Heather Simpson – od žestokog avaxa do provaxa

Pozdrav! Zovem se Heather Simpson. Ovo je priča o tome kako sam od žestokog avaxa (kratak kolokvijalni naziv za protivnika cijepljenja) postala provax (netko tko je za cijepljenje). 

Vjerojatno ne znate tko sam, jer većini ljudi sam nepoznata, ali 2019. i početkom 2020. bila sam viralni avax influencer. Da pojasnim.

Kao dijete, redovno sam cijepljena svim cjepivima. 2011. sam se jedva okrznula antiknim nakitom i odmah odjurila svom liječniku po cjepivo protiv tetanusa. Bila sam provax jer sam tako odgojena. Moji roditelji su divni.

A zatim, jednoga dana… uvukao se strah.

Došao je u obliku oglasa za avax dokumentarnu seriju. Suprug i ja željeli smo djecu, pa sam znala da je to bitna tema. Popustila sam i dala 200 dolara za seriju. 

Serija, kao što možete pretpostaviti, opisuje kako su cjepiva povezana sa gotovo svakim lošim stanjem koje možete zamisliti. I kao mlada žena koja se priprema za majčinstvo, nisam znala bolje. Servirali su mi strah za doručak, ručak i večeru, a ja sam ga jela. Od onda, bila sam uvjerena da cjepiva mogu i budu izazvala autizam, SIDS, autoimune bolesti i smrt općenito.

Nastavila sam proučavati avax teorije. Možete pronaći potvrdu za kakvu god tvrdnju želite, ako tako naumite. I bome,

svašta sam pronašla. Uglavnom se radilo o gomili zastrašujićih priča. Odlučila sam da nikad neću cijepiti ni svoje dijete ni sebe.

Ikad.

Kad se moje dijete rodilo 2017., dobila je injekciju vitamina K (zbog čega su me neki avaxi prekorili i rekli da je to uzrok nekih djetetovih zdravstvenih problema) i odlučili smo da je nećemo dati cijepiti. Suprug i ja bili smo uvjereni da smo ispravno postupili.

Kad je kći bila stara oko 18 mjeseci, zime 2019., počela sam na Facebooku pisati objave o svojoj zadršci prema cjepivima. Da budem iskrena, ne da nije bilo zadrške nego sam znala da sam PROTIV cjepiva. Ali mislila sam si, ako napišem da “imam zadršku”, izgledat ću manje ludo. Kad sam prvi put napisala objavu o svojoj skepsi prema cjepivima, podijeljena je nekoliko stotina puta.

Bila sam u šoku. Počeli sam dobivati hrpe  zahtjeva za prijateljstvom. Nisam znala što se događa. Nastavila sam objavljivati svoje poglede o cjepivima, ljudi su nastavili dijeliti moje objave, a moja je publika rasla. Bilo je ludo i potpuno neočekivano. Nisam znala da taj svijet avax roditelja postoji na društvenim mrežama.

Bili su toliko puni podrške. Stekla sam prijatelje za cijeli život i uvijek ću to cijeniti. Čitavo ovo iskustvo je vrijedilo ako zbog ničeg drugog, zbog prijatelja koje sam stekla.

Ubrzajmo na listopad (oktobar) 2019., kad sam se za Halloween prerušila u ospice. Pokušala sam “smisliti najmanje strašnu stvar koja mogu biti za Halloween.” Ljudi, ovom prilikom otvoreno priznajem: bila sam najgora ikad.

Naj. Gora. Ikad.

Nije ni izgledalo kao ospice. Izgledalo je kao sifilis.

I onda je to postalo viralno. Ali zaista viralno.

Eksplodiralo je i na Facebooku i na Redditu, i nekoliko domaćih izvještajnih agencija objavilo je vijesti. Dobivala sam prijetnje smrću i ljudi su me molili da se ubijem. Bilo je gadno. Sama sam si kriva za to, i nisam se smjela prerušiti u nešto tako bešćutno, ali bilo je gadno. Bila sam pod ozbiljnim stresom.

Međutim, nakon nekoliko mjeseci, u veljači (februaru) 2020., počela sam mijenjati mišljenje. Oslonila sam se na zapadnu medicinu kako bih liječila svoju endometriozu, baš sam bila svježe operirana i počela sam drugačijeg stava proučavati cjepiva. Počela sam biti mekša u svojim avax stavovima. Ali kad sam o toj promjeni pisala na Facebooku, mnogo avax ekipe je podivljalo. Bili su bijesni i naprosto okrutni.

