S Himalaja

U gradiću Yuksom na obronku Himalaje, država Sikkim u Indiji, igrom slučaja bio sam smješten u privatnom smještaju preko puta predivne, novobnovljene bolnice. Vlasnica smještaja je medicinska sestra koja radi u bolnici. Odmah sam zapazio dva plakata o programu cijepljenja u državi Sikkim, prvi s jasno označenim rasporedom cijepljenja djece i trudnica. 

Vrlo je zanimljivo zapaziti što oni daju vitamin A u preventivi zbog prehrane. Cijela malena država Sikkim doživljava pravi procvat turizma ne samo iz Indije već i cijelog svijeta. Zbog tog razloga postoji i mogućnost većeg rizika prijenosa bolesti poput ospica (morbila), što smo već susretali da ljudi iz razvijenih država poput Francuske “donesu” bolest u nerazvijeniji kraj svijeta. 

Drugi plakat je akcija koju je pokrenula vlada Sikkima i odnosi se na imunizaciju protiv humanog papiloma virusa.

Zamolio sam medicinsku sestru za razgovor:

“Recite mi, da li je dobra pokrivenost cijepljenja u vašoj okolini?”

“Da, vrlo je dobra pokrivenost i roditelji su dobro obaviješteni i rasporedu cijepljenja.”

“Imate li otpor roditelja prema cijepljenju.”
(Stekao sam dojam čuđenja prije odgovora) “Svi uredno cijepe djecu, nema nikakvih problema.”


“Što ste zamijetili kao glavni pozitivni pomak u vašoj profesionalnoj praksi, a da je vezan za cijepljenje?”

“Najviše sam zamijetila pad tetanusa. Gotovo više nemamo niti jedan slučaj tetanusa.” (Opaska: Ovo je kraj gdje ljudi vrlo aktivno fizički rade i ozljeđuju se radom na zemlji i u planinama. Protiv tetanusa ne postoji kolektivni imunitet a za razliku od virusa velikih boginja uzročnik tetanusa nije moguće eradicirati odnosno ukloniti.)

“Što ste zamijetili od češćih nuspojava?”
“Lokalne reakcije, crvenila i eventualno povišena tjelesna temperatura. U bolnici smo odlično pripremljeni za eventualne alergijske reakcije koje su iznimno rijetke.”


“Vidim da je vlada države Sikkim odlučila pokrenuti akciju cijepljenja protiv HPV-a. Kako napreduje ta akcija i kako ju prihvaćaju roditelji djeca.”
“Svi su je odlično prihvatili.”


“Vidim da još uvijek koristite u programu oralno cjepivo protiv dječje paralize.”
“Točno, no u procesu smo zamijene s IPV (injekcijskim) oblikom.”

Bio sam zahvalan na razgovoru. Stekao sam neobičan dojam vremeplova – stav ljudi sličan stavu ljudi kod nas osamdesetih godina – kako je cijepljenje tekovina medicine.

5/5
Podijelite dalje

dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm.

1992. godine upisujem studije medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod dr. Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. 1998. godine diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije. Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Biram li između istraživanja u industriji i akademskom okružju odabirem industrijsko okružje. Plod toga je nekoliko znanstvenih publikacija i više patenata. Postajem direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d., a potom i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Teško je nabrojati sve što sam prošao u znanstvenom iskustvu, od in vivo modela, molekularne i stanične biologije i niza tehnika. Smatram to privilegijom jer današnji koncept znanosti u industriji katkad više ograniči ljude nego im daje slobode. Više se ne smatram istraživačem i znanstvenikom, premda je, tko zna, jednom moguće da se vratim na taj posao. Ne volim ni da me tako zovu jer se ne volim krivo predstavljati. Kao prilog svoje povijesti prilažem listu radova. Ipak, ta povijest posla mi je dala puno vrijednog i zahvalan sam nekima omraženoj farmaceutskoj industriji na svemu što znam. 2005. godine postao sam doktor farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“ 2011. godine igrom neobičnog slučaja zaposlit ću se u Imunološkom zavodu d.d. najprije na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a potom i kao direktor kvalitete. Bez obzira na težinu, to mi je bila velika privilegija i naučiti suptilnosti kontrole kvalitete cjepiva i proizvoda ljudske plazme obogati čovjeka za nivo striktnosti u kvaliteti koju druge grane industrije jedva dosežu. Bila mi je teška odluka otići i dan danas mi je žao te institucije i predivnih kolega koje sam tamo upoznao. Gdje su tu eterična ulja i biljke? Bezazleni tečaj aromamasaže u Aromari 2001. godine na kraju se pretvorio u hobi i interes. Zahvalan sam svojoj tadašnjoj tvrtki da je to bez problema ne samo tolerirala već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije. U njemu ima potencijala koji treba razviti. Vremenom, to mi je postao moj glavni posao. Trebao sam položiti test i vlastite naivnosti i vremenom sam izgradio sve jasniji stav što je u tom svijetu prirodnih tvari i lijekova smisleno, a što je odnijela povijest. Svijet New Age-a ostavio je gorke uspomene na svijet „alternative“ i o tome trebam jednom napisati knjigu. Moj interes prema biljkama proširio se davno u svijet kozmetike, ali osobno ružno iskustvo dr. Stribor kozmetike udaljilo me još prije 3 godine od tog svijeta. Što sam znao, prenio sam na Plantageu kao mali hommage tom vremenu. Ako ikada nadrastem to gorko iskustvo ovaj interes, barem u smislu hobija, možda će se vratiti. Da bi se to desilo, ono staro prvo mora umrijeti, ali o tome više ne odlučujem ja. Moj današnji svijet je uvijek podređen osobnom učenju i iskustvu. Savjetujem pacijente i drago mi je što sam uopće prvi u struci razvio takav koncept koji je dio posla XXI. Stoljeća. Zahvaljujem se Atlantic Farmacia na uspješnoj suradnji kroz godine. Educiram puno druge i iz povijesti svojih prethodnih poslova pokušavam prenijeti svoja iskustva drugima i poraditi na općem znanju ne samo medicinskih djelatnika već cijelog društva. Aktivno pišem na Facebooku, izdao sam knjigu koja je plod tog pisanja, u grupi Samoniklog jestivog bilja, ali i u grupi Cijepljenje/vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice, čime se zahvaljujem Imunološkom zavodu. Znam biti težak, premda sam uglavnom blagog karaktera. Tvrdoglav sam, ponekad prednost, katkad mana. Tko me povrijedio/la i financijski iskoristio/la, zauvijek ima zatvorena vrata. Nisam zlopamtilo osim u ekstremima kojih, srećom, nema puno. Na prste dvije ruke. Volim planinariti, to već mnogi znaju. Volim biljke ali i sve prirodne znanosti. Govorim francuski i engleski jezik. Više na: https://www.plantagea.hr/o-meni/