Pubmed

Sa sjetom se sjećam interneta devedesetih. Internet su prigrlili educirani ljudi koji su se oduševili činjenicom da imaju svijet na dlanu, a već zaboravljeni pretraživači poput WebCrawlera nudili su „organske“ rezultate, vrlo daleko od današnje Google sprdnje od rezultata. Taj je svijet izumro, nestao i predlažem da se osnuje muzej toga vremena, vremena kada je internet bio dovoljno malen da stane u naslove Yahooa kakvog više nema. U to davno nestalo vrijeme, prije točno dvadeset i devet godina, u online svijet došao je Pubmed. Pubmed je baza znanstvenih časopisa i nije bio novost – on se samo preselio u online sferu. Do tada smo morali odlaziti nekim tetama na Medicinski fakultet koje su tu bazu imale na CD-ovima. Online Pubmed je bio revolucija dostupnosti pretraživanja znanstvenih članaka.

U oduševljenju dostupnosti zaboravili smo pretpostaviti sve sociološke posljedice dostupnosti. No, mladi beogradski sociolog koji fotografira u medijima umjesto da liječi društvo tada je bio premlad, a društvo je procijenilo da mu liječenje nije potrebno.

Tako je nastao glagol pubmediranje. Da bismo ga shvatili potrebno je upoznati par pojmova.

Dumbing Down

Dumbing down (dumb – glup) je tridesetih godina XX. stoljeća nastao kao medijski (filmski) termin prilagođavanja sadržaja nisko obrazovanim ljudima. Kasnije je proširio semantiku (značenje) na kontekst pretjeranog pojednostavljivanja i u popularizaciji složenih termina znanosti. Svaki moj tekst nosi rizik dumbing down – kako bih to ograničio, zamijetili ste da koristim izraze koji jasno ukazuju da je ispod toga ogromna i složena šuma podataka. Citiram članke ili knjige ne zbog očekivanja da se pročitaju, već svijesti da postoji još puno toga. Tisućama godina edukacijski sustavi su išli na prijenos znanja, ali su u svijetu ekstremne dostupnosti podataka propustili poraditi na razumijevanja prostora neznanja. Primjer: što je to električna struja? Tok elektrona i to je to, nešto kao benzinska pumpa za elektrone. Ako primiš žice elektroni te sprže. Postoji mali problem – to je netočno. Pronađite Veritasium na YouTube da vam objasni na popularan način, a onda imajte na umu da je matematika i fizika ispod toga monstruozna. Ili lijepa – već kako je percipirate.

Easiness Effect

U doba dostupnosti podataka i ljudi koji nam pokušavaju na jednostavan način objasniti složenu stvarnost (to čak i uključuje fakultete, da se razumijemo), postoji realan rizik da mislimo da (o)lako možemo razumjeti razne teme, od medicine, fizike, meteorologije, kemije, pa i društvenih znanosti. I društvene znanosti su žrtva. „On ti je filozof“ zna biti i narodni izraz za osobu koja blebeće svakojake mentalne procese. Svako slušanje ljudi postaje psihologija. Easiness Effect često srećem među ljudima s engleskim jezikom – misle da ga znaju samo zato što mogu složiti konverzaciju. Easiness Effect nije opasan sam po sebi, već postaje opasan kada bude izvorište agresivnih napada za neke stavove. Napravite eksperiment – objavite u nekoj grupi da je tzv. bijela rasa nastala iz crne rase mutacijom (što je nedvojbeno dokazana istina) i učas ćete dobiti komentare barem 10 hejtera i stotinjak hahača.

Gish Gallop

Gish Gallop je pojava na društvenim mrežama kada vas u nekoj raspravi zatrpaju velikim brojem rečenice, citata, tvrdnji. Vrlo često to već imaju pripremljeno unaprijed pa samo kopiraju. Ogromnu količinu tvrdnji, podataka ili citata ne možete objasniti u kratkom vremenskom roku pa onda to dožive kao pobjedu, čak i kada citati ili podaci uopće ne opravdavaju tvrdnju. No, sama masa čini brzu analizu nemogućom.