Tada sam shvatila da je mnogo njih kao kult. Izopće te ako nemaš stavove identične njihovima. Nemojte me krivo shvatiti, postoje MNOGI koji nisu ovakvi, njih volim i cijenim. Isto tako, MNOGI su militanti u svojim avax stavovima. Tvrde da su za “slobodu izbora”, ali raskomadat će te ako doneseš drugačiju odluku o svom zdravlju.

Toliko su me maltretirali da sam završila na hitnoj s paničnim napadom. To je bio jedan od gorih tjedana mog života. I to samo zato što sam omekšala svoje avax stavove.

I onda su me “cancellali” (bojkotirali i ignorirali). Ah, ta divna internetska cancel culture.

No, da budem iskrena, to se pokazalo najvećim blagoslovom jer sam tad imala vremena čitati, razmišljati, učiti i rasti sama, bez utjecaja “mentaliteta krda”.

I evo me sad, planiram se cijepiti protiv gripe sljedeći tjedan. Cijepit ću se i protiv COVID – a. Također ćemo cijepiti dijete po kalendaru cijepljenja po preporuci pedijatra. (Neću ulaziti u detalje jer njen zdravstveni karton je njena privatna stvar).

KAKO LI SAM DOŠLA DO OVOG?!

Na kraju krajeva, zbog toga i čitate ovaj članak. Pa, dopustite da objasnim kakva se to magija dogodila tih mjeseci dok sam učila nakon što sam “cancelled”.

Kao prvo, kad prilazite avaxima, morate imati na umu da uglavnom postoje tri tipa. Jedan je teoretičar zavjera, jednog je strah a jedan je bivši provax. Nekad je netko svo troje. Nekad nije nijedan od navedenih.

Svaka osoba je jedinstvena, ali ovo su tri tipa na koja bih ja uglavnom nailazila. Trebate znati u koju od ove tri kategorije pojedinac pripada da biste znali kako im pristupiti.

Moja kategorija? Bila sam izbezumljena od straha. Nisam htjela dati injektirati nešt ocu svoju kći ako sam mislila da bi je to moglo ubiti. Dala bih život da zaštitim svoje dijete. Ovo sve vrijedi za većinu avaxa koje znam. Jako se zaštitnički ponašaju prema svojoj djeci, kao i provaxi, i žele da budu sigurna.

I da napomenem, ovdje se ne radi o lošim ljudima i dobrim ljudima. Postoje fantastični roditelji na obje strane.

Da se vratim na temu. Čitala sam stravične anegdote mama kojima bi bebe umirale dan nakon cijepljenja. Ili da je njihovo dijete prestalo pričati tjedan dana kasnije. Ili da je njihovo dijete prestalo hodati mjesec dana kasnije.

Počela sam napokon dovoditi svoje avax stavove u pitanje kad sam počela dublje kopati svaku od ovih anegdota da bih saznala pravu istinu umjesto da slijepo vjerujem pričama. Ustanovila sam da su neke od tih priča definitivno istinite. Ali saznala sam da su mnoge od tih “smrti od cijepljenja” zapravo bile uzrokovane nesrećama pri zajedničkom spavanju djeteta i roditelja i drugim zdravstvenim stanjima. Jednostavno su se te smrti nažalost vremenski poklopile s cijepljenjem. Situacije su bile tužne. Ali na kraju bi uvijek okrivili cjepivo.

Ponekad cjepivo i JEST uzrokovalo smrt ili invaliditet djeteta. Nitko nikad nije tvrdio da su cjepiva 100% sigurna. Ponekad tvoje dijete bude dio te male statistike. I zbog toga je još teže procijeniti te anegdote i čitati ih a da te ne svlada strah.

Došla sam do točke gdje sam bila toliko obuzeta svakom od tih anegdota da sam izgubila sposobnost kritičkog mišljenja, osjećaji su prevladali. Pročitala bih priču, pozlilo bi mi, i zaklela bih se da nikada neću cijepiti svoje dijete.

