Znanstveni nazivi – pogrešne interpretacije, pretjerane tvrdnje i zloupotrebe – Zašto se događa?

Kad sam bio dijete, htio sam impresionirati starije svojim znanjem. To je prirodna ljudska težnja – dokazati se, pokazati svoje adute, bilo mišiće, pamet ili odjeću. Sjećam se eksperimenata s elektrolizom vode i soli. Kad sam učitelju objašnjavao zašto je otopina pozelenjela, rekao sam da je „klor znanstveno poznat po zelenoj boji“. Bio sam siguran da zvučim pametno. Ali danas shvaćam kako slične izjave prečesto čujemo – ne od djece, nego od odraslih. Znanstveni izrazi koriste se izvan konteksta, često da fasciniraju, impresioniraju, ili još gore, obmanjuju. Taj nam grč katkad ostaje dugo kroz život. U jednom trenu čovjek skupi dovoljno i znanja i izraza da u razgovorima van stručnih krugova troši podosta pažnje da govori jednostavno.
Motivacija zloupotrebe
Korištenje znanstvenih naziva na društvenim mrežama da bi se obranila ili opravdala često nepovezana tvrdnja ima istu funkciji kao i moj klor znanstveno poznat po zelenoj boji. „Meditaciju za aktiviranje DNK“ sam prvi put sam susreo kao izraz pred više od dvadeset godina. U njemu ima čak i nešto istine, a to je da stanje smirenosti (ako je iskreno) potiče aktivnost nekih gena (DNK), ali ne na način kako se površno zamišlja. Dapače, ja niti ne želim aktivirati svu svoju DNK, jer bi to značilo moju smrt u nekoliko minuta. Najveća snaga tijela troši se na represiju, kontrolu odnosno – deaktivaciju DNK. „Deaktivacija“ DNK je tajna životnih procesa. No, aktivacija DNK zvuči zavodljivo, zar ne? Potpuno je super ako meditiraš, ali ti aktivacija DNK ne treba ni u kojem aspektu. To je samo duhovni Onlyfans.
Glad za moći jedan je od razloga za korištenje stručnih izraza, a ona ima dva aspekta.
Prvi aspekt je “čarobnjačka moć“, drevna težnja opisana u gotovo svim kulturama i religijama. To je ona ideja: Ja imam moć nad svojom DNK! Ja upravljam cijelom svojom epigenetikom! Šipak upravljaš. Svjesno upravljaš tek s malenim dijelom na koji zaista možeš utjecati – primjerice, da redovito vježbaš ili jedeš raštiku. Puno toga u tijelu jednostavno je izvan tvoje kontrole. To nije loša vijest, to je realnost.
Drugi aspekt je moć nad drugima – fascinacija. Korištenjem stručnih izraza možemo se postaviti superiorno pred drugima. Ipak, važno je razgraničiti: kada ste u medicinskom sustavu, određeni izrazi su nužni. Neke pojmove, poput eozinofil ili anti-PD1 lijek, jednostavno nije moguće prevesti na svakodnevni jezik. Dobar stručnjak će se, međutim, potruditi objasniti njihovo značenje na način koji pacijent razumije. Pojednostavljivanje nije jednako razvijeno kod svih – struka nas često promijeni, i zaboravimo koliko neki pojmovi zvuče stranima široj javnosti.
No, drugačija je priča kad netko koristi stručne izraze izvan svoje struke, samo da bi impresionirao ili stekao moć nad drugima. Ako vam netko online postavi dijagnozu poput “sindroma aktivacije mastocita“, velika je šansa da ćete pasti ničice pred takvim pojmom. To je izraz koji je prestručan i prespecifičan da bi se olako koristio, ali zvuči ozbiljno i uvjerljivo – i to je cilj. Problem nastaje kada odjednom trećina Hrvatske ima sindrom aktivacije mastocita, a druga trećina Jarisch–Herxheimerovu reakciju. (O svemu tome ćemo kasnije).
Sve je to klor “znanstveno poznat po zelenoj boji” – moderni pokušaj malog Stribora da impresionira slanom vodom i baterijama.
Traženje kredibiliteta kroz stručne izraze prirodni je dio svake struke – posebno u procjeni kvalitete i stručnosti osobe. Ako bih sreo kolegicu ili kolegu koji ne razumiju izraz polimorfizam citokroma, nikada ih ne bih zaposlio u ljekarni ili laboratoriju. To je osnova, abeceda, nešto što znaš čak i pijan u tri ujutro – ili ne zaslužuješ diplomu.
No, stručni izrazi često se koriste i za uzdizanje sebe pred drugima. KvantnoEpigenetski. Razumije li ih uopće osoba koja ih koristi? Skraćenice su posebno popularne u tom smislu. Sjećam se, prije nekih šest ili više godina, jedne žene koja je svima ulijetala s pitanjem: „A jesi tražila prije lijeka da ti odrede MTHFR?“ Reakcija je gotovo uvijek bila ista: „Vau, što je to?“ I osoba padne ničice pred takvim pojmom. Objašnjenje koje dobije daleko je od biološke istine, ali nije ni bitno – cilj je postignut. Fascinacija. Jer, ako netko tako lako barata skraćenicama – kao što ekonomisti nonšalantno koriste EBIT i EBITDA – sigurno zna o čemu priča, zar ne?
Pozitivan aspekt
Napravimo sada potpuni zaokret na samom kraju. Znam da ne mali broj mojih kolegica i kolega iz svijeta medicine ne voli kad ljudi koji nisu medicinski obrazovani koriste stručne izraze. Ja, s druge strane, obožavam to – raduje me kad netko ulaže trud i stječe znanje. U razgovorima s pacijentima često čujem stručne izraze, ponekad toliko specifične da ih znaju samo pojedini specijalisti. Znao sam ih pitati koje su struke i redovito ih pohvalim. To mi je znak da su čitali, educirali se i aktivno sudjeluju u svom zdravlju. Obrazovanje uvijek treba pohvaliti, čak i kada nije u potpunosti precizno – bolje je potaknuti nego obeshrabriti. Čak i kad vidim da nisu koristili pojmove adekvatno, pohvalim trud, a zatim ih educiram.
Kod specifičnih i rijetkih bolesti pacijenti mogu imati o svojoj bolesti veće znanje od mnogih profesionalaca – i to je, nažalost, često njihov život. I zato zaslužuju pohvalu.
No, edukacija nije isto što i šarlatanstvo. Sjećam se perioda kada je bilo popularno slikati svoju kakicu i objavljivati je u Facebook grupama uz pitanje vođama grupe. A oni bi “gatali”. „Vidim biofilm.“ Pa naravno da je biofilm unutra – pola tih beštija u stolici i jest u biofilmu, što bi drugo bilo? Ali kad mi o biofilmu govori majka djeteta s cističnom fibrozom, koja s djetetom prolazi sve drame i izazove te bolesti, tada je vrijeme za nešto drugo – pohvalu i empatiju. To nije vrijeme za cinizam. To je vrijeme da se vidi trud, prepozna znanje i pruži podrška.
Motiv kao zaključak
U konačnici, sve se svodi na namjeru. Želimo li znanstvenim izrazima educirati, pomoći drugima i širiti znanje? Ili ih koristimo da bismo se osjećali superiorno i fascinirali, zloupotrebljavamo, dali kredibilitet nečemu što nije povezano s izrazom? Svatko od nas treba preispitati motivaciju, ali procijeniti i drugu stranu. Neka vam o tome pišu psiholozi, filozofi, sociolozi. Namjera, malo svjetla u tami.
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/

Odgovori