(teški) metali – drugi dio, biologija

Što su to metali, a što metaloidi i kolika je upitna definicija teških metala mogli ste pročitati u prvom dijelu. Kakav je utjecaj metala i metaloida na našu biologiju?

Esencijalnost

Postoje metali i metaloidi koji su neophodni našoj biologiji i većina vam je poznata iz opće kulture o prehrani i mineralima. Natrij, kalij, magnezij, željezo i mangan neki su od primjera nama neophodnih metala. Oni su esencijalni, što znači da ih moramo unositi hranom ili vodom da bismo ostali zdravi. Postoje neki koje normalno nalazimo u tijelu, ali nismo u potpunosti sigurni jesu li esencijalni (nužni) za naš život ili ih nalazimo u tijelu, jer se nalaze u okolišu. Primjer takvog elementa je silicij. Čovjek u tijelu sadrži čak i rijetke elemente poput zlata, manje od miligrama.

Doza

Prastara izjava kako samo doza čini otrov jednako vrijedi za metale i metaloide. Čak i esencijalni elementi mogu biti otrovni ukoliko ih je previše u tijelu. Opisana su samoubojstva magnezijem i trovanja djece lijekovima sa željezom, a višak nekih metala poznajemo kao bolesti koje nose svoje ime, poput Wilsonove bolesti u kojoj se bakar nakuplja u tijelu. Premda nije metal, dobar primjer esencijalnog elementa koja je toksičan u maloj dozi je selen. On je esencijalan (neophodan) našem tijelu i tipično ga trebamo manje od 100 mikrograma, a može postati toksičan dužim korištenjem već u dozi od 4-7 miligrama, dozi koja je daleko manja od dnevnih potreba nekih drugih elemenata poput magnezija. Talij nije esencijalan i toksičan je metal, no u malim dozama radioaktivni talij se koristi u dijagnostici nekih bolesti srca bez posljedica.

Laki versus teški metal je manje bitna kategorija

U javnoj percepciji samo se teški metali doživljavaju toksičnim. Berilij je laki metal koji je toksičan. Ukoliko se inhalira zbog radnog okoliša može izazvati beriliozu, te je i karcinogen. Arsen je metaloid, a ne teški metal, pa su neki njegovi spojevi vrlo otrovni.

Kemijski oblik i stupanj oksidacije

Toksičnost i opasnost nekog metala ovisi o njegovom stupnju oksidacije. Školski, već svima poznat primjer je natrij. Bilo bi opasno primiti rukama komad elementarnog natrija, jer on gori u doticaju s vodom (a mi smo uglavnom voda). Natrijev-klorid, u kojem je natrij u obliku Na+ iona koristite ne samo za jelo, već neki i za piling u saunama. Neke živine soli su prilično toksične, dok je elementarna živa znatno manje toksična. Opisan je slučaj dječaka starog tri godine koji je pojeo čak 750 grama elementarne, tekuće žive bez posljedica*. Krom kao ion Cr3+ je (vjerojatno) esencijalan element poput željeza, dok je Cr6+ opasan.

Toksičnost i biološka uloga elementa ovisi i o kemijskom spoju (obliku). Anorganski spojevi arsena su tipično otrovniji od njegovih organskih spojeva. Zahvaljujući tome nastao je prvi lijek protiv sifilisa Salvarsan, organski spoj arsena. Za ono doba bio je prihvatljivo siguran, a kasnije su ga zamijenili moderniji antibiotici. Metil-živa je opasniji oblik, jer se lakše nakuplja u tijelu, dok se etil-živa lakše izlučuje. Katkad toksičnost ovisi o topivosti spoja metala u vodi. Veće (gramske) količine barijevih soli koje su topive u vodi mogu izazvati paralizu i zastoj srca. Netopiva barijeva sol, barijev sulfat, desetljećima se rutinski koristi kod nekih rendgenskih pretraga probavnog sustava kao tzv. kontrastno sredstvo. Popijete ga veliku količinu bez posljedica.