Ali problem je u tome što se anegdote bez dokaza mogu brzo oteti kontroli na društvenim mrežama. Mala Suzie je mogla slomiti nogu nakon pada s ljuljačke dan nakon cijepljenja protiv tetanusa, ali Suziena mama bi to na društvenim mrežama predstavila kao da je Suzie primila cjepivo i sad ne može hodati. I onda ta objava bude podijeljena 20 000 puta. I sad imate hrpu roditelja koja ne želi dati cijepiti svoju djecu protiv tetanusa jer NARAVNO da ne žele riskirati da im dijete prestane hodati.

Rečeno mi je da moje dijete ima apneju zbog primitka vitamina K i da srčane aritmije ima zbog cjepiva koja sam ja primila u djetinjstvu. Ako netko razvije autoimunu bolest 15 godina nakon primitka cjepiva, neki avaxi će i dalje okriviti cjepivo. Ljudima treba krivac za bolest njih i njihove djece. Cjepiva su savršeno žrtveno janje, bez obzira na to kad su primljena.

Još jedna stvar koja me počela odvlačiti od avax pokreta bila je VAERS, Vaccine Adverse Event Reporting System – sustav za prijavljivanje nuspojava cjepiva u SAD – u. Samo 2019. prijavljeno je oko 48 000 slučajeva. Ali caka je u tome što roditelji mogu prijaviti što god žele, bez dokaza. Uzročnost se ne treba ustanoviti da bi nuspojava dospjela na popis.

Na primjer, ovo su neki od slučajeva koji su zabilježeni na VAERS – u:

Rana od metka, tučnjava u školi, ozebline, grinje, strujni udar prilikom korištenja pegle za kosu, utapanje, oštećenje kose peroksidom, opekline od sunca, spolno prenosiva infekcija, sportska ozljeda (graničar), sportska ozljeda (američki football), suicidalne ideacije zbog prekida s dečkom, ubojstvo, prometna nesreća, i mnoge, mnoge druge.

Neki avaxi koriste VAERS kao jedan od najjačih argumenata, ali kao što možete vidjeti, time tvrde da je nuspojava cijepljenja i kad izgoriš na suncu… Osim što… nije.

Sljedeće što sam počela proučavati su upute za upotrebu koje dolaze s cjepivom. Avaxi to vole koristiti kao “jesam te!” argument. I ja sam ga koristila potpuno uvjereno!

Međutim, problem je u tome što su te upute pravni dokument, u kojem moraju biti navedene sve pojave koje su nastupile nakon cijepljenja ili tokom kliničkih testiranja i studija. Nije potrebno ustanoviti uzročno – posljedičnu vezu, ali imaju zakonsku obavezu navesti sve što se dogodi. Na primjer, uputa cjepiva Gardasil navodi ozljede od metka, automobilske nesreće te samoubojstvo kao neke od nuspojava.

Nakon toga sam proučila sastav. Sastav cjepiva me brinuo više od svega.

Osvrnimo se na aluminij. Živa se uglavnom više ne koristi u cjepivima, pa je sad aluminij u centru pažnje. Dojene bebe dobiju oko 10mg aluminija u prvih 6 mjeseci života, one koje dobivaju adaptirano mlijeko 30mg, a one koje dobivaju sojino adaptirano mlijeko 120mg. Ali u prvih 6 mjeseci života, ako su redovno cijepljene po kalendaru cijepljenja, bebe prime samo 4mg aluminija iz cjepiva.

Istraživanja znanstvenika pokazala su da aluminij iz cjepiva ne podiže razinu aluminija u krvi, i da taj aluminij tako brzo izađe iz organizma da ga pola izađe već do sljedećeg jutra.

Sljedeći strašni sastojak kojeg sam se prisilila proučiti je formaldehid. Koristi se da bi atenuirao viruse i bakterije u cjepivima. Zbog toga će se nešto formaldehida naći u gotovom proizvodu.

Količina formaldehida u cjepivu, koja je manja od desetine miligrama, smatra se sigurnom, jer naši organizmi već prirodno sadrže formaldehid. Čovjeku je formaldehid potreban za sintezu timidina, purina i aminokiselina, koji su potrebni za izgradnju DNK.

Svatko u krvotoku sadrži formaldehid, oko 2,5 mikrograma po mililitru krvi.

Uzmete li prosječnu masu dvomjesečnog djeteta (5kg) s prosječnim volumenom krvi od 85 mililitara po kilogramu, ukupna količina koja se prirodno nalazi u organizmu tog djeteta iznosit će oko 1 miligram. To je 10 puta veća količina od one koja se nalazi u cjepivu.

