Holizam

Sjedili smo na kavi zbog obične kupoprodaje. Bio je u ranim tridesetima, najopasnijim godinama kad pomislimo da smo skupili dovoljno iskustva i znanja da zagrizemo preveliki sendvič realnog života, a vilica ne može toliko zinuti. „Ja vam predajem holizam. To je područje koje rasturam.“ Pričao mi je još o zdravlju i bolestima s toliko samouvjerenosti da se ne čudim što su primordijalni kršćani prije dvije i kusur tisuće godina proglasili oholost prvim od grijeha. Prešutio sam struku, ionako bih dobio štambilj zla. Nismo se poslije sreli.

Povijest naziva holizma

Možda vas može zbuniti što holizam radi među znanstvenim izrazima. Izvorno značenje riječi holizma znatno se promijenilo ulaskom u opću kulturu. Riječ je relativno mlada, stara točno devedeset i devet godina i nastala je kao neologizam (novotvorenica) iz grčke riječi ὅλος – holos (cio, cjelovit). Stvorio ju je južnoafrički političar, vojnik i filozof Jan Christiaan Smuts 1926. godine u knjizi Holism and Evolution. Smutsov holizam nije bio medicinski, već ga je koristio u kontekstu filozofije znanosti. Započinje sa slikom atoma koji grade daleko veće cjeline no što su oni sami, te kako te cjeline treba staviti u kontekst evolucije. Prema njegovom shvaćanju, ne treba gledati samo evoluciju jedne vrste, već promjene, adaptaciju cjelokupnog života. Te cjeline su ekološki sustavi, ali i civilizacije. Smuts nudi i daljnja razmišljanja koja povezuju politiku i etiku, te poručuje o potrebi ujedinjavanja različitih vlada i radu za opće dobro. Smuts nije bio isprazni teoretičar, već je bio jedna od ključnih osoba u stvaranju mirovnog sporazuma u drugom burskom ratu te kasnijem nastanku Južnoafričke Unije. Bio je i sudionik u nastanku i radu Lige naroda, Ujedinjenih naroda i Commonwealtha.

Njegova razmišljanja kako se ne samo vrste, već cijeli ekološki sustavi adaptiraju u evoluciji bila su argumentirano kritizirana, ali imaju svoju vrijednost u povijesti znanosti. Premda Smuts raspravlja o povezanosti ljudske svijesti i biologije, njegova ideja nije bila medicinska.

Ulazak u područje zdravlja

Smutsova knjiga nije bila puno spominjana van znanstvenih krugova. Šezdesete godine XX. stoljeća donose novi prodor istočnjačkih filozofija i religija na Zapad. Povezivanje kultura događalo se stoljećima, ali su elektronski i tiskani mediji to svakako znatno ubrzali. Univerzalna povezanost, mir i djeca cvijeća bili su logična posljedica svijeta koji je prošao dva svjetska rata i niz sukoba u raspadajućem sustavu kolonija, a po prvi put je ljudska vrsta stvorila bombe koje višestruko mogu ubiti cijelu Zemlju. Ne postoji jasna točka u vremenu kad se holizam počeo koristiti u medicinskom kontekstu, već je to polako evoluiralo na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete godine. Godine 1978. godine osnovano je društvo American Holistic Medical Association (AHMA).

Upućivala se (i upućuje) kritika medicini kako je previše specijalizirana. U toj kritici se često zaboravlja kako već u renesansi nisu mogli postojati pravi Homo universalis, ljudi koji bi objedinjavali znanja puno područja. Medicina se odvojila od astronomije, farmacija od medicine, kemija od farmacije, fizika od filozofije i astronomije, automehaničari od metalurgije. Porast znanja neminovno vodi u specijalizacije zbog jednostavnog razloga – ograničenosti ljudskog intelekta i manualnih sposobnosti. Spas leži u suradnji.

Pozitivne strane/utjecaji holizma

Holistički se u medicinskom kontekstu najčešće skriva iza naziva interdisciplinarni pristup, a izrijekom se spominje i u američkom National Institutes of Health. Od doba stare grčke, preko zlatnog doba Islama do današnjeg doba, zdravlje se nikada nije izjednačavalo samo s lijekovima. To su ljudske projekcije struke.

