Ovalbumin

Jeste li ikada bili u dilemi odakle započeti priču? Hoću li krenuti od naizgled suhe birokracije? Za živa virusna cjepiva poput MMR/MPR (ospice/morbili, rubeola i parotitis/zaušnjaci) piše Europska farmakopeja: ne više od jednog mikrograma (milijunti dio grama) ovalbumina po dozi i ne više od 50 nanograma (milijardu puta manje od grama) fetalnog telećeg seruma. Piše također u Europskoj farmakopeji kako za uzgoj virusa u završnom stupnju njegovog umnožavanja ne smije biti korišten fetalni teleći serum.

Ipak, što to znači jednoj prosječno educiranoj osobi? Može vas puno zbuniti. Prepast će vas dr. Google. Prepast će vas kako je ovalbumin protein koji se nalazi u bjelanjku jajeta i kako je opasno dati takvo cjepivo djetetu alergičnom na jaje. Ipak, liječnici se na to odlučuju u bolničkim uvjetima i strahu usprkos uglavnom se ne desi reakcija. Možda će vas prepasti fetalnim telećim serumom na nekim Internet stranicama? Krenut ćete kopati u tihim noćnim satima još dublje pa ćete se pitati, zašto i odakle to? Ovalbumin može biti prisutan u pilećim embrionalnim stanicama, a fetalni teleći serum se koristi za ljudske ili pileće stanice na kojima uzgajamo viruse.

Stoga krenimo polako i od početka.

Virusi se ne mogu uzgajati lako poput nekih bakterija. Oni zahtijevaju živu stanicu, a za cjepivo potrebni su nam živi virusi. Zbog toga ćemo za viruse poput cjepnog, atenuiranog (utišanog) soja virusa parotitisa nazvanog Jeryl Lynn koristiti kao „domaćina“ embrionalne stanice pilića, a za uzgoj virus rubeole RA27/3 ćemo koristiti ljudske stanice poput MRC5. O tim stanicama ćemo detaljnije pisati.

Te stanice rastu u određenom mediju o čemu smo već pisali. No, sam medij nije dovoljan. Potrebni su dodatni faktori rasta koje nalazimo u fetalnom telećem serumu. Stanice će narasti, mi ćemo ih „zaraziti“ virusnim sojem, ovog puta u serumu bez fetalnog telećeg seruma. Oni će raditi što pošteni virus i radi: razmnožit će se u velikom broju kopija u stanici i izaći će iz stanice u medij u kojem uzgajamo stanice. Mi ćemo „pokupiti“ te viruse, što nazivamo žetvom virusa, i nakon nekoliko tehnoloških postupaka poput filtracije i uz dodatak stabilizatora poput manitola i sorbitola, te lifolizacije (sušenja na hladnom pod vakuumom) dobit ćemo cjepivo.

Trebamo li se čega bojati?

Pogledajmo najprije treba li se bojati proteina. Ovalbumin, protein kojeg u vrlo maloj količini mogu stvarati pileće stanice i kojeg nalazimo u bjelanjku jajeta, u cjepivu bude najviše jedan mikrogram što je, ponovimo, milijunti dio grama. To je vrlo niska razina i u pravilu ovalbumina bude znatno manje i od te niske razine. Zbog toga se vaš liječnik/liječnica mogu odlučiti na cijepljenje usprkos eventualnoj alergijskoj reakciji na bjelanjak jajeta. Iz mjere predostrožnosti, mogu se odlučiti na praćenje odnosno cijepljenje u bolnici, a sve u cilju sigurnosti djeteta.

Upravo vrlo niska razina ovalbumina, uz liječničku brigu, može vam dati osjećaj sigurnosti. Slična je priča s fetalnim telećim serumom. Podsjetimo se kako se on ne koristi u zadnjem koraku uzgoja virusa cjepiva i njega bude manje no u tragovima, 50 nanograma po dozi cjepiva, a nanogram je, podsjetimo opet, milijardu puta manji od grama. Toliko mala količina jednostavno ne predstavlja opasnost. Osim ovih proteina, mogu sadržavati vrlo malene količine proteina iz stanica.

Cjepiva, logično, sadrže proteine samih virusa što i želimo – imunološki sustav ih prepoznaje kao potencijalno opasne čestice jer nije „svjestan“ da su utišani i da ne izazivaju bolest. Imunološka reakcija protiv proteina virusa i osigurava dugotrajni specifični imunitet koji nas i štiti od „divljih“ virusa.

U redu, shvatili smo da su proteini, osim samih proteina virusa, prisutni u vrlo niskoj razini.

No, što se s njima događa u organizmu? Prve studije koje su to htjele istražiti, zanimljivo, pojavile se i prije drugog svjetskog rata u drugačijem kontekstu od cjepiva, a osamdesetih godina smo shvatili kako se o njima brinu lokalne imunološke stanice koje ih šalju na – recikliranje. To je i logično, jer se cjepiva uglavnom daju i međustanični prostor, pod kožu ili u mišić. Ta je tekućina povezana s limfom, stoga će se takvi proteini ukloniti lokalnim tkivnim ili limfnim imunološkim stanicama.

Ako smo savladali strah od proteina, u sljedećoj objavi odradit ćemo jedan drugi strah, strah od DNK i RNK u cjepivima. Puno se pogrešnih informacija nalazi na internetu, velikih strahova i manipulacija, pa je vrijeme da stavimo i ove dvije molekule, uz proteine, u realni kontekst.