

Kad sam bio dijete, htio sam impresionirati starije svojim znanjem. To je prirodna ljudska težnja – dokazati se, pokazati svoje adute, bilo mišiće, pamet ili odjeću. Sjećam se eksperimenata s elektrolizom vode i soli. Kad sam učitelju objašnjavao zašto je otopina pozelenjela, rekao sam da je „klor znanstveno poznat po zelenoj boji“. Bio sam siguran da zvučim pametno. Ali danas shvaćam kako slične izjave prečesto čujemo – ne od djece, nego od odraslih. Znanstveni izrazi koriste se izvan konteksta, često da fasciniraju, impresioniraju, ili još gore, obmanjuju. Taj nam grč katkad ostaje dugo kroz život. U jednom trenu čovjek skupi dovoljno i znanja i izraza da u razgovorima van stručnih krugova troši podosta pažnje da govori jednostavno.
Motivacija zloupotrebe
Korištenje znanstvenih naziva na društvenim mrežama da bi se obranila ili opravdala često nepovezana tvrdnja ima istu funkciji kao i moj klor znanstveno poznat po zelenoj boji. „Meditaciju za aktiviranje DNK“ sam prvi put sam susreo kao izraz pred više od dvadeset godina. U njemu ima čak i nešto istine, a to je da stanje smirenosti (ako je iskreno) potiče aktivnost nekih gena (DNK), ali ne na način kako se površno zamišlja. Dapače, ja niti ne želim aktivirati svu svoju DNK, jer bi to značilo moju smrt u nekoliko minuta. Najveća snaga tijela troši se na represiju, kontrolu odnosno – deaktivaciju DNK. „Deaktivacija“ DNK je tajna životnih procesa. No, aktivacija DNK zvuči zavodljivo, zar ne? Potpuno je super ako meditiraš, ali ti aktivacija DNK ne treba ni u kojem aspektu. To je samo duhovni Onlyfans.
Glad za moći jedan je od razloga za korištenje stručnih izraza, a ona ima dva aspekta.
Prvi aspekt je “čarobnjačka moć“, drevna težnja opisana u gotovo svim kulturama i religijama. To je ona ideja: Ja imam moć nad svojom DNK! Ja upravljam cijelom svojom epigenetikom! Šipak upravljaš. Svjesno upravljaš tek s malenim dijelom na koji zaista možeš utjecati – primjerice, da redovito vježbaš ili jedeš raštiku. Puno toga u tijelu jednostavno je izvan tvoje kontrole. To nije loša vijest, to je realnost.
Drugi aspekt je moć nad drugima – fascinacija. Korištenjem stručnih izraza možemo se postaviti superiorno pred drugima. Ipak, važno je razgraničiti: kada ste u medicinskom sustavu, određeni izrazi su nužni. Neke pojmove, poput eozinofil ili anti-PD1 lijek, jednostavno nije moguće prevesti na svakodnevni jezik. Dobar stručnjak će se, međutim, potruditi objasniti njihovo značenje na način koji pacijent razumije. Pojednostavljivanje nije jednako razvijeno kod svih – struka nas često promijeni, i zaboravimo koliko neki pojmovi zvuče stranima široj javnosti.
No, drugačija je priča kad netko koristi stručne izraze izvan svoje struke, samo da bi impresionirao ili stekao moć nad drugima. Ako vam netko online postavi dijagnozu poput “sindroma aktivacije mastocita“, velika je šansa da ćete pasti ničice pred takvim pojmom. To je izraz koji je prestručan i prespecifičan da bi se olako koristio, ali zvuči ozbiljno i uvjerljivo – i to je cilj. Problem nastaje kada odjednom trećina Hrvatske ima sindrom aktivacije mastocita, a druga trećina Jarisch–Herxheimerovu reakciju. (O svemu tome ćemo kasnije).
Sve je to klor “znanstveno poznat po zelenoj boji” – moderni pokušaj malog Stribora da impresionira slanom vodom i baterijama.
Traženje kredibiliteta kroz stručne izraze prirodni je dio svake struke – posebno u procjeni kvalitete i stručnosti osobe. Ako bih sreo kolegicu ili kolegu koji ne razumiju izraz polimorfizam citokroma, nikada ih ne bih zaposlio u ljekarni ili laboratoriju. To je osnova, abeceda, nešto što znaš čak i pijan u tri ujutro – ili ne zaslužuješ diplomu.
No, stručni izrazi često se koriste i za uzdizanje sebe pred drugima. Kvantno. Epigenetski. Razumije li ih uopće osoba koja ih koristi? Skraćenice su posebno popularne u tom smislu. Sjećam se, prije nekih šest ili više godina, jedne žene koja je svima ulijetala s pitanjem: „A jesi tražila prije lijeka da ti odrede MTHFR?“ Reakcija je gotovo uvijek bila ista: „Vau, što je to?“ I osoba padne ničice pred takvim pojmom. Objašnjenje koje dobije daleko je od biološke istine, ali nije ni bitno – cilj je postignut. Fascinacija. Jer, ako netko tako lako barata skraćenicama – kao što ekonomisti nonšalantno koriste EBIT i EBITDA – sigurno zna o čemu priča, zar ne?
Pozitivan aspekt
Napravimo sada potpuni zaokret na samom kraju. Znam da ne mali broj mojih kolegica i kolega iz svijeta medicine ne voli kad ljudi koji nisu medicinski obrazovani koriste stručne izraze. Ja, s druge strane, obožavam to – raduje me kad netko ulaže trud i stječe znanje. U razgovorima s pacijentima često čujem stručne izraze, ponekad toliko specifične da ih znaju samo pojedini specijalisti. Znao sam ih pitati koje su struke i redovito ih pohvalim. To mi je znak da su čitali, educirali se i aktivno sudjeluju u svom zdravlju. Obrazovanje uvijek treba pohvaliti, čak i kada nije u potpunosti precizno – bolje je potaknuti nego obeshrabriti. Čak i kad vidim da nisu koristili pojmove adekvatno, pohvalim trud, a zatim ih educiram.
Kod specifičnih i rijetkih bolesti pacijenti mogu imati o svojoj bolesti veće znanje od mnogih profesionalaca – i to je, nažalost, često njihov život. I zato zaslužuju pohvalu.
No, edukacija nije isto što i šarlatanstvo. Sjećam se perioda kada je bilo popularno slikati svoju kakicu i objavljivati je u Facebook grupama uz pitanje vođama grupe. A oni bi “gatali”. „Vidim biofilm.“ Pa naravno da je biofilm unutra – pola tih beštija u stolici i jest u biofilmu, što bi drugo bilo? Ali kad mi o biofilmu govori majka djeteta s cističnom fibrozom, koja s djetetom prolazi sve drame i izazove te bolesti, tada je vrijeme za nešto drugo – pohvalu i empatiju. To nije vrijeme za cinizam. To je vrijeme da se vidi trud, prepozna znanje i pruži podrška.
Motiv kao zaključak
U konačnici, sve se svodi na namjeru. Želimo li znanstvenim izrazima educirati, pomoći drugima i širiti znanje? Ili ih koristimo da bismo se osjećali superiorno i fascinirali, zloupotrebljavamo, dali kredibilitet nečemu što nije povezano s izrazom? Svatko od nas treba preispitati motivaciju, ali procijeniti i drugu stranu. Neka vam o tome pišu psiholozi, filozofi, sociolozi. Namjera, malo svjetla u tami.
- O početcima imunološkog sustava
- Farmakogenetika, dio I