Kao primjer holističkog dokumenta volim na predavanjima istaknuti dokument kojeg mnogi uopće ne percipiraju kao holistički. To je 2021 ESC Guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice. To je vodiči koji pomaže medicinskim djelatnicima kako smanjiti rizik krvožilnih bolesti u populaciji. Osim, logično, lijekova i dijagnostike, spominju se:

· kako komunicirati s ljudima i motivirati ih da porade na prevenciji

· koliko je fizičke aktivnosti potrebno dnevno/tjedno i kakvog tipa

· precizan opis prehrane koja smanjuju rizike

· smanjivanje utjecaj drugih faktora poput pušenja, ali i stresa, higijene usne šupljine i zdravlja zuba i desni, zdravlja pluća, nesanice, zagađenosti zraka, prevencije zaraznih bolesti poput gripe

· utjecaja novca i društvene pozicije, finije rečeno, socioekonomskih čimbenika.

Ovo je odličan primjer spoja i preventivne medicine i naglaska na suradnji struka. Istovremeno, to je i poziv na preuzimanje osobnog truda za vlastito zdravlje. Otvara čak i područje rada političara u prevenciji krvožilnih bolesti, koji bi trebali dati vizije društva i okvire smanjenja stresa zbog socijalnih nejednakosti, nepravdi i korupcije. Nažalost, takve vrijednosti ne zanimaju prosječnog glasača.

Drugi je primjer sistemska biologija koja proučava vrlo složene interakcije u biologiji – od naše biokemije, gena i njihove kontrole do mikrobioma kao cjeline. Znanost je puno žganaca morala pojesti da bi se razvila iz razine proučavanja detalja do integriranja tih detalja u cjelinu. Na tome treba biti zahvalan.

Zloupotrebe i pogrešne percepcije

Holizam se voli definirati kao cjelokupan pristup zdravlju koji uključuje prevenciju, kako se čovjek osjeća i misli, do intervencije odnosno liječenja. Fascinantno je koliko to odudara od realnosti.

Svojatanje holizma. Često se bilo kakvo spominjanje spiritualnosti, molitve, čakre, vorteksa se naziva holizmom, a sve drugo nije holizam. Što je onda s trenericama i trenerima, zašto oni se ne bi nazivali tako? Fizička aktivnost se nalazi u svim smjernicama za zdravlje krvožilnog sustava i metabolizma. Po čemu mikrobiologinja koja pomaže u suvislom odabiru lijeka neke opasne infekcije nije holistička? A nutricionisti? Brokula i batat nisu dostojni holizma?

Neadekvatna edukacija. Sreo sam puno ljudi koji imaju pretenziju da su holistički, dok im istovremeno nedostaje čak i osnovno medicinsko znanje. Ukoliko ne znaš osnove o dijagnostici, nastanku, tijeku i liječenju neke bolesti, to po definiciji ne može biti medicinski holizam. Poseban problem su ljudi koji misle da znaju, a ne znaju.

Bijeg od fizičke razine. Gledate li bezbrojne aktivnosti i komunikacije koje nose u sebi naziv holizma, kod ne malog broja uočit ćete bijeg od tjelesne razine u mentalne, emotivne i spiritualne sfere. Postoji i tendencija da se tjelesna razina degradira samo kao nositelja trauma i „odrada“. Po čemu bi to bio holizam?

Bijeg od socioekonomske razine i stvarni javnozdravstveni utjecaj. U siromašnim predjelima planeta ljudi ne koriste modernu medicinu zbog siromaštva. Tzv. marketinški holizam bogatijih zemalja (što smo i mi) vrlo često se obraća srednjoj i bogatoj klasi. Najnekvalitetnije jedu i žive siromašni i imaju povećane rizike nekih bolesti. Nažalost, kad bi barem to bio grijeh isključivo marketinškog holizma te je to je područje za još teže rasprave koje, opet, ne napaljuju prosječnog birača.