I za kraj, treći strašni sastojak: polisorbat 80. Avaxi misle da će ova kemikalija prodrijeti kroz krvno – možanu barijeru (KMB) i dopustiti da aluminij dospije do mozga. No problem je u tome što je to fizički nemoguće. Probiti KMB nije tako jednostavno kako zvuči. Pretpostavimo da cjepivo sadrži 50 mikrograma polisorbata

80 (cjepivo protiv HPV – a, npr.), dijete od 5kg trebalo bi primiti na desetke cjepiva izravno u karotidnu arteriju da bi uopće postojala ŠANSA za prodor KMB – e. Isto tako, polisorbat 80 vrlo je nestabilan spoj kojeg esteraze u tkivu napadaju velikom brzinom pa mu je vrijeme poluraspada 1.07 sati.

No ono što je naposljetku promijenilo moje mišljenje bili su ljudi koji su mi se javili, poslušali moje strahove i razgovarali sa mnom. Tisuće ružnih komentara nisu mi promijenile mišljenje. Naprotiv, zbog toga sam bila još čvršće uvjerena da sam u pravu. Ako imam neprijatelje, onda sigurno nešto radim ispravno. Ti grozni komentari imali su upravo suprotan učinak od onog što je provax očekivao.

No kad su mi prijatelji mirno i strpljivo objasnili znanost iza toga i pokazali da im je više stalo do mene nego do promjene mog mišljenja, moj se um počeo otvarati i shvatila sam da postoji šansa da sam u krivu. Tada sam počela čitati knjigu dr. Roberta Searsa, “Knjiga o Cjepivima”. Dr. Sears podastire informacije “negdje u sredini” – čini se kao da je i avax i provax, otvorenog uma i iskrenog pristupa za obje strane. Čitajući, počela sam shvaćati da vjerujem liječniku koji je napisao tu knjigu a Facebook objave o štetnosti cjepiva nisu bile u skladu s napisanim u knjizi.

No kap koja je prelila čašu bila je moja hospitalizacija zbog endometrioze i jer sam imala modrice po cijelom tijelu. Medicinska skrb koju sam primila bila je vrhunska. Zapadna medicina mi je puno

pomogla. Ustanovila sam da su mnogi avaxi protiv cijepljenja jer misle da su  znanstvenici i liječnici urotnici koji žele ozlijediti ili ubiti djecu za novac. Sinulo mi je da uopće ne vjerujem u to i da uopće nisam teoretičar zavjere.

Nema teorije da su se tisuće znanstvenika i liječnika namjerile ozlijediti ili ubiti našu djecu. Statistički je nemoguće. Većina njih su divni ljudi koji vole djecu.

Želim se ispričati svakome koga sam povrijedila u svojim avax danima. Bila sam gruba, sarkastična i izuzetno bezobrazna. Znam da među avaxima ima mnogo ableizma (diskriminacija osoba s invaliditetom), pa znajte ovo: Vaše autistično dijete je savršeno takvo kakvo jest. Ne dajte da Vam itko kaže da Vaše dijete treba izliječiti ili popraviti. Jako mi je žao ako sam ikada zastupala ableizam. To mi, naravno, nikada nije bila namjera, ali svejedno, ispričavam se. Želim se ispričati zajednici provaxa i zdravstvenih radnika za moje bezobrazno ponašanje, za moj Dunning – Kruger efekt, koji bih svakog dana obuvala poput para cipela i moj kostim ospica koji je više nalikovao na sifilis. Jako mi je žao. 

I evo me sad tu. Namjeravam primiti cjepivo protiv gripe čim se oporavim od lakše upale pluća. Od sad vjerujem liječnicima i znanstvenicima. Zaželite mi sreću na mom putovanju! Zanima me gdje će me odvesti.

Edit: sada sam svjesna toga da dr. Bob Sears nije najbolji uzor. Zato toplo preporučujem “Cjepiva i Vaše Dijete” dr. Paula Offita i Charlotte A. Moser.

(1) Abraham Alahmad, PhD

(2) “Vaccines and Your Child”, Paul A. Offit, M.D. and Charlotte A. Moser

(3) “The Vaccine Book”, by Robert W. Sears, MD, FAAP

(4) Rod Cook

Prevela: Noemi Marchiotti