druga polovina nije. Autori su dobili podatak da jedna doza cjepiva smanjuje rizik od zostera za 78%, osim kod jednogodišnjaka. Kod jednogodišnjaka je rizik izbijanja zostera bio znatno veći kod cijepljene grupe, ali taj povećani rizik je nestao do druge godine.
Autori pretpostavljaju da povećan rizik kod jednogodišnjaka može biti povezan s tim da im se imuni sistem razvija, po riječima Sheila Weinmann, … To ne znači da je preporučljivo odgađati cijepljenje nakon jedne godine, što je preporuka.
Što su djeca duže necijepljena to je veća vjerojatnost da će se zaraziti vodenim kozicama i možda ih prenijeti bebama koje su premale za cijepljenje. Weinmann dodaje da „Vjerojatno više ima smisla držati se trenutne preporuke“ (njena tri koautora rade i na drugim projektima u čijem financiranju sudjeluje i kompanija Merck, proizvođač cjepiva protiv varičela).
Čini se da čak i necijepljena djeca imaju koristi od redovnog cjepiva. Iako je zoster bio u porastu kod necijepljene djece u periodu 2003 do 2007, ukupna pojava zostera je smanjena za 72 posto u periodu od 2003 do 2014. Četiri godine nakon što je CDC 2006. uveo preporuku za drugu dozu cjepiva, pojava zostera kod necijepljene djece počela je opadati strelovito brzo, najvjerojatnije zbog kolektivnog imuniteta, dodaje Weinmann.
Kolektivni imunitet znači da se u jako imunoj (u ovom slučaju cijepljenoj) populaciji bolest ne može širiti. U ovom slučaju kolektivni imunitet utječe na pojavu zostera prvenstveno tako što štiti necijepljenu djecu od zaraze vodenim kozicama, pa samim tim i od pojave zostera.
„Ova studija nam objašnjava da su koristi od cjepiva protiv kozica veće od samog sprječavanja vodenih kozica“ kaže Nathan Boonstra, pedijatar u Blank Children’s Hospital u Des Moines-u, Iowa jedan od voditelja podkasta Vax Talk, koji nije bio dio ove studije.
On dodaje „Sada imamo jako dobar dokaz da cjepivo sprječava i težu komplikaciju kozica koja se javlja mnogo kasnije, a zoster je stvarno grozan, naročito jer se može pojaviti bilo gdje na koži, uključujući oči.“ Osim toga, on dodaje da velika grupa ispitanika, period promatranja od 12 godina i velike razlike u nađenim rezultatima, mogu pomoći liječnicima da roditeljima objasne dobrobiti cijepljenja.
Na Američkom tržištu, kao i na našem, postoje dva cjepiva protiv herpes zostera: Zostavax za starije od 60 godina i mnogo efikasnija Shingrix, za one starije od 50 godina. Još uvijek nije jasno hoće li djeca cijepljena protiv kozica trebati docjepljivanje protiv zostera u kasnijoj dobi.
Gershon kaže „Trebamo pratiti grupu djece koja su cijepljena i vidjeti što se događa“, iako ona očekuje da će zoster njima biti manji problem. Još uvijek ne postoje podaci oko pojave zostera u odrasloj cijepljenoj populaciji jer je CDC prvi put preporučio cjepivo 1996, tako da je prva generacija koja ju je primila u 20-im godinama, a zoster postaje češći tek u 50tima. Ali, samim tim što manje djece dobiva kozice, manja je vjerojatnost da će razviti zoster.
„Budući da se postotak cijepljene populacije povećava vremenom, vjerojatno će učestalost zostera nastaviti padati“, kaže Weinmann.
Izvor: Scientificamerican.com