Isključivanje medicinskih intervencija. Prezir prema kirurškim ili farmakološkim intervencijama česta je pojava u tzv. holizmu. Visok krvni tlak, sklonost trombozi, policistični jajnici, tjeskoba, depresija, srpasta anemija i brojne druge su bolesti nastale prirodnom selekcijom da preživimo vrlo teške okolnosti u prošlosti ljudske vrste. Genetsko nasljeđe nastalo na starim vremenima ima svoje posljedice i ne preostaje nam nego ih liječiti. I lijekovi su dio holizma, ukoliko su naravno potrebni. O licemjerstvu mogle bi se ispisati knjige iskustava. Koliko puta se dogodilo da ljudi koriste pljuvački stav prema lijekovima u javnoj komunikaciji, a u osami svog doma itekako koriste lijekove. Naravno, poticanje preventivnih i zdravih stilova života je uvijek pohvalno.

Empatija nije holistička medicina. Empatija je više nego dobrodošla i nakon toliko godina rada općenito mogu reći da su ljudi, pogotovo pacijentice i pacijenti gladni empatije (i vremena). Pružanje empatije je plemenito, ali to nije samo po sebi holizam. Davanje dovoljno vremena pacijentu/ici je česta zamjerka zdravstvenom sustavu, no samo davanje puno vremena i slušanje osobe nije samo po sebi holizam. O empatiji i njenim iskrivljenostima moglo bi se pisati puno, puno više.

Oholost i gaslighting. Olako davanje dijagnoza u Facebook grupama, nevjerojatna samouvjerenost u poznavanju uzroka, etiketiranje, agresija, često uz ogromne rupe u znanju svakodnevna su pojava pod krinkom holizma. I to ima svoju publiku i tržišnu nišu; neki ljudi vole oholu fiktivnu sigurnost više od realne nesigurnosti, baš kao što vole diktatore i zlostavljače. Toliko često je gaslighting skriven iza holizma da ga je nemoguće ne uočiti.

Marketing. Pridjev „holistički“ vrlo rado se koristi u marketingu, čak i u kontekstu poliklinika. Po pravilu je nejasno što to podrazumijeva. Zbog čega bi, primjerice, injekcije vitamina i minerala bile holističkije od fizioterapije? Što to doista holistički nutricionist daje više od običnog? Izraz je toliko zlouporabljen da ga osobno izbjegavam.

Nerealna očekivanja. U jednoj osobi je nemoguće naći trenericu, nutricionisticu, psihologinju, liječnicu, ljekarnicu, socijalnu radnicu i eventualno nekog tko rezonira neke vaše duhovne potrebe, ma kakve da bile. To je cijena razvoja znanja. Imate pravo očekivati da postoji barem razumijevanje postojanja nekih od tih struka/potreba – ukoliko su vam potrebna.

Zaključak

ChatGPT: „Treba paziti da se umjesto deklariranog holizma skriva suprotno – redukcionizam prema vlastitom vjerovanju.“

Holizam je nastao kao znanstveni izraz u kontekstu evolucije i filozofije znanosti. U medicini on podrazumijeva interdisciplinaran pristup. Po takvoj definiciji on jednako uključuje biokemiju, farmakologiju, kirurgiju, koliko i fizičku aktivnost, emotivno, socijalno i psihološko stanje. Svojatanje termina samo za jednu usku aktivnost nije ni točno niti etično.

Tekst može probuditi nekima od vas nezadovoljstva medicinskim sustavom. To ne treba biti tabu tema, ali tema ovog teksta je zloupotreba pojma holizma.

Slika: ChatGPT. Simbolika je jasna.

West J Med. 1982 Jun;136(6):546–551.

Bunge, M. (1996). Finding Philosophy in Social Science. Yale University Press.

Wimsatt, W. C. (2007). Re-Engineering Philosophy for Limited Beings: Piecewise Approximations to Reality. Harvard University Press.

Mazzocchi, F. (2012). Holism and Reductionism in Biology and Ecology: The Complexity of Wholes and Parts. BioScience, 62 ( 8 ), 660-668.

Goldacre, B. (2008). Bad Science. Fourth Estate.