Porast utjecaja i dostupnosti društvenih mreža dao je priliku svima da Urbi et orbi objavljuju svoje stavove o vrlo stručnim temama. Interes za znanstvene teme je pohvalan, samo se postavlja pitanje temeljem kojeg znanja se stavovi donose. Stavovi su uvelike emotivni, zanimljivo, često i u tzv. pro-znanstvenom svijetu, no to je već tema za neki drugi članak.

Zamke i zloupotrebe pubmediranja

Članak uopće ne podržava neku tvrdnju. Ovo se nalazi vrlo često u Gish Gallop tipu rasprave. Sama masa citata članaka čini nemogućim čak i površno čitanje, a onda kad si date vremena uočite da neki članci uopće nisu povezane s tvrdnjom. Služe samo za davanje kredibiliteta brojčanošću.

Naslov je naizgled povezan s tvrdnjom, ali već sažetak ne govori u prilog tvrdnje. Naslovi mogu naizgled upućivati na slaganje s tvrdnjom, no već čitanjem samog sažetka uočite da to nije točno. Vrlo često se dogodi da osobe koje dijele citat nisu si čak niti dale truda pročitati sažetak rada.

Izvlačenje nepotpunih zaključaka. Neki članak znanstvene studije može imati više zaključaka, ali se selektivno koristi samo jedan. Ovaj oblik manipulacije često susrećemo kod visoko obrazovanih ljudi. U ozbiljnijem kontekstu to smo susretali, primjerice, u „HIV denialism“, negiranju da je HIV (virus) uzrok AIDS-a odnosno SIDA-e još i prije pojave društvenih mreža. O tome ću jednom posebno pisati.

Jedna studija vrijedi kao opće pravilo/konsenzus. Potpuno je normalno da oko nekih tema budu objavljeni različiti članci suprotnih (konfliktnih) rezultata. Sjećam se kada je objavljeno da je otkriven način kojim djeluje lijek paracetamol – jedna grupa je tvrdila da je našla novi enzim na koji lijek djeluje. Vrlo brzo više grupa je to opovrgnulo i dokazalo da taj enzim ne postoji. Uvijek treba naći više i objektivno ih procijeniti.

Cherry picking. To je nalaženje isključivo onih članaka koji potvrđuju našu tvrdnju, a ignoriranje drugih koji ne govore u prilog toga. Nažalost, ovo znamo nalazi i u (pro-)znanstvenom svijetu, ali je uvelike masovnija pojava u online ratovanju pubmediranjem.

Nerazumijevanje bazičnog znanja i metoda istraživanja. Pročitati i doista razumjeti znanstveni rad znači poznavanje bazičnog znanja i metoda koje su se koristile. Online ratnici često ne pročitaju radove ili ih ne razumiju.

Relevantnost i šira slika. Kako su stavovi u online ratovanju pubmediranjem uglavnom emotivni, nemoguće je vidjeti širu sliku, kako povijesnu tako i znanstvenu. Nažalost, ovo se zna susretati i među znanstveno obrazovanim ljudima. Primjer koji je svima poznat – ne mogu metode in vitro (primjerice na stanicama, enzimima, tkivima) dati konačan sud ili tvrdnju učinka na čovjeka. Ti radovi mogu biti korisni, ali ne mogu dati širu sliku.

Zaključak

Slonić Dumbo bilo je pogrdno ime. Nije bio glup, ali za to je trebalo pročitati priču ili pogledati film, ući dublje i dati si vremena. Tako je i s člancima, katkad citirati dva ili tri znači izgubiti nekoliko sati da ih analiziramo. Za procjenu slabosti metoda ili jasnih ograničenja studija treba imati puno znanja o tom području.

ChatGPT: „Za razliku od Dumboa, koji je na kraju dokazao da može letjeti, pubmederi često ostanu uvjereni da lete, iako su samo zapeli u vrtlogu vlastite površnosti.“

Literatura

J Med Internet Res. 2021 Jan 20;23(1):e17187.

Public Underst Sci. 2017 Nov;26(8):1003-1018.

Proc Natl Acad Sci U S A. 2021 Apr 13;118(15):e1912444117.