Put unosa

Put unosa metala (oralni oblik, injekcija u venu, inhalacija) može mijenjati toksičnost. Kalij je metal kojeg trebamo u velikim dnevnim količinama koje mjerimo u gramima. Ukoliko su nam zdravi bubrezi, relativno dobro podnosimo kalij kada ga konzumiramo na usta (pijemo, jedemo). Lako izlučujemo višak, a sama apsorpcija je polaganiji proces. Manje ga podnosimo ukoliko se daje direktno u venu, jer ga dajemo odjednom u krvotok, no i dalje su relativno velike količine sigurne u odnosu na neke toksičnije metale. Manje količine i intravenskom obliku normalno podnosimo. Kod berilija ste upoznali specifičan oblik toksičnosti udisanjem, a trovanje inhalacijom opisano je i kod arsena.

Vrijeme

Metali i metaloidi mogu biti toksični akutno (jednokratnim ili kratkotrajnim uzimanjem) ili kronično. Katkad ćete naći tri vremenske kategorije. Primjerice, kod trovanja arsenom, akutno se definira kao 14 dana ili manje, subkronično 15–364 dana, a kronično godinu dana ili više. Ove kategorije su manje važne za minerale nutrijente poput magnezija koje lako izlučujemo iz tijela. Željezo je pak primjer minerala kojeg vrlo teško izlučujemo iz tijela, sva sreća da dobro kontroliramo njegovu apsorpciju. Kod kroničnog unosa postoji problem metala i metaloida čiji se spojevi mogu akumulirati. Podsjećam da ne treba generalizirati, već smo vidjeli da se neki spojevi žive ili arsena lakše izlučuju.

Pogledajmo primjer anorganskih spojeva arsena. Za akutno trovanje potrebna je veća doza. Opisani su smrtni slučajevi nakon što ljudi odjednom konzumirali 22-121 mg arsena po kilogramu tjelesne težine. U slučaju trovanja jedne obitelji vodom s arsenom tijekom sedam dana, bilo je dovoljno samo 2 mg po kilogramu tjelesne težine da se dogode smrtni slučajevi. Kod višegodišnjih trovanja vodom kontaminiranom anorganskim arsenom, te količine padaju na 0,05 mg po kilogramu tjelesne težine ili čak i manje. Dakle, da ponovimo, kod nekih metala i metaloida lakše podnosimo veći unos kratko vrijeme ili jednokratnim unosom. Giulia Tofana, već spomenuta u prvom dijelu, razradila je te pojmove na praktičnu kriminalnu razinu još u XVII. stoljeću. Aqua Tofana nazvana Manna di San Nicola sadržavala je arsen za kronično trovanje, kako iznenadna smrt ne bi izazivala sumnju. Nažalost, žene koje su posezale za tim otrovom često su imale muževe koji bi ih okrutno maltretirali i u doba kada razvod nije postojao odlučile bi se za ovo kriminalno rješenje.

PR iliti utjecaj javnosti

Prisustvo otrovnih metala u javnom diskursu i kulturi nije došlo s internetom i društvenim mrežama. Agatha Christie odlično je poznavala lijekove i otrove. U romanu “Murder Is Easy” (1939) opisuje trovanje arsenom, a u romanu “The Pale Horse” (1961) talijem. Za posljednji roman bila je inspirana i slučajem trovanja njemačkih vojnika talijem kojeg je organizirao francuski pokret otpora. Koji će metali biti „popularni“ ovisi o trendovima na YouTube i društvenim mrežama, pa je jedan talij postao manje poznat od olova ili žive.

Metali se mogu koristiti u pozitivnoj komunikaciji u razumijevanju pojma sigurnosti. U normalnim okolnostima najveći izvor radioaktivnosti u prehrani su banane i blitva. Naime, dio kalija kojeg unosimo je prirodno radioaktivan, ali ga toleriramo. Time dajemo primjer kako baš u svemu postoji mjera sigurnosti i mjera opasnosti.

U sljedećem i zadnjem dijelu razmotrit ćemo upravo pojmove – koliko je sigurno i kako to znamo. Spomenut ćemo i neke tipične zloupotrebe u javnoj komunikaciji.

*Niti u bunilu ovo ne probajte kod kuće.

Za naučiti više:
TOXICOLOGICAL PROFILE FOR ARSENIC. Atlanta (GA): Agency for Toxic Substances and Disease Registry (US); 2007 Aug. 3, HEALTH EFFECTS.
Balkan Med J. 2016 Jul 1;33(4):467–469.
Curr Med Chem. 2021;28(35):7190-7208.

Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/